Foto: AFP

SVAKA čast Modriću, Oliću i Srni, ali čovjek po našem izboru je strijelac 15 golova za Kaiserslautern ove jeseni, što mu je omogućilo i ulazak na spisak reprezentativaca, ali još nije dobio priliku kod Bilića.

U razdoblju kada napadači u reprezentaciji, ali i njihovim klubovima, zabijaju malo ili nikako, a Olić i Jelavić su teško ozlijeđeni, čudi kako izbornik nije Lakiću ukazao povjerenje, jer utakmice protiv Norveške i Malte (za koju je dobio pozivnicu, ali je samo okusio atmosferu Čateža i Sheratona) su naravno, kao stvorene za provjere novih igrača.

Dok napadači u reprezentaciji ne zabijaju, čovjek koji je u Bundesligi postigao više golova od Džeke i Raula je na čekanju

Lakić je briljirao ove jeseni u Njemačkoj, posebno na samom početku i kraju polusezone i trenutno je sa 11 prvenstvenih golova (četiri je postigao u kupu) četvrti strijelac Bundeslige, a na listi najboljih strijelaca iza njega su prilično zvučna imena poput Džeke, Raula ili udarnih igli vodeće Borussije - Kagawe i Barriosa.

Za to vrijeme u reprezentaciji je daleko najbolji strijelac veznjak Niko Kranjčar, koji je postigao šest golova za Hrvatsku u 2010., dok nijedan od ostalih napadača (ozlijeđeni dvojac izostavljamo) - Petrić, Kalinić, Bilić, Mandžukić, nije postigao više od jednog gola. Eduardo da Silva igrao je na sedam utakmica, ali nijednom nije poentirao za reprezentaciju. Opet je bitno istaknuti kako ni u europskim klubovima nijedan naš napadač niti igra, a još manje zabija u kontinuitetu proteklh mjeseci. Nijedan osim Srđana Lakića.

Na vrhu su uobičajeni sumnjivci

Svi znate da Redknapp nakon ove polusezone Modrića voli više nego ženu Sandru, kao i da je Srna nogometaš godine u Ukrajini i u izboru tamošnjeg "Komunalnog vjesnika", ali bi ga ipak voljeli vidjeti kako se snalazi u ligi zapadnije od Lviva.

Naširoko i zasluženo su opjevana i herojstva Ivice Olića u Bayernovom pohodu na finale Lige prvaka i Bundesligu, prije nego što je posljednja četiri mjeseca proveo na štakama i po ordinacijama.

Probio se i Šime Vrsaljko, ali zasad daleko više preko novinskih stupaca i priča o bjanko čekovima koji zbog njega slijeću u Mamićevo krilo, nego preko protivničkih bokova uglednih protivnika.

Ante Vukušić je bio prvo ime, ali u hrvatskim okvirima. Pretjerano se slavi Kranjčarev gol Izraelu, rolica B reprezentaciji Norveške ili simultanka protiv "uvijek neugodne" Malte. Neusporedivo značajnije na drugu stranu vage vuče podatak kako je ove polusezone za Tottenham jedva skucao šest nastupa, a dok on zabija patuljcima, Bale i Van der Vaart šamaraju Inter i engleske velikane.

Nema njemačkog velikana kojem nije zabio, od Bayerna, preko Schalkea, Werdera do HSV-a

Čovjek po Indexovom izboru dolazi iz "Glavnog nogometnog grada" Njemačke, jer Kaiserslautern i njegov Fritz Walter stadion na brežuljku Betzenberg, su ono što su u košarci predstavljali Jazine i Zadar. Ali, Lakić nije zabijao samo u domaćem "vražjem kotlu", gdje ga je dobro upoznao Bayern, po dva gola zabio je Werderu u Bremenu i trećem njemačkom sudioniku u Ligi prvaka - Schalkea. Zabio je i kod HSV-u, kao i na gostovanju kod Mainza, najugodnijeg iznenađenja ove sezone.

Patnje mladog gastarbajtera sa sretnim završetkom

Lakićeva priča zvuči ako ne kao američki, onda kao hrvatsko-gastarbajterski san, nakon silnih peripetija (ozljeda, pada u drugi plan i drugu ligu, posudbi) kakvih se ni bi postidjeli Cinco i Marinko, što je ujedno i pouka mladim igračima iz Hrvatske koji u nježnim godinama misle kako su zreli za najviši nivo europskog nogometa.

Iako Lakić nije bio europski afirmiran kada je 2006. kao 22-godišnjak postao članom dijaspore, iza njega je ipak bilo par sezona prve i druge HNL u kojima nijednom nije zabio manje od 15-ak golova, a bio je i U-21 reprezentativac, ali misli da je Ivan Perišić, ipak odabrao bolji put: "Napravio je najbolji mogući potez odlaskom u Belgiju, jer to je prava liga za razvoj mladog i iznimno talentiranog igrača s naših prostora, ali gdje se radi vrhunski i gdje imaš priliku igrati i u Europi. Njegov procvat tamo nije slučajan."

Počeo je u rodnom Dubrovniku, prešao u Dragovoljac, iz kojeg je otišao u tadašnji hit - Kamen Ingrad. Od tamo je transferiran u Herthu, odakle je posuđen nizozemskom Heraclesu. Na kraju je prošle sezone završio u njemačkom drugoligašu Kaiserslauternu. Konačno, ove sezone je s istim klubom u prvoj Bundesligi.

"Sa mnom je uvijek bila ista priča - gdje god sam igrao, odnosno počeo ili došao igrati, svi su govorili 'dobro je ovo', nitko nije očekivao dalje ili bolje. Ali, gdje god bi došao napravio bi jedan, pa drugi korak dalje i sam sebe bi uvjerio da mogu i moram mnogo bolje. Sada sam konačno dostigao nivo na kojem moj kvalitet i vrijednost dolaze do izražaja." objašnjava Lakić na početku intervjua u kojem je ispričao svoj zanimljivi nogometni put.

Vratimo se na tvoj izlazak na veliku scenu - prije četiri godine si Veliku zamijenio Berlinom, ali kao što tadašnji Kamen ne postoji, tako ni Hertha u koju si došao, nije bila današnji drugoligaš, nego član Top 5 njemačkog nogometa?

Točno, Hertha je tada igrala Kup Uefa, a klub je svakako spadao u sam njemački vrh. U Berlin me doveo tadašnji trener Falko Gotz nakon što me pratio te sezone u mladoj reprezentaciji. Tamo mi je krenulo iznenađujuće dobro, ali malo sam podcijenio taj nivo, jer bila je to prevelika promjene za mene: Od HNL-a i Kamen Ingrada do Herthe i Bundeslige je skok od sedam milja.

U napadu su bili Marcelinho i Marko Pantelić, a meni su jasno rekli da sam prva zamjena, odnosno treći napadač. Nakon odličnog početka platio sam danak tome što nisam bio naviknut na intenzitet ni kvalitetu treninga na vrhunskom nivou i zaredale su ozljede i problemi s formom, a u takvom klubu i na toj razini ne dobijaš nekoliko puta "drugu priliku".

Na pola sezone 06/07 bili smo četvrti, ali u drugom dijelu krenulo nam je nizbrdo, postavljen je novi trener koji me nije doživljavao jer nisam imao ime i status i morao sam ići okolnjim putem da se dokažem.

Ta stranputica značila je nizozemski Heracles?

Tamo sam na posudbi proveo sezonu 07/08, a drugi dio te sezone bio mi je možda najbolji u dosadašnjoj karijeri. Redovno sam zabijao, od toga neke iznimno bitne golove, a klub koji je praktičcki vec bio prežaljen i ispraćen u drugu ligu, ostavili smo u Eredivisie. Izborili smo i polufinale Kupa gdje smo ispali tek na penale. Moram priznati da se tamo na početku nisam dobro snašao i trebalo mi je neko vrijeme da se otresem ozljeda i krenem.

Slijedi prelazak u Kaiserslautern, u slavni klub koji se te sezone jedva spasio da ne ispadne u treću ligu?

Tako je, malo je falilo. Trener Milan Šašić me uvjerio kako se stvara nova momčad za velike domete i nije lagao - već prve sezone malo nam je nedostajalo da uđemo u prvu ligu, a meni je išlo odlično - zabio sam 13 golova. Medutim, opet su me snašle ozljede i morao sam operirati prepone, petu i prilično sam se uništio, tako da sam se vratio tek lani za drugi dio prvenstva u drugoj ligi, kada sam protiv Arminije zabio možda odlučujući gol za plasman u prvu ligu.

Kakva je njemačka druga liga u usporedbi s prvom?

Smeta me omalovažavanje te lige, jer je po gledanosti, zanimljivosti, natjecateljskoj draži, ali i po marketinškoj težini, ta liga svakako među desetak na svijetu. Čak nakon ove, dobre sezone u Prvoj njemačkoj ligi, odgovorno tvrdim da je teže igrati drugu ligu, gdje je sve u snazi, tempu i duelu.

Dolazimo do aktualne sezone i ofucanog pitanja: Jesi li očekivao da će ti u prvoj Bundesligi ići tako sjajno i da ćeš na polusezoni imati 15 golova na kontu?

Prije početka prvenstva sam se ozbiljno spremao i naravno da sam želio pokazati se na nivou gdje sam onako mlad prije četiri godine propustio priliku. Iskreno, očekivao sam da ću igrati dobro, ali ovako dobro, baš i ne. Međutim, ne ovisi sve o meni, nego i kakve imam suigrače, jer napadačev gol je naravno produkt rada cijele ekipe.

Prema onom što smo vidjeli dosta tvojih golova proizvod je hrvatske veze: Rivić - Iličevic - Lakić, zbog koje su vaš klub njemački novinari prozvali Kroiserslautern?

Divota je da mogu igrati s njima u istoj momčadi, jer poznato je da igrači iz našeg podneblja imaju drugačiju viziju igre i da uživaju u nogometu. Jedino mi je žao što još nisu došle do izražaja sve Rivićeve vrijednosti, da je bio manje ozlijeđen, imali bi bolje mjesto na ljestvici.

Vas trojica, ali i ostali Hrvati u Njemačkoj, odlično predstavljate naš nogomet u toj zemlji. Tko te se najviše dojmio od sunarodnjaka u Bundesligi?

Teško pitanje. Sve ih cijenim, ali najviše sam fasciniran s moja dva suigrača. Oni su prototip modernih igrača kakvi su danas na cijeni - brzi, čvrsti, jaki u igri "jedan na jedan" i igrači koji stvaraju razliku, naročito u napadačkom dijelu. Znaju zabiti i namjestiti, nezgodni su za čuvati. Iličević i Rivić imaju još puno toga za reći.