Foto: Facebook

MOJE prijatelje iz Dalmacije na fakultetu je grozno nervirala jedna kolegica koja je posebno prilagođenim nazalnim izgovorom ponavljala mantru "Zagreb je mali Beč".

Naravno da je i mene to nerviralo, ali na drugi način: Niti se tad u Zagrebu moglo piti Sekt, niti je bilo lijepih dućana, fasade su bile ruina i nije bilo nigdje finog pohanog, a samo u Gavriloviću na Jelačić placu su se mogle kupiti Renier hrenovke, nije bilo predivnih muzeja, secesijskih zgrada, Mozart kugli i Kastner & Oehlera.

Dvadeset i pet godina kasnije cijeli grad je u dvanaestom mjesecu kirbaj. U sintagmi "Zagreb je mali Beč" naglasak ostaje na "mali". I to ne baš autentični.

Recimo, bečki Ring je nastao rušenjem tvrđave oko grada i sad je tamo park. Zagrebački "ring" je nastao rušenjem ničeg, odnosno gradnjom na oranicama tako da su neke oranice ostale neizgrađene. Kastner & Oehler je ostao Nama, a katedrala nam je lažna gotika.

"Mali" je prilično kompleksan pojam

Gradonačelnici nam dolaze iz još manjih "bečeva", pa kupuju iste identične lampe za postaviti po ulicama kao u pravom Beču.  Kobasice su se značajno popravile, iako bijele bavarske naravno uvijek prve nestanu. Ima i pjenušaca, ali nema kavana. Ona jedna koja je još živa dobila je neprobavljivi dodir trumpovsko-arkanovsko-huljićevske estetike rukom "najboljeg" hrvatskog arhitekta i nije nimalo bečka.

Nitko osim "najvažnije hrvatske urbanistice" ne može naći neku posebnu zamjerku zagrebačkom Adventu. Možda to što nema više čadora sa šampanjcem na trgu, što nema kotlovine i pilećih jetrica u špeku nego samo kobase...



Ove godine rade gornjogradska dvorišta, kuće bajki na Vranicanijevoj poljani, Design District je napravio fini ironični odmak, u tunelu (kojeg Beč nema) će isto biti zabavno.... možda za koju godinu budu i dizajnerski natječaji za čadore, kokošinjce i kolibe te rasvjetu, tko zna, možda i kuglice.

Jedino što mene zanima (osim kotlovine) je koliko zapravo košta sanacija travnjaka i čišćenje svega poslije tog eventa? Koliko košta dobava svih tih kućeraka? Kako izgledaju natječaji i procedure odabira ugostitelja? Koliko oni plaćaju? Koliko košta struja? Ima li neka cost-benefit tablica za to? Moraju li se baš svi oni kablovi i frižideri stavljati na Tomislavac preko one divne nove fontane (staru su slomili)? Bilo bi mi jako žao da ova plastična polirana isto propadne, ali mi je drago znat da najvažniji urbanisti nisu imali ništa protiv toga i da se zalažu za uvođenje novih materijala.

Zbog čega građani Zagreba ne smiju znati koliko njih koštaju te kobase zapravo? Jel se kaj zasluži u proračun?

Iz rakursa postmoderne ironije, mali Beč bi se mogao raširiti iz one tamo kavane i zauzeti cijeli grad led osvjetljenjem i mojim omiljenim Barrisol oblogama, ogledalima i Swarowski kristalima. Nimalo mi to ne smeta.

Kamuflaža indijanskim šatorima

Iskreno, meni nije smetala ni ona terasa na Cvjetnom. Bilo što što pokrije i sakrije ili svrati pažnju s "remek djela" uređenja tog trga od vremena kad su srušene platane - meni je super. Isto vrijedi i za Jelačićev trg opločen kamenom. Potpuno mi je prirodno na to urbanističko rješenje staviti turski vojni kamp za prodaju licitarskih srdaca. Otkako je "uređen" trgić u staroj Vlaškoj, i to s onom žutom zvijezdom, također je snažna želja svekolikog naroda da se to nekako kamuflira indijanskim šatorima. I, naravno, puunooo kuhanog vina i punča. Onda se samo vide šarene lampice i čovjeku se čini da je u starom lunaparku Tivan - tamo gdje je sad lunapark Sheraton.

Možda bi se mogle uvesti i finske saune oko onih fontana pa da fontane rade, kad već one fontanice po parkovima u kvartovima na kojima su se djeca igrala i psi pili vodu ne rade ni ljeti.

Stvari treba dovesti do ekstrema da bi ih se moglo razumjeti

Još jedan fenomen mi je zapeo za oko: uređenje Kvaternikovog trga je toliko nevjerojatno uspješno i pametno smišljeno da tamo čak i advent propadne. Iako bude pravi kirbaj, slavonski, s fiš paprikašem i sve.

Usput, bilo bi zanimljivo saznati što vjerske zajednice misle o zagrebačkom običaju hiperalkoholiziranja i ekstremno masne hrane ususret Božiću? Možda mogu ponuditi neki multikulturalizam, pa da imamo takvu dinamiku još tri, četiri puta tokom godine.  Da idu na primjer dva adventa za redom? Jedan s kobasama pa onda jedan s ćevapima, janjcima i odojcima? Jasno, sve to na Cvjetnom trgu.

Advent je nepregledno polje mogućnosti za ljudsku kreativnost. Hoćemo li ići u pravcu Konjščinske, u pravcu Beča ili u svom vlastitom pravcu - bit će zanimljivo vidjeti.

*Autorica teksta je arhitektica iz Zagreba.