Foto: Getty Images/Guliver Image

OVIH dana je u poplavi viralnih fotografija uoči UFC-a 196 bila vrlo popularna i ona koja prikazuje Danu Whitea “sa svojom djecom”. Prekriženi su bili Rousey, VanZant i Northcutt, a jedino je Conor McGregor stajao na brani UFC-ove politike umjetnog stvaranja zvijezda zbog koje su u posljednje vrijeme toliko na meti kritika, ne samo javnosti i medija, već i boraca unutar promocije. Nakon ludog vikenda u Las Vegasu, nema više niti McGregora…

Šok za Fertittu i Whitea

Da su čelnici UFC-a šokirani scenarijem koji se odvijao pred njihovim očima, vidjelo se jasno već kada je Miesha Tate zadavila Holly Holm i “ukrala” joj pojas UFC prvakinje. Dana White i Lorenzo Fertitta jednostavno nisu mogli sakriti svoje golemo razočaranje, a njihova su lica izgledala kao da je kompanija na rubu propasti. Konačni udarac je uslijedio pola sata kasnije kada se u identičnoj poziciji na podu našla i zlatna koka UFC-a – Conor McGregor. Iako je to daleko od realnosti, riječi Natea Diaza “new king is here” (novi kralj je ovdje), zapravo pogađaju u bit priče. McGregor je razgolićen te je potpuno jasno da ne vrijedi milijune koliko je zaradio u elitnoj promociji. Daleko od toga da se ne radi o vrhunskom borcu genijalnih kvaliteta. No, on je daleko od nepobjedivosti Georgesa St. Pierrea, Andersona Silve ili Jona Jonesa. Ti dečki su na prirodan i legitiman način stigli do svojih milijuna, reputacije, slave i pojasa. Irac je preskočio nekoliko stepenica tetošen od strane UFC-a. Razlog je potpuno jasan. U trenutku kada je GSP naprasno otišao iz sporta, kada je Jones bio u zatvoru, a Silva dopingiran i ozlijeđen, čelnicima UFC-a su očajnički trebale nove zvijezde koje mogu prodati milijune PPV-ova…

McGregor razgolićen

Danas se jasno vidi da su analitičari koji su već nakon meča protiv Chada Mendesa kritizirali McGregora zbog vrlo loše dionice na parteru u tom dvoboju, bili potpuno u pravu. McGregor je, baš kao i Ronda Rousey, još uvijek MMA polu proizvod. To doslovno znači da u njegovoj “priči” ima dosta rupa kao što su recimo hrvanje i BJJ. Da se razumijemo, McGregor nije ovog vikenda poražen zbog lošeg BJJ-a, to je bio samo epilog onoga što se događalo ranije u dvoboju. McGregor je poražen jer je naletio na čvršćeg borca koji nije uzmaknuo na buri njegovih udaraca u prvoj rundi.

Razlika između Diaza i McGregora u sjajnom meču na UFC-u 196 je bila u količini batina koje mogu primiti, a koje su posljedica njihovog dosadašnjeg borilačkog iskustva na vrhunskom nivou. I dok su za Diaza batine u prvoj rundi bile samo “još jedan dan u uredu”, jer je preživio bezbroj puno težih ratova u oktogonu, prvi jači udarac koji je sjeo na Conorovu bradu je za Irca značio šok. Šok od kojeg se nije uspio oporaviti. Da nije očajnički krenuo u rušenje, bio bi vrlo brzo nokautiran što je očito želio izbjeći. A da ga je Diaz nokautirao, tek to bi bila prava katastrofa za “Notoriousa”. Poletjevši u očajničko rušenje protiv jednog od najboljih BJJ majstora oktogona McGregor je zapravo razmišljao racionalno. Bolje gušenje od majstora BJJ-a, nego nokaut protiv borca koji se spremao 10 dana. I njegovo ponašanje nakon meča je bilo vrlo suzdržano i sportski što samo pokazuje o kako poslovno proračunatom i mudrom sportašu se radi.

Ni Tate nije po ukusu UFC-a

Već smo na startu spomenuli da je Miesha Tate čelnicima UFC-a priuštila prvo veliko razočaranje večeri pobijedivši favoriziranu Holly Holm. Zašto je tomu tako? Mieshin problem ili bolje rečeno UFC-ov problem s Mieshom jest što se ne radi o karizmatičnoj borkinji koja prodaje PPV-ove, nego o velikoj radnici čelične volje i samo osrednjeg talenta. Ona neće spektakularno lomiti ruke svojim protivnicima, niti ih nokautirati neviđenim udarcima nogom. Ona čak niti nema posebnu životnu priču koju ju prati, a mogla bi poslužiti kao dobar marketing. No Miesha je dovoljno dobra da u biti razgoliti slabu kvalitetu, odnosno nekvalitetu Ronde Rousey. Naime, iako je Tate izgubila od Ronde čak dvaput, pobjedom protiv Holm koja je deklasirala Rondu u posljednjem nastupu, je zapravo pokazala koliko su nerealne, smiješne, pretjerane, isforsirane i šuplje priče o Rondi kao najboljoj sportašici u povijesti, najboljem borcu općenito u UFC-u i sličnom PR marketingu kojim se stvorila UFC prvakinja. Upravo zato je Dana White, samo dan nakon što je Tate osvojila titulu, pohitao otkriti da će upravo Rousey biti sljedeća izazivačica u bantam kategoriji. Iako bivšu prvakinju nismo vidjeli u akciji od onog uvjerljivog poraza kojim je izgubila pojas, vrijeme je za “Spašavanje vojnikinje Rousey”.

Ono bitno za zaključak ovog teksta se može reći u samo jednoj rečenici koju borci često znaju ponavljati i koja je brutalno istinita. Nakon silne priče uoči velikih mečeva, izgovoreno se mora potkrijepiti i u kavezu. Borilački sport jednostavno ne oprašta i baš zato ga toliko volimo. U borilištu postoji samo jedna istina…