Ilustracija: Arhiva, Foto: Index

INVALID Domovinskog rata Jozo Balić iz Katuna kod Omiša neugodno se iznenadio kada je nedavno primio rješenje o ovrsi iz 2000. godine. Dug prema HT-u te 2000. godine iznosio je 2.000 kuna, a danas s kamatama višestruko premašuje taj iznos. Balić kaže da od duga ne bježi, ali mu nije jasno zbog čega tek 2014. godine dobija rješenje o ovrsi donijeto 14 godina ranije. Dug je zbog toga narastao na nevjerojatnih 14 tisuća kuna. Sedam puta.

> Odvjetnici: Čolak je na mjesto predsjednika izabran temeljem rezultata i kvalitete rada

"Ovo mi djeluje nevjerojatno. Cijelo vrijeme sam prijavljen u Katunima tako da mi djeluje nemoguće da sud punih 14 godina nije našao puta da mi uruči ovo rješenje", kaže Balić. 

HT: Ne možemo utjecati na ažurnost suda

Pitali smo HT. Jesu li se oni interesirali što im je s ovrhom, budući da su sigurno morali znati da je sud donio rješenje o ovrsi.

"Radi dugovanja HT je u svibnju 2000. godine podnio prijedlog za ovrhu protiv Joze Balića. Općinski sud u Omišu donio je rješenje o ovrsi 30. lipnja 2000. godine i pozvao ovrhovoditelja na uplatu sudske pristojbe od 295,60 kuna koju je HT platio 14. srpnja. Sud je pozvao HT da dostavi ime oca ovršenika ili JMBG jer prema izvješću pošte Šestanovac ima više osoba istog imena. Postupajući po tom zaključku HT je 19. listopada dostavio JMBG ovršenika. Punomoćnik ovrhovoditelja sudu je ponovno doznačio JMBG ovršenika jer ga je 24. lipnja 2014. godine Općinski sud u Splitu ponovno zatražio. HT i njegov punomoćnik nemaju saznanja o eventualnim problemima suda u dostavi rješenja o ovrsi ovršeniku, niti mogu utjecati na rad i ažurnost suda. Sve što je sud zatražio od HT-a, HT je izvršio u zadanim rokovima", kažu u HT-u.

Šef ovršnog odjela za ovrhe doznao tek kada je postao predsjednik suda?!

Pitali smo Ministarstvo pravosuđa o ovom slučaju, no nisu nam ništa odgovorili, premda su upoznati da je na splitskom Općinskom sudu otkriveno nekoliko desetaka tisuća ovakvih ovrha.

Zanimljivo je svakako da su arhivirane ovrhe "otkrivene" tek nakon što je na čelo suda zasjeo sudac Goran Čolak, koji je dotad bio šef Ovršnog odjela, dakle, upravo glavni i odgovorni za ovrhe. Kako je moguće da za ovrhe Čolak nije znao dok je bio na čelu Ovršnog odjela, a sada zna kada je predsjednik suda?

Što su radili u nadzoru suda kada nisu vidjeli ovrhe

Balić nije jedini koji se našao u ovakvoj situaciji, a ljudi se s pravom pitaju, nije li netko imao interes od nedostavljanja ovrha.

HT, koji je prije 14 godina ovršio Balić na 2 tisuće kuna, sada potražuje sedmerostruki iznos. Kako je moguća ovakva situacija, kada postoje kontrole viših sudova? Kako je moguće da ministar Miljenić ovako olako prelazi preko cijele stvari i ne traži odgovornost? Valjda ministar smatra da je normalno da ovrhe putuju po desetljeće i pol pa ne želi sada praviti problem Čolaku, kojeg je, usput rečeno, i prije no što je izabran za predsjednika suda, postavio kao vršitelja dužnosti jer je fotelja ostala ispražnjena zbog odlaska predsjednika Ivice Botice na Županijski sud. Kako Botica nije vidio ovrhe? 

Bilo kako bilo, sada kada je Čolak postao svjestan broja neposlanih ovrha, donijet je akcijski plan, angažirano je dodatno ljudstvo te se ovrhe sada čiste. Bolje ikad, nego nikad, reklo bi se, no mora se priznati da je ovakva nonšalancija krajnje neprihvatljiva i možda bolje no išta svjedoči koliko je provizorno bilo zatvaranje poglavlja o pravosuđu prilikom pristupanja EU.

Sudac za ovrhe u 14 godina postao sudac Vrhovnog suda

Zanimljivo je svakako što Čolak nije jedini koji je napredovao, a bio je povezan s ovim predmetom. U 14 godina, koliko je ovrha putovala od suda do ovršenika, zavidnu je karijeru napravio sudac koji je te 2000. godine potpisao rješenje o ovrsi. Ante Perkušić uspio je za to vrijeme od suca malog Općinskog suda u Omišu, postati najprije sudac Županijskog suda u Splitu, pa onda i predsjednik tog suda, da bi na koncu preselio u Zagreb na Vrhovni sud.

Dok je četiri godine, od 2008. do 2012. godine, bio predsjednik Županijskog suda u Splitu, Perkušić je imao obavezu kontrolirati rad Općinskog suda u Splitu u koji je fuziran sud u Omišu. Mora da je bilo dosta posla pa je tako Perkušić propustio uočiti kako ista ona ovrha koju je potpisao daleke 2000. godine još uvijek nedostavljena skuplja prašinu negdje u sudskoj arhivi, sve očito u korist ovrhovoditelja, a na štetu ovršenika.