Foto: Index

BILA sam na kreativnoj radionici. Učiteljica moje mlađe kćeri pozvala je roditelje u školu u povodu Majčinog dana.

Rekla je da bi bilo dobro da svakako dođu oba roditelja. Radionica je u petak u 14 sati. Malo nezgodno vrijeme. Neki su morali uzeti slobodan dan, neki nisu mogli otići s posla, a ima i dosta razvedenih pa se nisu uspjeli najbolje dogovoriti tko može doći.

Srećom, moj Šef je pun razumijevanja. Rekao je da ostanem koliko treba, nema problema, bez žurbe, mogu se poslije vratiti u ured ili još bolje, sutra ujutro. Moramo paziti na broj radnih sati u tjednu, stalno nam šalju inspekciju rada, ne bi on inače gnjavio. Osim toga, treba još neke stvari dovršiti jer su dečki morali otići ranije s posla, idu na jedrenje za vikend.

Oni koji ne idu na vjeronauk neće nastupiti

Okupili smo se u lijepom broju. Na dvadeset petero djece, došlo je dvanaest mama, jedan razvedeni tata i jedan par. Donijeli smo i pribor. Škare, papire u boji, ljepilo i flomastere. Tako je učiteljica napisala u informativku. Svatko neka donese neki sok, a tko stigne, može i suhe kolačiće napraviti, to je gotovo začas, a uvijek je slađe od kupovnih keksa i grickalica.

Učiteljica nam je pokazala kako moramo izrezati papir i napraviti čestitku. Djeca će poslije napisati zašto vole mamu i pročitati to na priredbi za Majčin dan.

Priredbu već godinama organizira časna sestra koja djeci predaje vjeronauk u školi. Oni koji ne idu na vjeronauk neće nastupiti, ali mogu doći gledati. Smjestit će ih negdje sa strane. Moja kći je rekla da bi baš rado išla na tu priredbu kad već neće imati prilike pročitati svoju čestitku. Mame su sjele u školske klupe pored svoje djece, ponosne što će i one biti dio tog događaja. Nekim je mamama išlo na živce što su im djeca tako spora i šlampava, pa su uzele stvar u svoje ruke .

Jedna drugoj otimale su papir u boji i flomastere. Svaka je htjela da njezina čestitka bude najljepša. Učiteljica nije štedjela pohvale.

Napetost je u zraku

Tata koji je došao sam donio je baš sve što je trebalo. Bio je tako usredotočen da je zaboravio na mjesto i vrijeme. U stvaralačkom zanosu, u pola sata je napravio pet čestitki, dok su drugi uspjeli samo jednu. Sin je sjedio kraj njega i dodavao mu ljepilo. Jedino je tako mogao doprijeti do oca.

I bračni par je bio prilično brz, njima se negdje žurilo. Rekli su to odmah na početku. Valjda su zato bili tako ozbiljni i nisu razgovarali. Njegovo lice je bilo u grču kao da danima pati od bolnog zatvora. Ona je u jednom trenutku pitala gdje je crni flomaster. Greškom joj je dodao crveni. Nije to dobro primila. Rekla je sinu da kaže tati kako mu neće sad tu pred svima govoriti da je glup, ali da stvarno ništa nije u stanju napraviti kako treba.

Snuždeno je napustio učionicu. Rekao je sinu da kaže mami kako on sad ide, pa ako se gospođi ne da drndati u tramvaju, može s njim.

Suze sina...

Djeca su se dobro zabavljala. Razvedeni tata sinu je dao jednu čestitku, a on je ispisao četiri za svoju mamu. U njegovo vrijeme nije bilo zajedničkih radionica ni vjeronauka u školi, pa kad je već tako, volio bi pred svima pročitati što je napisao.

Pa dobro, može, rekla je učiteljica, ali samo jednu čestitku. Ipak je donio sokove i kolače. Još neka djeca su poželjela čitati, ali bilo je vremena samo za njega.

Stao je pred ploču i počeo. Kad je izgovorio draga mama, savladali su ga osjećaji. Suze su krenule same. Učiteljica ga je tješila govoreći da će sve biti u redu. Nije mogla reći goru stvar. Nezaustavljivo je jecao uz zvuk školskog zvona dok su mame izvodile djecu iz učionice. Njegovom sinu dale su puno soka i kolačića i izgurale ga van. Ja sam odvela kćer kući i vratila se na posao.