PREMA istraživanju pod nazivom „Položaj trudnica i majki s malom djecom na tržištu rada“ 2012. godine čak 55,3 % žena koje su bile trudne i koja su koristila svoja zakonska prava imale obveze prema djeci je ostalo bez posla. Od toga, 34,1 % žena suočilo s neprodužavanjem ugovora o radu, a 21,2 % žena dobilo otkaz radi trudnoće i korištenje prava povezanih s rođenjem djeteta.

 

O položaju trudnica, rodilja i majki s malom djecom u Republici Hrvatskoj razgovarali smo s Višnjom Ljubičić, Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova.

 

U Republici Hrvatskoj postoji više zakona koji štite trudnice i rodilje od otkaza. U prvom redu odredbom članka 34. Zakona o radu propisuje se zabrana otkaza, pa poslodavac niti iz kojega razloga ne može dati otkaz radnici za vrijeme trudnoće, korištenje rodiljnog i roditeljskog dopusta te drugih prava povezanih s rođenjem i brigom o djetetu. Zabrana otkaza vrijedi za radnika muškarca dok koristi neko od prava sukladno Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama. U tom slučaju otkaz je ništavan ili ništetan, ako je poslodavcu na dan davanja otkaza bilo poznato postojanje trudnoće ili korištenje prava povezanih s rođenjem djeteta te ako radnica u roku od 15 dana od dostave otkaza obavijesti poslodavca o postojanju tih okolnosti te o tome dostavi odgovarajuću potvrdu. Međutim, ova zaštita je vremenski ograničena jer poslodavac može dati otkaz po proteku od 15 dana od korištenja prava povezanih s trudnoćom i rođenjem djeteta.

 

Nadalje, Zakon o radu propisuje da nakon isteka rodiljnog, roditeljskog dopusta i drugih prava povezanih s rođenjem djeteta, radnica (radnik) koja je koristila neko od tih prava ima pravo povratka na poslove na kojima je radila prije korištenja toga prava, u roku od mjesec dana od dana kada je poslodavca obavijestila o prestanku korištenja toga prava.

 

Zakon o ravnopravnosti spolova također jamči zaštitu radnica za vrijeme trudnoće, korištenje rodiljnog i roditeljskog dopusta te drugih prava povezanih s rođenjem i brigom o djetetu. Prema tom Zakonu nepovoljnije postupanje poslodavca prema ženama na osnovi trudnoće i materinstava smatra se diskriminacijom. Nadalje, diskriminacija na području rada zabranjena je u odnosu na: usklađivanje profesionalnog i privatnog života te trudnoću, porod, roditeljstvo i sve oblike skrbništva.

 

Konačno, Zakon o suzbijanju diskriminacije, kao krovni antidiskriminacijski zakon, također zabranjuje diskriminaciju.

Što konkretno trudnica ili rodilja može poduzeti ukoliko ju poslodavac zbog trudnoće ili obaveza prema djetetu degradira?
 

Prema Zakonu o radu prvi korak prema ostvarenju prava radnice, koja je koristila prava koja proizlaze iz rodiljnog i roditeljskog dopusta, na povratak na prethodne ili odgovarajuće poslove je podnošenje poslodavcu zahtjeva za zaštitu tog prava. Ako poslodavac ne udovolji zahtjevu na povratak na prethodne ili odgovarajuće poslove, to se pravo može ostvariti na sudu putem tužbe. Ako se zaštita traži prema Zakonu o radu u tom slučaju su jako važni rokovi, jer propuštanjem roka gubi se pravo na zaštitu tog prava.

 

Međutim, Zakonom o ravnopravnosti spolova i Zakonom o suzbijanju diskriminacije je također propisna sudska zaštita od diskriminacije. Naime, „degradiranje“ radnica zbog trudnoće ili obaveza prema djetetu jest diskriminacija. U tom slučaju se radi o posebnoj tužbi za zaštitu od diskriminacije.

 

Nadalje, degradirana radnica zbog trudnoće ili obaveza prema djetetu može podnijeti pritužbu Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova koja će tada razmotriti slučaj i poduzeti sve što je u njenoj moći kako bi otklonila diskriminaciju. S obzirom da nije u mogućnosti donositi pravno obvezujuće odluke (to može sam sud), Pravobraniteljici preostaje da putem upozorenja i preporuka djeluje na poslodavca na način da ga uvjeri (ukaže) da je počinio diskriminaciju, kao i da snagom svog autoriteta djeluje na poslodavca da ispravi diskriminacijsko postupanje.

Radnica koja je degradirana zbog trudnoće ili zato što je postala majka ako se radi o sudskom građanskom parničnom postupku može to dokazivati svim dokaznim sredstvima: ispravama (medicinska dokumentacija i rješenja o korištenju prava i dr.), svjedocima, saslušanjem tužiteljice, vještačenje i uviđajem.

 

U slučaju spora zaštite od diskriminacije, u slučaju spora oko stavljanja radnika u nepovoljniji položaj od drugih radnika, te otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja se prebacuje na poslodavca koji mora dokazati da radnicu nije stavio u nepovoljniji položaj, odnosno da joj nije povrijedio pravo iz radnog odnosa. Što se diskriminacijskih sporova tiče radnica odnosno tužiteljica dužna je iznijeti činjenice koje opravdavaju sumnju da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja leži na poslodavcu.

 

Premda navedeni propisi jasno jamče zaštitu prava radnica koja su degradirana ili su povrijeđena njena prava zbog trudnoće ili zato što su postale majke, u praksi to izgleda sasvim drukčije. Diskriminacija je najčešće prikrivena i teško ju je otkriti, a suci/sutkinje nisu posebno educirani da sude u diskriminacijskim postupcima niti da primjenjuju pravnu stečevinu EU. S druge strane, poslodavci su u praksi s vremenom razvili različite više ili manje uspješne mehanizme kojima diskriminiraju trudnice i majke s malom djecom na tržištu rada (ugovori o radu na određeno vrijeme, česte promjene sistematizacije radnih mjesta, odbijanje zapošljavanja žena u fertilnom razdoblju itd.).

 

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je dobro upoznata i prati položaj trudnica i majki s malom djecom na tržištu rada. Saznanja o tome ima iz većeg broja individualnih pritužbi kojima joj se obraćaju diskriminirane radnice.

 

Osim toga, vezano za položaj trudnica i majki s malom djecom na tržištu rada, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova provela je 2012. godine, u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanjem i Udrugom RODA, prvo i opsežnije istraživanje pod nazivom „Položaj trudnica i majki s malom djecom na tržištu rada“. Sami rezultati istraživanja su poražavajući. Prema tome istraživanju čak 55,3 % žena koje su bile trudne i koja su koristila svoja zakonska prava imale obveze prema djeci je ostalo bez posla. Od toga, 34,1 % žena suočilo s neprodužavanjem ugovora o radu, a 21,2 % žena dobilo otkaz radi trudnoće i korištenje prava povezanih s rođenjem djeteta.

 

Od žena koje su nakon rođenja djeteta vratile na rad gotovo polovina njih je degradirano na neki način ili se tako osjeća, i to: 16,4% premješteno na lošije radno mjesto, 14,6% doživjelo je smanjenja plaće te 9,7% smatra da im je uskraćeno napredovanje na poslu na bolju poziciju itd.

Koje su kazne za poslodavca za kojeg se dokaže da je degradirao zaposlenicu ili joj dao otkaz zbog trudnoće?
 

Prekršajne kazne za poslodavce (pravne osobe i fizičke osobe ) i odgovorne osobe pravnih osoba propisane su Zakonom o radu. Prijava se podnosi inspekciji rada. Naime, novčanom kaznom od 61.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za najteži prekršaj poslodavac (pravna osoba), ako za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada u skraćenom radnom vremenu zbog pojačane njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete te dopusta ili rada u skraćenom radnom vremenu radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odnosno u roku od petnaest dana od dana prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava otkaže ugovor o radu trudnici, odnosno osobi koja se koristi nekim od tih prava. Novčanom kaznom od 7.000,00 do 10.000,00 kuna za isti prekršaj kaznit će se poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe.

 

Nadalje, novčanom kaznom od 31.000,00 do 60.000,00 kuna kaznit će se za teži prekršaj poslodavac (pravna osoba), ako radnika nakon proteka rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, dopusta radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju te mirovanja radnog odnosa do treće godine života djeteta u skladu s posebnim propisom, pod uvjetima propisanim Zakonom o radu, ne vrati na poslove na kojima je radio prije korištenja tih prava, ili mu ne ponudi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova, ili ako ga u slučaju prestanka korištenja toga prava, u roku od mjesec dana od dana obavijesti o prestanku korištenja prava, ne vrati na poslove na kojima je radio prije njihova korištenja. Novčanom kaznom od 4.000,00 do 6.000,00 kuna za isti prekršaj kaznit će se poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe.
 

Izvor: Sretnamama.hr