Članovi Europske komisije sada trebaju donijeti novi nacrt koji će se držati točno zacrtanih smjernica  Svjetske zdravstvene organizacije, a prema kojima dječja hrana ne smije više imati tako veliki udio šećera niti bi se uopće trebala proizvoditi prehrana namijenjena bebama mlađima od 4 mjeseca. Ponovili smo to dva put sada, zar ne - zato što je važno jer članovi Europske komisije, koji su inače produžena ruka Europskog parlamenta za civilna pitanja, smatraju da bi se bebe do šest mjeseci starosti trebale hraniti isključivo mlijekom, adaptiranim ili dojenim. 

 

Objasnio je to i Keith Taylor, član britanske zelene stranke UK Green MEP prozivajući taj dan danom podizanja svjesnosti zdravlja djece jer je već postalo nemoguće to što je djeci širom svijeta dozvoljena prehrana s prekomjernom količinom šećera što je uvelike utjecalo i na povećanje broja gojazne djece u svijetu. Osim toga, ranim početkom ishrane s (pre)slatkim kašicama djeca  su već od najranije dobi naučena na takve okuse što ujedno vodi i tome da djeca više neće znati kakvi su točno okusi, boje i tekstura normalnih, zdravih namirnica. 

 

"Ovo je povijesni dan koji se čeka još od 1994. godine, kada je Svjetsko zdravstveno vijeće (World Health Assembly) htjelo krenuti s rezolucijom koja bi dala jasan naputak da se s bebinom dohranom počne tek s navršenih šest mjeseci. Naravno, prvi koji su se pobunili protiv takve rezolucije bili su proizvođači koji su se rukama i nogama trgali da takva rezolucija nikada ne bude usvojena. Naime, industrija dječje hrane jedna je od najbrže rastućih u domeni hrane i prehrane, s godišnjim rastom od čak 7,8 posto s time da im najveći udio porasta proizvodnje otpada uprava na hranu namijenjenu bebama od 4 do 6 mjeseci starosti, što je prema našem mišljenju totalno nepotrebna dohrana koja još k tome, ima preveliku dozu nezdravih aditiva." objasnila je Patti Rundal, jedna od direktorica organizacije Baby Milk Action. Kako nadalje objašnjava - taj se problem nije riješio još od 1994. godine jer su industrijski lobiji bili prejaki te su tržište opsjedali s gomilom poruka kako upravo oni proizvode ono što je bebama najpotrebnije. I nemojte se naravno čuditi što je to tako jer da su majke diljem svijeta radije slušale svoje instinkte čekale bi s dohranom do šest mjeseci starosti beba, a onda bi ih počele hraniti prirodnim namirnicama bez ikakvih primjesa. Naravno, to bi znatno utjecalo na proizvodnju gotovih kašica i zato se taj rat vodi sve do danas. Nadamo se da ćemo ovim odbijanjem novog nacrta zakona te donošenjem znatno zdravijih smjernica početi utjecati na zdravlje djece i njihovu znatno zdraviju prehranu. 

 

I nije to nešto što se sada počelo gurati danas. Naime, Tajlanđani su još 2006. godine htjeli pokrenuti novu revoluciju u proizvodnji zdravije hrane, s puno manje šećera, ali su ih zakonodavci Europske unije i SAD-a doslovno ušutkali u toj namjeri pozivajući na pradavni Kodeks o dječjoj hrani koji je naravno još odavno sastavljen prvenstveno prema smjernicama velikih industrijskih divova. 

 

O tome ne moramo ni podastirati dokaze, jer je manje više jasno da danas živimo prema nezdravim smjernicama velikih divova samo zato da bi oni mogli gomilati svoja carstva, no ovom je prilikom istaknut jedan vrlo slikovit primjer s jedne marketinške presice tvrtke Cow and Gate/Milupa kada je njihov direktor prodaje Ian Thomas, bilo je to 1997. godine, jasno naglasio kako u svim trgovinama s kojima rade, njihovi proizvodi moraju biti smješteni tik kod polica s mlijekom, a daleko od voća i povrća, kako bi nagnali majke da na jednom mjestu uzmu o mlijeko i hranu za bebu. 

 

Marketinški trikovi uvijek imaju onu prljaviju pozadinsku strane pa se ovome naravno ne trebamo ni čuditi, ali zapravo je jako čudno što toliko masa ljudi nasjeda na takve trikove. 

Isto je tako poprilično začuđujuće što veliki broj majki dan danas misli kako su gotove kašice zdravije od domaćih, jer, kako kažu, tko zna s čim je voće i povrće sve špricano pa je ovo u staklenci vjerojatno zdravije. Iako je njihov okus zapravo neprepoznatljiv, što od dodanih aditiva, šećera, do boje i uopće okusa koji je teško svrstati bilo gdje. 

 

A osim smjernica vezanih uz dohranu, zasad se glasno govori i o potrebama izjednačavanja odluka vezanih uz označavanje adaptiranog mlijeka koje bi trebalo biti jasno podijeljeno na tri kategorije - mlijeko za dojenčad, mlijeko za starije bebe te ono namijenjeno za posebne zdrastvene prilike. Međutim, o ovim se smjernicama sada nije glasalo, ali doći će na red - sigurno. 

 

Dakle, dogodio se povijesni dan, međutim tek sada slijedi donošenje novih smjernica koje će opet ići na glasanje prije nego budu ozakonjene. Do tada ostajmo optimisti da će dječje zdravlje svijetu postati mnogo važnije od zgrtanja bogatstva pojedinih lobista koji su do sada očito čvrsto držali u šaci zakonodavce najjačih svjetskih velesila te prema tome krojili zakone svugdje u svijetu.