Foto: 123rf

ETO GA na - prvo su nas godinama uvjeravali da bebe ne bi smjele spavati s roditeljima posebno ne u istom krevetu, zbog velike smrtnosti beba, a sada, posljednjih godina, sve se više i glasnije priča o tome da moraju spavati u neposrednoj blizini mame ili tate. Ali ne i u istom krevetu.

O tome govori i posljednja u nizu sličnih studija koja sada kaže da bi baš zbog smanjivanja rizika od iznenadne dojenačke smrti bebe morale spavati u istoj prostoriji roditeljima. Studiju je radila ekipa American Academy of Pediatrics i oni sada tvrde da bi takva navika mogla smanjiti smrtnost beba za čak 50 posto. I zato, ako ćete slušati njihove savjete, prvih šest mjeseci sigurno uopće nemojte razmišljati o uređenju bebine sobe, a najbolje bi bilo da se preseljenje prolongira na cijelu prvu godinu djetetovog života.

Doduše, kada se spominje smrtnost beba gotovo svi automatski pomisle na sindrom iznenadne dojenačke - famozni SIDS, no kako stručnjaci ni danas ne znaju reći koji je točni razlog iznenadne smrti novorođenčadi te s obzirom da u statistiku smrtnosti beba ulaze i podaci o bebama koje su umrle od nekog oblika gušenja (povezan sa spavanjem s roditeljima, igračkama, dekicama, nepotrebnim predmetima) zato je zapravo prilično teško odgovoriti na pitanje što je u stvari najbolje. No, kako su godinama doista savjetovali da bebe moraju spavati same, u međuvremenu se pokazalo da je blizina itekako važna pa stoga i sve novije studije sugeriraju baš to.

Neke doduše tvrde da bi trebale biti uz majku, na istoj površini, neke, poput ove, izričitije naglašavaju - da u istoj sobi, ali ne u istom krevetu, no poanta je zapravo slična: bebe su mirnije u blizini svojih roditelja koji pritom mogu promptnije reagirati ukoliko se beba počne meškoljiti, povlačiti dekicu preko glave i slično.

No, čak ni stručnjaci koji sada daju ovakve izjave ne mogu tvrditi da će spavanje u istoj sobi doista moći spasiti svu novorođenčad jer se razlog SIDS-a još uvijek ne zna. No, postoje neke teorije koje kažu da se rizici od SIDS-a prilično smanjuju nakon navršenog šestog mjeseca života, no brojke to još uvijek ne potvrđuju. Barem ne sto posto, a isto se tako i dalje samo spekulira teorijama da je sindrom iznenadne dojenačke smrti povezane s genetikom te fizičkim osobinama zbog kojih su neke bebe jednostavno osjetljivije na gušenje od drugih. Druga je teorija povezana s njihovim možda nedovoljno razvijenim dišnim putevima zbog čega neke bebe jednostavno još uvijek nemaju dobro reglirano disanje i ritam disanja.

No, dok se god ne otkrije pravi razlog pedijatri će se truditi dati roditeljima najbolje savjete, a oni sada glase kako već glase. Ista soba obavezno, isti krevet, ne baš, osim ako roditelji smatraju da im je to najprirodnije i s najmanjim rizikom.

Ali gdje god da spavaju neki savjeti već desetljećima ostaju isti - neka beba spava na leđima, maknite iz njihovog prostora za spavanje sve nepotrebne stvari - jastuke, igračke, dobro pripazite da plahta bude čvrsto zategnuta te da beba ne bude pokrivena skroz do brade, jer tako najčešće sami sebi povuku prekrivači preko usta i nosa.