U VRIJEME kad sam se viđala s pojedinim frajerima nisam bila svjesna što me vuče k njima i zašto mi je seks tako dobar. Rekla bih, on ima ono nešto što mi daje. Svaki frajer s kojim sam bila pružio mi je jedinstven osjećaj: od najteže bludnice do krhke i nemoćne mlade žene koja čezne za spasom. Taj feeling bio je poput droge o kojoj sam postala ovisna. 

 

Krešo je imao svoju mjeru u odnosima, nažalost i u osjećajima. Jedino u krevetu nije imao mjere. Slutila sam da se s njim upuštam u odnos koji ne vodi onome što želim, ali sam se ipak pomalo nadala da će se iz požude koju sam prema njemu osjećala izroditi veza koja nema veze s kombinacijama. Nada je kurva. Bila sam zanesena, euforična i očekivala sam reciprocitet u našoj komunikaciji i potvrdu da i on misli isto. Htjela sam da me trzne, digne iz kolotečine, uljepša mi dosadne dane, da me napali. Bila sam luda za njim i mislila sam samo na njega i htjela sam biti s njim u vezi. Krešo jednostavno nije htio biti sa mnom i to me je ubijalo. Mislila sam kako je idealan za mene, velikodušan i pažljiv muškarac sa stilom, a u krevetu je također bio takav i odličan ljubavnik. S njime je bilo moguće voditi ljubav bez ljubavi. Pričao mi je o svojim putovanjima i stranim zemljama, studiju medicine i poslovnim planovima u firmi u kojoj je radio i ludila sam za njim. Krešo je strastveni kolekcionar satova i pokazivao bi mi svoju skupocjenu kolekciju uvijek iznova, na moj zahtjev, a ja bih ih isprobavala. Paradirala bih u njegovom stanu u njegovim košuljama i boksericama, ili bih se pak parfemirala njegovim mirisima. Njegova kupaonica je za jednu mušku imala previše kozmetike, no Kreši je to pristajalo.

 

Sve u svemu, nismo išli u trgovački centar na kavu, u kino, u šetnju ili na piće. To je bio vatromet u krevetu, na podu, na kauču, uz Barry Whitea i Erotic Moods do Hustlera na kabelskoj. Mi smo bili dva slonića roza u sto tisuća poza. Naučio me razliku između Merlota i Shiraza, a s njim sam prvi put zapalila kubansku cigaru. Uvijek bi se zanimao što ima novog u mom životu, servirao mi doručak u krevet. Zezali smo se, zapravo smo se vrlo dobro karakterno slagali i nekada mi se činilo da bi bili pravi tim da smo zajedno. Znala sam da me ne voli, ali kraj njega sam se osjećala kao punokrvna žena i to je bio moj fiks.

 

S druge strane, tu je bio Marko. Njega više nema u mom životu, kao ni Kreše. Nema više Markovih suvišnih komentara o tome kako stavljam na sebe previše kemikalija. Ipak mu se svidio moj miris koji sam imala na sebi kada sam se prvi put našla s njim. Sumnjam da je mislio kako je prirodan i rekao mi je da mirišem kao more. Kada se o mirisima radi jednostavno volim pretjerivati, nesumnjivo sam na našem prvom dejtu parfemom našpricala i svoju nauljenu Veneru. I njegovog osvajačkog tona u glasu više više nema, doduše, nije ga bilo mjesecima i kao da je nestao onaj put kada mi je ispričao priču o čeličnoj ruži i bedrima. Znao mi je pričati tu svoju priču, oslovljavajući me s «djevojko» i tom pričom me osvojio. Pričao ju je erotično i seksi na način na koji to pjesnici čine i dok bi je pričao moja bedra su se znojila. Htjela sam slušati samo o toj priči. Iako ona nije priča koja obara s nogu, mene je oborila. To je priča besmisla o meni i zato mi je bila zanimljiva. Način na koji je govorio o meni, o mom spektru energije, tom odgovarajućem dijelu spektra. Usudio se reći kompletan spektar, a njega je baš tražio, i taj spektar je onaj koji ima snažna ruža kao ja. Tako je nekako otprilike išla ta priča, ne znam točno kakve veze bedra imaju sa svime time. No, priča o čeličnoj ruži bilo je jedino što mi je Marko imao za ponuditi.

 

Zašto žene iz odnosa koji ih ne ispunjava ne izađu na vrijeme i što nas tjera u takav odnos? Znatiželja i uloge? Da vidim kako je kurvi ili naivki koja bezobrazno hoda bez gaćica? Ono što znam je da je Marko bio slina na unutrašnjoj strani mojih bedara koja me uvijek iznova njemu vraćala, moja intima koja i danas sazrijeva i pravac koji me odveo istraživanju same sebe. Vlažim se na mentalnu stimulaciju, ugriz u rebra dobro dođe, ali kada bi se spustio na koljena i zavukao pod moju haljinu, to sam doživjela sam samo s njime. Uz Marka bih se osjećala kao djevojčica i to je bio moj fiks. 

 

Nisam više mogla živjeti vječno u ulozi u koju me stavio, a ja sam mu dopustila samo tako. S Krešom sam bila žena, s Markom klinka. To je samo fejk nijansa koja stvara osjećaj prepuštenosti s obje strane. Nedostajalo je sve što vezu čini stvarnom. Ljubav nasuprot prividnog osjećaja pripadanja. Željrla sam mu pripadati i biti njegova do kraja. Čekala sam da me Marko pokupi i odvede, ali nije. Doza moje droge više mi nije bila dovoljna. A tada mi ni seks više nije bio dobar kao što je bio. Lako se zakačiti na svoju drogu, ali skinuti se s nje, e to je jedna sasvim druga priča. Kažu, vrijeme liječi sve.