DRUŠTVO hrvatskih književnika priopćilo je kako je danas nakon duge i teške bolesti u 78-oj godini života preminuo Zlatko Tomičić, pjesnik i esejist.

Osim što je pisao prozu, Tomičić se bavio i pisanjem putopisa, drama, eseja i likovnih prikaza te se bavio i prevođenjem makedonskih pjesama na hrvatski jezik. Njegovi putopisi bavili su povijesnim reminiscencijama, a njegove novele su imale jaku digresiju.

Njegove pjesme krasio je široki repertoar motiva, širina tema i ekstenzivnost doživljaja. Sadržaji njegovih pjesama varirali su od starozavjetnog i biblijskog do suvremenog i tehnicističkog, od prirodnog i dionizijskog do moralnog i etičkog, od slavonskih do južnohrvatskih krajolika te od hladnih pejzaža do onih ladanjskih. Kasnije, u svojoj zrelijoj fazi njegove pjesme se bave dualitetom duše i tijela, mehanizmima društvenog funkcioniranja te posebice temom Hrvatske kao krajolika, osmišljenja i simbola.

Gimnaziju je Tomičić pohađao u Vinkovcima, a u Zagrebu je završio Filozofski fakultet. Kao profesionalni novinar je radio neko vrijeme, da bi od 1954. postao profesionalni književnik. Antologiju hrvatskih pjesama u prozi uredio je zajedno s Dragutinom Tadijanovićem 1958. godine. Od 1968. do 1969. uređivao je Hrvatski književni list u Zagrebu, a surađivao je i s časopisom za kulturu Hrvatsko slovo.

Neka od najpoznatijih njegovih djela su "Četvrtog ne razumijem", "Nestrpljivi život", "Balada uspavanog čovjeka", "Put k Meštroviću", i brojna druga.

B.V.
Foto: vladimirkreca.com