Cijelom svijetu je nakon terora Njemačke nad Brazilom bilo jasno da se domaćin Mundijala od takvog šoka neće možda nikad oporaviti, a kamoli ne nakon samo par dana. No opet, gledajući ovu utakmicu, i nogometnom laiku je neshvatljivo kako se jedna skupina prosječnih i ispodprosječnih nogometaša kao što je Brazil, uopće i našla među četiri najbolje momčadi svijeta.

 

Da tehnički ovaj Brazil nije na razini nekadašnjih momčadi Selecaoa, to je bilo jasno od početka, pa i prije početka turnira. Međutim, ono što čudi je nepostojanje ikakve taktičke odgovornosti igrača u žutim majicama.

 

 

Ta taktička neurednost, nediscipliniranost, kaos na terenu, izostanak bilo kakve ideje kad imaju loptu u nogama, dali su šansu, večeras, po ničemu posebnoj Nizozemskoj, da se barem okiti broncom na ovom Prvenstvu. A sjajni Robben i društvo takvu priliku i da su htjeli, nisu mogli propustiti.

 

Nažalost, bila je to još jedna utakmica na ovom prvenstvu koju su obilježile sudački previdi. Ovoga puta bila su sporna prva dva nizozemska gola, a alžirski sudac Djamel Haimoudi je oštetio Brazil i za kazneni udarac plus gomila neshvatljivih pogrešaka kroz svih 90 minuta.

 

Nevolje za Brazil u muke po Haimoudiju počele su već u drugoj minuti. Na jedan sjajan pas Robben je kao iz topa ispaljen krenuo prema golu Brazila, a Thiagu Silvi nije preostalo ništa drugo nego da ga ruši za što je dobio žuti karton. Naizgled sve u redu, no ništa nije u redu. Faul je i počeo i završio van kaznenog prostora Brazila, a Thiago Silva je trebao dobiti crveni karton jer je evidentno bilo da je posljednji čovjek obrane.

 

 

Domaćin je prosvjedovao kako je prekršaj izvan kaznenog prostora, no alžirski sudac Djamel Haimoudi nije promijenio odluku. Robin van Persie je bio siguran i Nizozemska je povela 1:0. Novi šok za Selecao je uslijedio u 17. minuti kada je Blind zabio za 2:0 nakon prodora Kuyta i katastrofalne reakcije brazilske obrane. I nakon ovog pogotka domaćin je imao primjedbe jer je Kuyt bio u zaleđu prilikom primanja lopte.

 

Zapravo, ne zna se što je bilo lošije, brazilska obrana ili suđenje Alžirca. Ipak, Brazil se nije potpuno raspao kao što je to bilo na utakmici sa Njemačkoj. Pokušavali su nešto, trudili su se, no jednostavno, za nešto više falilo je kvalitete u sredini i napadu. Lišeni ikakve ideje, imaginacije, gotovo sve akcije Brazila počinjale su od Davida Luiza, koji je nepotrebnim dugim loptama uporno i bezuspješno tražio napadače Brazila, koji se večeras, kao i na cijelom ovom turniru nisu uopće vidjeli. 

 

 

U nastavku susreta Brazil je krenuo agresivnije, a prvu pravu priliku imao je u 60. minuti kada je Ramires pucao pored gola. U 68. minuti dogodila se još jedna sporna situacija i to ponovo na štetu Brazila. Vlaar je ubačaj Maicona zaustavio rukom i alžirski sudac je vrlo lako mogao svirati kazneni udarac za domaćine. Samo dvije minute kasnije Haimoudi je još jednom oštetio Brazil kad nije dosudio kazneni udarac nakon Blindova starta nad Oscarom.

 

Umjesto prekršaja pokazao je Oscaru žuti karton zbog simuliranja iako je bilo očito da je kontakta bilo. Potpuni slom Brazil je doživio u sudačkoj nadoknadi kada je Georginio Wijnaldum po treći put svladao Julia Cesara. Brazil je zaključio turnir s dva poraza od Njemačke i Nizozemske uz razliku pogodaka 1:10.

 

Nizozemcima je to prva bronca na svjetskim prvenstvima, nakon tri druga mjesta (1974., 1978., 2010.) i jednog četvrtog. Jedinu dosadašnju utakmicu za broncu Oranje je igralo 1998. godine u Parizu kada je Hrvatska bila bolja i pobijedila 2:1.

 

 Brazil je do ogleda protiv Nizozemske tri puta igrao utakmice za 3. mjesto i dva puta slavio - 1938. je pobijedio Švedsku (4:2), a 1978. Italiju (2:1). Poraz u borbi za broncu Selecao je doživio i 1974. kada ih je u Njemačkoj pobijedila Poljska (1:0).