Pismo očajne čitateljice: Zavidim onima kojima Fina ima što uzeti!
Ilustracija: Arhiva
Dragi Indexovci,
Evo..čitam tekst koji je poslala gđa. Ovca o tome kako joj je sjela ovrha bez njenog znanja. I zavidim dotičnoj gospođi. O, da... Zavidim jer ima novac na računu od koje se Fina/tkogodveć može naplatiti.
> Pismo čitateljice: Ovca sam, kao i sve ovce u mojoj okolini
Moje troje djece ne idu na izvannastavne aktivnosti, ne hrane se u školskoj kuhinji (sva sreća da se i doma hrane). Najstarije dijete ima teško oštećenje zdravlja, ali nedavno su nam uzeli dodatak na dječji na koji ima pravo jer njegova škola nema prilagođeni program i upisan je po redovnom programu. To što je on i dalje bolestan, ali škola je ta koja nam ne može pružiti ono što nama treba... Naša je briga. Svi trube o tome kako se djeca s posebnim potrebama moraju uključivati u normalan život, kako im se mora dati šansa. I, kad tu šansu daš svom djetetu, država ti uzme 25 posto dodatka.
"Muž je nezaposlen već preko pet godina, branitelj, bolestan ko pseto, puko ko kokica..."
Muž je nezaposlen već preko pet godina, branitelj, bolestan ko pseto... Puko ko kokica, nema snage sebe nositi, a kamoli raditi i trpjeti rvacke privatnike da ga gule i na kraju ne plate ono što su dužni.
Ja, ja sam radila do prošle godine. Natjerali su me da dam otkaz jer nisam htjela napraviti kazneno djelo na koje me tjerala nadređena. Nemam prava na burzi, ali imam vlastiti obraz i koliko-toliko zdravlja. A, bila sam blizu i bez toga ostati nakon kinjenja kroz koja sam prolazila na bivšem radnom mjestu. Bila sam blizu toga da ili sebi ili nekome tamo nešto napravim. I, rekla sam... Nema šanse, zbog čega? Zbog plaće od koje ni režije ne mogu platiti? Zbog penzije koju ionako neću ni dočekati jer ću prije krepati negdje radeći "na crno" da bi djeca i ovaj moj bolesni branitelj koji je prokleo već odavno i državu i sebe imali pristojan obrok.
"Ljuta sam na ove ljude oko sebe koji samo kukaju, a nitko nije svjestan da samo narod može promijeniti vlast"
Račun mi je odavno u blokadi. Više ni ne znam koliko je ovrha u redu... Čekaju da neki novac kapne na račun da ga mogu uzeti. Plaćam internet da mogu vidjeti ima li koji oglas za posao i da dijete može raditi referate za školu (to će mu jako pomoći u životu, izrada referata) i struju... Ostalo čeka. Čeka ono bolje sutra koje nam obećavaju već 20 godina.
Tražim način da odemo odavde, da izvučem djecu i muža iz ovog jada. Ili da ja odem pa da muž bude bijeli udovac.
Ljuta sam, ali ne na Vladu...Ljuta sam na ove ljude oko sebe koji samo kukaju, a nitko nije svjestan da samo narod može promijeniti vlast. I dok se ne dignemo i ne izađemo na ulice, dok ne padne krv... Ništa se neće promijeniti. I tako, pozdravlja vas još jedna ovca iz ovog stada zvanog Hrvatska.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati