Idealan je nasljednik sunarodnjaka, prethodnika i susjeda Seppa Blattera, koji je došao na svijet u Vispu, tek devet kilometara dalje od Briga koji je svijetu podario njegovog nasljednika, devetog predsjednika FIFA-e.

 

Namjerno u naslovu Infantinovog portreta nismo napisali "predsjednik" ili "vođa" FIFA-e, jer ovaj prozirni, ulašteni birokrat ograničenog arsenala uvježbanih pokreta i izraza lica nije blagoslovljen nekom osobitom osobnošću, a još manje liderskim osobinama. 

 

 

Uostalom, jedino gdje se novog predsjednika FIFA-e i dosadašnjeg glavnog tajnika UEFA-e moglo vidjeti u javnosti bilo je prilikom ždrijebova za natjecanja europske nogometne unije, ali tu ste ga definitivno zapamtili i prepoznali bi ga iz prve u masi ćelavaca. Jer neprimjetni, ali učinkoviti i pouzdani Gianni, godinama je nasmiješeno i tako predano desnicom miješao raznobojne kuglice i s obje ruke otvarao cedulje, spajajući parove i skupine pretkola, play-offova, skupina i nokaut faza, da nema ljubitelja nogometa da ne zna dosadašnjeg loto-dečka europskog nogometa koji više podsjeća na Ljubu Jurčića nego na Deana Pelića.

 

 

Također, nismo greškom naveli da je vrijeme u kojem Infantino preuzima FIFA-u "pravo", a ne teško za "svjetsku nogometnu obitelj". Jer Blatterovi egzotični vlastodršci, raspojasani afričkih diktatori, ekscentrični karipski i latino banana-državnici, nezasitnom grabeži stotina milijuna eura prevršili su svaku dopuštenu mjeru korupcije u visokim krugovima i došlo je vrijeme za veliko čišćenje, odnosno da aparatčik i administrativac napravi skok od sedam milja samo zato što nije napravio previše pogrešan potez, kao što je primjerice onaj kada je Blatter intelektualno ograničenom Platiniju 2011. isplatio dva milijuna švicaraca za "intelektualne usluge". Pa se onda njih obojica brane da je predsjednik UEFA-e navedeno bogatstvo dobio za poslove koje je obavio za FIFA-u i to devet godina ranije.

 

 

Glavni tajnik UEFA-e neočekivano je na čelnoj poziciji svjetskog nogometa zamijenio svog predsjednika kojem je lojalno služio i kojem se nakon Nyona, spremao nositi torbu i u Zurichu. Jer još ljetos, prije nego što je buknula spomenuta afera nakon koje su Blatter i Platini suspendirani iz nogometa (prvo na osam, pa zatim na šest godina), slavni Francuz važio je za sigurnog nasljednika omraženog, starog Švicarca, koji će i u grob ponijeti obožavanu FIFA-inu predsjedničku fotelju. Dotadašnji vrijedni i diskretni birokrat, koji se nije isticao ni gurao, spremno je uskočio kada je jedan od najslavnijih nogometaša i funkcioner predodređen za novog predsjednika FIFA-e pao i pobočnik je ekspresno krenuo u borbu za maršalsku palicu. 

 

Vječni glavni tajnik: Deseteljeće i pol stajao je po strani i strpljivo čekao

 

Instinkt za preživljavanje, koji je u lobijima premreženoj UEFA-i razvijao još od 2000. i gdje je bio direktor za pravne odnose i licenciranje klubova, pa zatim glavni tajnik, jasno mu je pokazao kako je sada vrijeme da igru u kojoj se tako dobro snalazi, podigne na najviši nivo. Pri tome nije baš gazio preko leševa, ali nije ni pustio suzu za detroniziranim šefom. Kralj Michel je mrtav, živio kralj Gianni! 

 

FIFA-i upravo sada treba netko takav, "karijerni sportski diplomat", vječni glavni tajnik, koji je prije Nyona, isto funkciju obnašao i u Neuchatelu, u "Međunarodnom centru za sportske studije". Jer Infantino će FIFA-i poslužiti kao reality check i vratiti je u normalne, diskretne okvire.

 

Infantinova hrpa infantilnih: "Ponos... vraćanje nogometu... nogomet je univerzalni jezik..."

 

Predstavljajući predsjednički program, Infantino ga je, osim patetičnim izjavama ("Bit ćete ponosni na FIFA-i i sve što radi za nogomet", "Želim vratiti FIFA-u nogometu i nogomet FIFA-i", "Pokazat ću cijelom svijetu da nisam kandidat Europe, ja sam kandidat nogometa i nogomet je univerzalan"...) nakitio općim mjestima (reforme i veća kontrola trošenja sponzorskog i novca od tv prava, micanje predsjednika od tokova novca, savjesno poslovanje, transparentnost), aktualnim temama ako FIFA "želi vratiti povjerenje navijača i javnosti". 

 

FIFA-u i Infantina iskreno zaboli za povjerenje navijača i javnosti, njoj je jedino bitan stalan i siguran dotok stotina milijuna i milijardi čvrstih valuta od sponzora i televizijskih prava. A da će u tom pogledu sve biti po starom, nakon što su sponzori demonstrativno digli graju zbog pohlepnih glavešina iz prethodne garniture, vidi se i po raskošnom bogatstvu koje je Infantino bacio glasačima na stol. 

 

 

Dok Karamarko i sestra Bernardica gladne Hrvate tjeraju na parenje obećavajući im po tisuću eura za novorođenče, novi predsjednik FIFA-e poručio je kako će svaki od 209 nacionalnih saveza članova svjetske nogometne federacije dobiti po 5 milijuna dolara u iduće četiri godine, dok će šest kontinentalnih unija dobiti po 40 milijuna dolara. I to će dobiti svi, i Nepal i Njemačka, bez obzira plasirali se na SP-e i bez bonusa za tamo ostvarene rezulate.

 

Infantino je učio od najboljih (ili najgorih), pa tako u maniri bivšeg šefa Platinija poručuje kako će glas siromašnih i neuspješnih saveza vrijediti jednako kao onaj bogatih, a poput proletera Michela najavljuje i širenje kapaciteta velikog, točnije najvećeg natjecanja i SP će za razliku od dosadašnje 32, ubuduće igrati čak 40 reprezentacija!

 

 

Naravno, ne zaboravlja stvarne vladare svjetskog nogometa, najbogatije klubove koji drže marketinški najatraktivnije igrače, pa je objavio kako će FIFA s njim na čelu surađivati s klubovima puno bliže i plodnije nego što je do sada bio slučaj.

 

 

Blatterove štale dakle sada čisti nacereni mješač kuglica koji je godinama virio Platiniju iz džepa. FIFA na čelu treba upravo takvog čovjeka, bez lica i osobnosti, ali sa sviješću o potrebi diskrecije prema vani i spoznajom gdje mu je mjesto, kako bi konce nastavila vući ekipa iz sjene, točnije mraka.