VEĆ KOD naplatnih kućica na silazu s autoceste, malo poviše Šibenika, mirisala je fešta. Dalmatinska zagora danima se spremala za utakmicu desetljeća, a da će organizacija spektakla biti na visini, dalo se naslutiti i po prvim policijskim patrolama koje smo sreli puno prije mjesta radnje naše priče. A ovo je priča o nogometnom čudu, o trećeligašu koji je na putu do četvrtfinala hrvatskog Kupa nanizao Bjelovar, Karlovac i Osijek, klubove koje Zagora ne može pratiti po financijskoj strukturi, ali svakome od njih može održati lekciju o srčanosti. Svakome, a posebno moćnom, "atomskom" Dinamu.

> Spektakl u Unešiću; Mikić utišao Borovište, ali ne i feštu

"Kup je naš ako bude Božje pravde. Suci, pogledajte gori na nebo, gori je sudac...", dočekao nas je transparent na izglancanom igralištu do kojeg smo se probijali kroz kolone automobila i ljudi. Zagora je odisala crvenom, domicilnom bojom, šalovima hit-ekipe okitili su se i eminentni likovi naše nogometne scene poput Igora Štimca, Alena Bokšića i Stipe legende, roditelji su poveli djecu da vide to Mamićevo igračko čudo, a mnogi od njih po prvi puta susreli su se s crncima, što je dakako, bio poseban doživljaj. I onda neka netko kaže da su Hrvati rasisti!

Maminjo dijelo dresove, kape, majice, eure...

Kada je po jedva asfaltiranom makadamu u mjesto od 500 stanovnika "uplovio" Dinamov autobus vrjedniji od onog kojim se voze igrači njemačkog Bayerna, euforija je kulminirala. Zdravko Mamić poput mesije se jedva probijao kroz stampedo obožavatelja, koji su ga htjeli pozdraviti, dodirnuti ili tek ušićariti pokoji euro. Maminjo je bio široke ruke; dijelio je dresove, kape, majice, eure, da bi ga u trenutku sveopćeg veselja jedan od navijača zalio pivom. Smjestio se potom Mamić na improviziranu VIP tribinu, koja je specijalno za ovu prigodu uvezena iz Sinja. Na istim drvenjačama našao se i Slaven Bilić, zatim neuništivi Vuco i Thompson koji je kao gost iznenađenja u poluvremenu praćen bakljadom otpjevao "Lijepa li si", evergreen koji se stvarao upravo negdje u dalmatinskoj zagori.

Policija presrela Boyse i poslala ih natrag u Zagreb

"Smeće u Zagori - no pasaran, mi čekamo život, a ne sudnji dan", još je jedan u nizu maštovitih transparenata koje smo zatekli na Borovištu, koje su opkolili Torcidaši i Pašajice. Ovom porukom navijači su se pobunili protiv lokalne politike koja na obližnjoj Lećevici želi izgraditi odlagalište smeća. Boysa - ni za lijek. Nisu Dinamovi najvjerniji bojkotirali spektakl u Unešiću, iz Zagreba ih je krenulo oko 40, ali mjesta na stadionu za gostujuće navijače nije bilo. BBB je nedaleko od cilja presrela policija i obavijestila ih kako za njih nema mjesta i da im ne mogu garantirati sigurnost, te ih okrenula natrag prema Zagrebu što je domaćinima uvelike olakšalo organizaciju "eventa".

"Tomo, u čijem ti naručju spava žena?"

S početkom utakmice počeo je i pravi zajebantski štimung na tribini koju smo dijelili s Zdravkom Mamićem. "Ajde, Zdravko, ostavi nam Tadića u Zagori, za drugo i nije", "Neće se taj vruće vode napit, pogledaj ga, samo šeta", samo su neki od komentara koji su pljuštali na račun vječno zbunjenog Ivankovićevog napadača koji je u prvom poluvremenu uspio promašiti ono što Grgas-Grando zabija zatvorenih očiju. Mamiću su poznavatelji lokalnih nogometnih prilika nudili domaće nade uz neznatan postotak, a Zdravko se umalo odrekao "urbanog ugođaja", poručivši: Dosta mi je grada, dajte mi pivca i magarca!

Tribine su s posebnom pažnjom častile i bodula iz zadarskog akvatorija Tomu Šokotu, jer "zna li uopće u čijem mu naručju spava žena", a ništa manje energično nije bilo niti na terenu, gdje je maleni Ibanez osjetio što znači kad te potegne prava, kršna pesnica domaćeg gorostasa Pešića.

Mamić: Vidio sam prema urliku s tribina da je onaj Mile najobljubljeniji kod žena

"Ovo je nešto veličanstveno. Najvažniji je upravo ovaj ugođaj, ova duša i srce, puno dobrih ljudi, sve se to danas našlo u Zagori. Vidio sam Thompsona, Bilića, Bokšića, vidio sam mnogo trenera i sportaša i to je ono zbog čega se vrijedi baviti ovim sportom. Nogomet je dakako bitan i zato sam jako sretan što se nismo iskompromitirali", nizao je Maminjo komplimente veselim Unešićanima za organizaciju "utakmice godine".

"Uopće ne želim pričati o igri Dinama, ovdje treba pričati o igri Zagore čiji su igrači jednim fanatizmom nadoknadili nedostatak kvalitete u odnosu na protivnika. Ovdje smo naučili lekciju, Zagora nam je pokazala kako treba igrati protiv većih i moćnijih, onda će i naši europski rezultati biti bolji", otkrio je Mamić vrijednu lekciju koju je danas naučio. Sad je samo mora prenijeti svojim igračima.

Pitali smo Mamića je li vidio koje zanimljivo lice za Dinamov dres, a dopredsjednik je kao iz topa opalio; "Vidio sam prema urliku s tribina da je onaj Mile najobljubljeniji kod žena..."

Mamić mlađi: Ako Zagora želi Tadića, očekujem službeno očitovanje kluba

"Ovo je veliko priznanje ljudima koji su organizirali ovu utakmicu i veliki dan za općinu Unešić. Ovo što su napravili nema cijene. što se tiče utakmice, Zagora je bila uvjerljivo bolja momčad u prvom poluvremenu zasluženo su poveli, no mi smo se na sreću trgnuli. Na poluvremenu sam ušao u svlačionicu jer uvijek ulazim. Bilo je žučno, ali isplatilo se", rekao nam je nakon susreta Zoran Mamić, kojeg smo također pitali je li njegovo skautsko oko zamijetilo kojeg igrača dostojnog Dinamovog dresa.

Zoran se nasmijao i odgovorio da ne bi o tome jer "svaki put kad nešto kaže cijene skaču u nebo". Dodao je i da za Josipa Tadića "kojeg Zagora želi, ali je upitno bi li se izborio za prvu postavu" traži službeno očitovanje njihovog kluba.

Dea Redžić
Zvonko Alač
Foto: Zvonko Alač