GOTOVO 200 tisuća čitatelja Indexa izjasnilo se u anketi o štrajku ZET-a i Zagrebačkog holdinga, i čak 79 posto odgovorilo je da ga ne podržava. Broj glasova i izrazita razlika pokazuju koliko je štrajk snažno pogodio živac javnosti. Pitanje koje se sada nameće glasi: kome će građani Zagreba za sve ovo ispostaviti politički račun?

Štrajk je stavio gradonačelnika Tomislava Tomaševića i Možemo u ne odveć ugodnu poziciju, s kakvom se dosad ta stranka nije morala nositi. S jedne strane mora braniti radnička i sindikalna prava koja pripadaju njezinu političkom identitetu. S druge strane, kao veliki poslodavac, upravlja gradom i mora građanima objasniti zašto javni prijevoz praktički ne postoji i zašto se otpad ne odvozi.

Galerija

Tomašević se prvi put našao u velikom sukobu u kojem mu protivnik nije HDZ, Bandićevo nasljeđe ili državna vlast, nego radnici gradskih poduzeća i njihovi sindikati. I sad mora istodobno dokazivati da ozbiljno shvaća i poštuje radnička prava, ali i da štiti sve građane od financijskih zahtjeva tih istih radnika.

"Građani su manje-više uz zagrebačku gradsku vlast"

"Još uvijek ne znamo ishod štrajka, pa je zasad teško govoriti o Tomaševićevoj pobjedi ili porazu. Što se tiče javnog prijevoza, očito je da štrajk nije uspio stvoriti prevelik pritisak. Bez obzira na sve poteškoće, građani su manje-više uz zagrebačku gradsku vlast.

To nije vezano za ovaj štrajk, nego se dogodilo prije. To je ponajprije posljedica shvaćanja ljudi da HDZ više radi na opstrukciji gradske vlasti nego što pomaže glavnom gradu", rekao je za Index dr. sc. Ivan Rimac, politički analitičar i profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu.

"Naravno, to ne znači da, ako se štrajk jako produži, neće doći do promjene javnog mnijenja. Trenutačno je rasprava o cijeni rada vozača u ZET-u krenula negativnim smjerom za same vozače, jer usporedbe s drugim plaćama pokazuju da njihovi zahtjevi odudaraju od uobičajenih plaća za znatno školovanije ljude. Zato njihovi zahtjevi za još većim povećanjem ne mogu izazvati baš neku simpatiju javnosti", objasnio je Rimac.

Sljedeći će dani vjerojatno biti presudni za reputaciju Tomaševića i Možemo, jer je Zagreb njihov izlog, njihov najvažniji politički proizvod. Pritom nije presudno tko je zaista u pravu, jer je politička odgovornost puno šira i fluidnija od pravne.

Uskoro će smeće postati glavni problem

"Osim javnog prijevoza, otvoreno je i osjetljivo pitanje odvoza smeća. Vrlo brzo će se u gradu pojaviti velika količina neodvezenog smeća i to prijeti značajnim poremećajem u životu građana. S te strane je upitno koliko ovaj štrajk može potrajati a da ne izazove revolt građana. Prema kome će taj revolt biti usmjeren, to još ne možemo znati", kaže profesor Rimac i dodaje:

"Pritisak može biti usmjeren na Tomaševića, ali i na štrajkaše. Posebno je zanimljivo da se na društvenim mrežama pojavio cijeli niz memeova koji se bave tezom da HDZ stoji iza organizacije ovih štrajkova. Dakle, kod mnogih građana postoji percepcija da je to zapravo HDZ-ova ideja."

"Sve što Plenković govori, javnost dočeka na nož"

Zagrebački HDZ već je odbacio tezu da stoji iza štrajka i pokušava odgovornost vratiti Tomaševiću. Zasad je u komotnijoj političkoj poziciji od Možemo jer ne mora ponuditi rješenje spora, a može inzistirati na odgovornosti gradske vlasti za funkcioniranje Zagreba. Zagrebački HDZ štrajk koristi prije svega kao dokaz navodne upravljačke i funkcionalne slabosti Tomaševićeve administracije: Ivan Matijević poručuje da nakon više od pet godina vlasti više nema "naslijeđenih problema".

Međutim, Rimac ističe da je HDZ, a pogotovo premijer Andrej Plenković, u takvom negativnom spinu da se sve što je loše u državi pripisuje njima: "Ne možemo znati ima li ovaj štrajk političke sponzore i ne trebamo se ni brinuti oko toga. Spin oko otpada u Gospiću, pa i ovog pokušaja da se taj otpad spali u cementarama i tako napravi nekakav pomak, ima tako veliki utjecaj da se apsolutno sve što Plenković kaže dočeka na nož u javnosti i nailazi na neodobravanje."

Rimac pritom Gospić i tamošnji ilegalni otpad spominje kao primjer šireg negativnog političkog ozračja oko HDZ-a i Plenkovića, a ne kao nešto izravno povezano sa zagrebačkim štrajkom. Smatra da su sporovi oko ilegalnog otpada i njegova zbrinjavanja dodatno pojačali nepovjerenje javnosti prema Vladi, zbog čega se i drugi problemi lakše tumače kroz političku odgovornost HDZ-a.

"Naravno, ovdje možemo politički razmatrati i poziciju vlade, koja ne ide u pomoć gradskoj vlasti, nego je uvijek protiv nje. Kao da Zagreb nije glavni grad Hrvatske i kao da oni nisu Vlada Republike Hrvatske, već samo vlada onih koji su na lokalnoj razini izabrali HDZ", kaže Rimac.

Građani su dosad bili apatični i nitko im se nije sviđao

Koliko će sve to pomoći Tomaševiću u ovom štrajku, nije baš posve jasno, smatra Rimac, jer dosad su građani Zagreba bili apatični i nitko im se nije sviđao: "Sad su građani postali angažirani, ali to ne znači da će prihvatiti političke opcije ovakvima kakve jesu.

Tomašević vaga između imidža branitelja radničkih prava i zaštitnika građana Zagreba. U tome zasad ide ovom drugom strategijom: ako štrajkašima neumjereno povisi plaće, morat će povisiti i komunalne naknade. A to onda tangira sve građane Zagreba."

Tomaševiću se, dakle, otvorio prostor da konflikt predstavi kao obranu gradskog proračuna i korisnika javnih usluga. Indexova anketa pokazuje da među čitateljima postoji snažno protivljenje ovakvom štrajku, što ne treba nužno tumačiti kao podršku gradonačelniku.

Tomašević pred bitno drugačijim testom

Ako javnost zaključi da je gradska vlast mjesecima loše pregovarala, zakasnila s pitanjem nužnih poslova i dopustila da predvidiv radni spor eskalira do potpune blokade, problem postaje upravljačka kompetencija Tomaševića, a ne visina sindikalnih zahtjeva.

Tomašević je u lipnju prošle godine uvjerljivo dobio povjerenje građana. Sada je pred drukčijim testom: može li istodobno zaštititi gradske financije, održati osnovne javne usluge i završiti sukob s vlastitim radnicima. Tek kada se vidi kako je taj spor završio i kome su građani pripisali odgovornost, moći će se ozbiljno govoriti o njegovoj političkoj cijeni.