Come fly with me: Male stvari
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index
MJESEC je napokon gotov! Mislim da je ovo bio najduži do sada... Ili zadnja dva. Ili samo imam takav filing, jer me je bilo po svuda, gore, dolje, lijevo, desno (mislim na strane svijeta da ne bi bilo zabune), ali sada napokon imam tri slobodna dana i uživam u nedjeljnjoj večeri onako kako nisam već dugo... Ispred tv-a, u dnevnom boravku, jer sam napokon kupila tv. Kako mi je to falilo... Gledajući Briljantin. Po tisućuosamstotridesetsedmi put. Uz čašu vina, jer ju sada imam s kime popiti i jer još uvijek odbijam piti sama. Male stvari...
A s kime pijem to vino? S cimericom. Novom cimericom! Nije da do sada nisam imala cimericu, ali sa starom od početka nisam kliknula. Od početka je sve bilo moje-tvoje, od trenutka kada sam uselila u stan. "Ovo je tvoja strana frižidera, ovo moja, ovdje je moje posuđe, ovdje imaš mjesta za svoje, pospremi iza sebe, bla bla..." Zbilja? Takav doček? Frižider podijeljen na lijevu i desnu stranu?! Dok su svi pričali o cimerima koji su ih dočekali sa cugom i/ili klopom, o onima koji su im ostavili čokoladicu i porukicu dobrodošlice, ja sam pričala o... Pa zapravo nisam imala o čemu pričati. Male stvari...
Nikada nismo sjele skupa i popile tu jednu čašu vina, nikada se nismo družile ili provodile vrijeme skupa, osim kada bi se našle u kuhinji u isto vrijeme, pripremajući ručak. Svaka svoj! Nikada nismo postale prijateljice. Samo smo živjele u istom stanu i to je bilo sve. Nikako mi se to nije sviđalo, zapravo, bilo mi je žao da je tako. I koliko god sam se ja trudila u nekim stvarima dati joj do znanja da ne moramo dijeliti frižider, da ne moramo imati svaka svoj beštek, tanjure, čaše, da možemo zajedno sjesti za stol i ručati skupa, da se može malo "opustiti", ona je i dalje dane provodila u svojoj sobi, i dalje je kupovala svoju vodu a ja svoju, i dalje je prala samo svoje suđe, a moje ostavljala u sudoperu, iako sam ja i dalje uporno prala sve... Mogu tako nabrajati u nedogled. Moje-tvoje me izluđivalo! Zadnjih par mjeseci se počela malo otvarati, ali bilo je ipak mrvicu prekasno. Dvije godine prekasno. Ja sam se odavno počela povlačiti u svoju sobu,ili provoditi vrijeme kod Adri, samo da nisam "doma". Da, doma pod navodnicima, jer se to ne može nazvati domom, kada živiš na takav način. Zato sam odlučila da će to biti drukčije čim sam saznala da se ona iseljava. Presložila sam boravak, stavila par slika na zidove, knjige na police, cvijeće i svijeće, dekicu i tv i voilà! Odmah je nekako drukčije, toplije, "domaćije". Male stvari...
Bila sam sama dva tjedna u stanu, ali kao da i nisam obzirom na roster i letenje bez prestanka, dok nisam saznala da dobivam novu cimericu. Grč u želucu. Kakva će biti ova? Koje nacionalnosti će biti? Neka luđakinja ili curka s kojom ću se slagati? Kakvih sam se sve priča naslušala ništa me ne bi čudilo. Mutavica ili neka s par zrna soli u glavi? Na mutave ljude imam poprilično nizak prag tolerancije. Da li će i ona imati neke fiks ideje ili će biti sličnija meni? Prva opcija bi me definitvno bacila u depru.
Vratila sam se iz Milana navečer i iako sam padala s nogu od umora, odlučila sam ju dočekati budna. I došla je. S velikim osmijehom na licu i još većim koferom u ruci. Ravno iz Varšave. Uzbuđena, izgubljena, znatiželjna, puna pitanja, pomalo nesigurna, jer ni ona nije znala kakvoj frikuši će doći u stan. Simpatična, topla, sve na prvi pogled. Sjele smo na kratko, popričale, kako radi klima u stanu, gdje stoji alkohol, koja je šifra za wi-fi, najvažnije kaj bi trebala znati u prvih 5 minuta i nakon toga cijeli sljedeći dan provele skupa. Pričala sam joj kako su stvari hodale s bivšom cimericom i vidjela sam upitnike u njenim očima. Ne, ne, ne, upravo suprotno, govorim ti sve to, jer NE želim da bude tako i dalje! Ne želim da se ona osjeća kako sam se ja osjećala kada sam došla, kada su me dočekala neka čudna/nova/odbojna kućna pravila i praktički stan podijeljen na pola. Tada kada nisam imala nikoga i kada nisam imala pojma kako stvari ovdje funkcioniraju. Ne želim da njoj bude tako, a ni ja više ne mogu funkcionirati na taj način. Zato, kad je rekla da je njoj glupo vodu dijeliti na moju i tvoju, hranu također a suđe pogotovo to je bilo to. Slagat ćemo se definitivno! A kada je nakon večere koju sam nam složila na brzaka oprala suđe i sjela sa mnom gledati film, shvatila sam da će od sada stvari biti puno drukčije. Bolje drukčije! Male stvari...
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sredile smo kuhinju zajedno i shvatila sam da sam u jednom danu saznala o njoj više nego u dvije godine o curi s kojom sam živjela do nedavno... Njeno trenutno blaženo neznanje o životu ovdje me podsjetilo na to kako je nama bilo kada smo tek došli, a ekipa kakvu sam imala na zadnjem letu mi je bila pravo osvježenje kakvo ti treba s vremena na vrijeme, kada sve prestane biti novo i uzbudljivo u onoj mjeri kao na početku...
Male stvari! One koje te "drže" kada ti postane dosta svega i kada ne možeš dočekati godišnji da pobjegneš odavde na par dana. Ponovo napuniti baterije, restartati se... Još jedan let preko bare pa pravac naše plavo more.
P.S. Ovaj tjedan je izašao i novi roster i bolje da me ne pitate kakav je i kamo letim, jer ne želim ni samu sebe podsjećati na tu muku od 7 turnarounda koji me čekaju kada se vratim sa godišnjeg. Brrrr... Simo-tamo u jednom danu ili još gore - noći, i tako deset dana. Uzbuđenje? Novosti? Zanimljivosti? Nekako čisto sumnjam... Ali hej, nikad se ne zna!
Pssst! Teine avanture pratite i na njezinom blogu!
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati