Piketty: Bogati moraju plaćati veće poreze, nužno i opraštanje dugova
Foto: Hina
PROSLAVLJENI francuski ekonomist Thomas Piketty gostovao je večeras u Hrvatskom narodnom kazalištu gdje je održao predavanje povodom hrvatskog izdanja "Kapitala u 21. stoljeću", knjige koja proučava rastući jaz između bogatih i siromašnih i koja je već prodana u više od 1.5 milijuna primjeraka. Pikettyja je ugostio naš filozof, autor i politički aktivist Srećko Horvat.
Piketty je prvi dio nastupa posvetio predstavljanju ideja protkanih u knjizi, rekavši da ona pokušava dokazati da povijest dohotka i bogatstva nije samo ekonomska povijest i da percepcija nejednakosti ovisi o političkim, kulturološkim, socijalnim i drugim faktorima.
Većina podataka iznesena tijekom predavanja potječe iz baze o dohocima u svijetu, a tijekom izlaganja su korišteni grafikoni iz prezentacije koja je dostupna ovdje (.pdf).
Ekonomist je u pola sata ponudio povijesni rezime distribucije bogatstva, od kojih su možda najzanimljiviji dijelovi u kojima govori o nultoj stopi poreza na nasljedstvo, koja "kako čuje postoji u Hrvatskoj, a koju nitko ne želi" i svojevrsnoj prekretnici u stvaranju nejednakosti koja je u Americi započela s neoliberalizmom Ronalda Reagana, a ovih dana potresa Europu.
"Rast nejednakosti u SAD-u u posljednjih 50 godina potpuno je promijenio redistribuciju kapitala. Tamo veliki dio nacionalnog dohotka uzima desetak posto ljudi koji najviše zarađuju. Nejednakost u SAD-u je posebno snažno porasla 1980-ih, za što je odgovoran porezni i društveni sustav kojeg je uveo Reagan, a nastavio provoditi George W. Bush," rekao je Piketty podsjećajući na bespoštedan okršaj sa sindikatima, ukidanje poreza imućnima, smanjivanje minimalca i druge tekovine američkog neoliberalizma koji je zrcalio političke smjernice Margaret Thatcher u Ujedinjenom Kraljevstvu.
"Negativni javni kapital"
Govoreći o privatizaciji, koja je predmet interesa diljem EU pa tako i u Hrvatskoj, Piketty je ponudio primjer Italije, rekavši da je riječ o naciji koja dobro ilustrira značaj "negativnog javnog kapitala" i koja je u situaciji da javni dug ne može podmiriti čak i ako proda svu imovinu u javnom vlasništvu. Ekonomist je pritom istaknuo da takva, potpuna privatizacija, ne vodi ničem dobrom, jer se država mora nastaviti financirati i kad rasproda imovinu, što podrazumijeva daljine zaduživanje, ali bez javnih prihoda čiji se izostanak negdje mora nadoknaditi.
"Ne želim reći da bi javni kapital trebao biti veći od privatnog, ali ako je on oko nule ili negativan onda ne može financirati javni dug," rekao je ekonomist uz kritički osvrt na nejednakost uzrokovanu privatizacijom "koja je pojedince učinila izrazito bogatima u vrlo kratkom roku".
Licemjerje i kolektivna amnezija u EU
U drugom dijelu govora Piketty se osvrnuo na aktualnu dužničku krizu u EU i pritom podsjetio da su Francuska i Njemačka u poraću Drugog svjetskog rata "restrukturirale dug, što je pristojan način da se kaže da je on oprošten," i dodao da je "čudno da te države danas od pojedinih europskih nacija zahtijevaju da vrate sav novac".
Odgovarajući na pitanje Srećka Horvata što bi bila njegova noćna mora i kako bi postupio da se probudi kao ekonomski trener Hrvatske, odnosno ima li poruku za premijera Milanovića s kojim se danas upoznao, Piketty je rekao:
"Moj cilj nije biti političar, političar ne bi trebalo biti stalno zanimanje. Ja mislim da bi se ljudi politikom trebali baviti privremeno i tada vratiti svojem prijašnjem poslu. Knjige se ne pišu za političare, već za sve, vi očito imate premijera koji čita knjige i to je dobro za vas.
Rješenja za periferiju EU su jednaka kao rješenja za Francusku i Njemačku koje su se loše ponijele prema Italiji, Španjolskoj ili Grčkoj. Ako imate rigidna pravila za smanjenje deficita, to nije dobro za eurozonu. Nije to pitanje ljevice ili desnice, to proizlazi iz različitih povijesnih razloga, kakav je inflacija, zbog koje smo i stvorili monetarnu uniju. No, ne možete imati jednu valutu s isključivim ciljem zauzdavanja inflacije. Ako imate 18 različitih javnih dugova i poreznih sustava, to ne može funkcionirati. Kad bi bio premijer, ja bih prije svega tražio demokratičnije odlučivanje o deficitu. Rigidni proračunski kriteriji i slično čine demokraciju u EU nemogućom. Ako se unaprijed odluči da nešto ne možete učiniti ili izmijeniti, onda to nije demokracija."
Pitanje demokracije
Horvat je potom pitao o čestim kritikama koje ekonomist upućuje Francuskoj i Njemačkoj, i zatražio gledište o aktualnoj vladi Grčke, španjolskoj ljevici i političkim trendovima u EU.
"Koji put trebate nove političke stranke koje će nadomjestiti stare, ne radi se toliko o Podemosu ili pojedinim strankama, već o tome da mora doći do promjena. Možda će izbori u Španjolskoj imati snažniji učinak o grčkih. Vođe u EU moraju shvatiti da je krajnja ljevica manje opasna od krajnje desnice. Ovo što dolazi iz Španjolske zvuči razumno, a to što se događa je rezultat loše politike Francuske i Njemačke.
Po meni grčka vlada bi morala bolje pokazati da se ne bori samo za sebe. Oni bi trebali na stol staviti prijedlog reformi ali ne samo kao svoju stvar, već kao pitanje Portugala, Španjolske.., pitanje demokracije."
Upitan o konkretnim rješenjima Piketty je kazao da "progresivno oporezivanje nije dovoljno."
"Treba učiniti više od toga, konferencija nakon Drugog svjetskog rata je pravi primjer povijesne amnezije. To je vrlo loše za države poput Njemačke i Francuske. Svi smo suglasni, piše se, čita se da je 2007/2008 stigla jedna od najvećih financijskih kriza u povijesti. Mi to možemo usporediti sa situacijom iz 1950-ih godina kad smo u slučaju Njemačke imali restrukturiranje i otpis dugova, ali i inflaciju koja je stvorila velike traume. Treba jasno reći da Njemačka i Francuska nikad nisu platile svoje dugove. Uz progresivno oporezivanje treba nam i restrukturiranje duga i novi način organiziranja privatnog i javnog vlasništva. Ima mnogo načina da se to riješi, većom participacijom radnika u upravi kompanija i slično. U bivšoj Jugoslaviji su postajali različite načini upravljanja, bilo je tu i dosta neuspjeha, ali dionička društva očito nisu jedini mogući oblik raspodjele bogatstva."
Horvata je potom zanimalo kako to da su mjere štednje i privatizacija "još uvijek na stolu", iako se opetovano pokazala njihova neučinkovitost.
"Postoji snažna povijesna trauma zbog neuspjeha komunizma, nakon 1990-ih je postojala velika želja da se riješimo javnog vlasništva i mislim da smo u tome otišli predaleko. Jako bih volio vidjeti grafiku o tome za Hrvatsku, o čemu sam i pitao vašeg premijera, koji mi se čini iskren i koji mi je rekao da mogu dobiti podatke o porezu i slično. Kad je javno vlasništvo 80 ili 90 posto onda možete opravdati privatizaciju, ali moraju postojati granice i ne može se ići prema nuli. Vlade ne mogu reći da treba sve privatizirati, što onda? Vi se i dalje morate zaduživati," odgovorio je Piketty.
Žao mi je što Milanović misli da su moje ideje utopija
Prije postavljanja pitanja iz publike, Piketty je pogledao i izvještaj iz rasprave u Saboru tijekom koje je premijer Milanović pohvalio njegovo djelo, uz ocjenu da su pojedine ideje utopističke.
Komentirajući prilog, ekonomist je odgovorio da nije neoliberal, kako ga je u Saboru nazvao nezavisni ljevičar Branko Vukšić.
"Meni je fascinantno vidjeti da se u vašem parlamentu ovako priča o mojoj knjizi. Nisam neolibral, premlad sam i da bih imao iskušenja s komunizmom sovjetskog tipa. Vjerujem u neki oblik javnog vlasništva, u nove oblike javnog vlasništva, progresivno oporezivanje i da u privatnim tvrtkama radnici trebaju imati veći udio ili ovlasti. Mislim da nije utopistički vjerovati da u EU trebamo imati zajednički korporativni porez. Ne možemo ovako nastaviti da svaka zemlja ima različite stope poraza za multinacionalne kompanije. Kad to imamo, vrlo brzo dolazimo do nulte stope, kao što je to pokazao slučaj Luxembourga.
Juncker je svugdje izjavljivao da to nije njegova krivica, a pokrao je svoje radnike. Što ako kradete poreznu bazu svojih susjeda? Mislim da možemo bolje od ovoga. Pomalo sam tužan kad vaš premijer kaže da je to utopistički. Nalazimo se u čudnoj situaciji, u SAD-u je u konačnici mnogo viši porez nego u EU, kod njih on ukupno iznosi između 40-45 posto, dok u pojedinim dijelovima EU 10 ili čak 0 posto. Taj se niži porez za kompanije prelama na leđima radnika, vjerujem da nije utopijski misliti da možemo bolje od toga. Uostalom, SAD ima jedinstvenu stopu na federalnoj razini," komentirao je saborsku raspravu o "Kapitalu" Piketty čiji je nastup završio dugotrajnim pljeskom publike.
Facebook
Google
