Foto: Ivana Ivanović/ Pixsell

U SPLITU je danas nakon duge i teške bolesti preminuo Miro Bogdanović, poznati dalmatinski kuhar i vlasnik nekoliko čuvenih splitskih restorana.

No, osim po svojim kulinarskim umijećima, Bogdanović je bio poznat kao osnivač Dalmatinske akcije, regionalne stranke koja je u vremenima ludih devedesetih bila trn u oku tadašnjeg državnog vodstva zbog naglašenog regionalizma.

Još ranije, Bogdanović je zbog svog podrijetla postao žrtvom maltretiranja, prvo sugrađana, a potom i sistema.

Bogdanović je rođen u Splitu 1954. godine, a tu je proveo i cijeli život. Otac mu je bio časnik JNA koji je prekomandom iz Srbije doselio u Split. U vrijeme početka rata Miro Bogdanović posjedovao je ugostiteljski objekt Stefanel u centru Splita. Na njegove objekte u više su puta početkom devedesetih bačene bombe, a istrage su, kao često u to vrijeme, vršene samo reda radi.

Bogdanović je bio tek jedna od brojnih žrtava srpske nacionalnosti u to doba, ali, za razliku od mnogih, nikada nije otišao iz Splita. Štoviše, politički se aktivirao osnovavši Dalmatinsku akciju. Zbog svog političkog djelovanja uskoro će završiti na optuženičkoj klupi i to ni manje ni više nego pod optužbama za terorizam.

"Tuđmanov hir mi je uništio život"

Naime, 28. rujna 1993. godine tempirana bomba uništila je stranačke prostorije Dalmatinske akcije. Za postavljanje iste optuženi su upravo članovi stranke, a sljedećih će godina javnost svjedočiti jednom od najpoznatijih montiranih procesa u novijoj hrvatskoj povijesti. Bogdanović je u zatvoru proveo dva mjeseca, a tek 1999. godine tragikomični proces je došao kraju, a svi optuženi su oslobođeni optužbi.

"Do izbornih promjena 2000. bio sam isključen iz svih društvenih zbivanja. Ja sam bio osoba non grata. Nije mi uspio niti jedan posao, svi su me izbjegavali, okretali glavu od mene. Moja najbliža rodbina nije vjerovala da zbilja nemam nikakve veze s terorizmom. Stvarno, godinama sam patio i bio izvrgnut najgrubljim oblicima šikaniranja od državnih tijela i institucija. Ugostiteljski posao mi je potpuno upropašten, djeca su patila u školi zbog izolacije i provokacija, moja je supruga doživjela mnoge užasne trenutke. Triput sam pretučen, ukrali su mi auto. Posljedice su stravične. I sada sam kod nekih ljudi potpuno omražen. Nitko za to nije odgovarao. Sve bez ikakvog razloga, ni zbog čega. Zbog hira Franje Tuđmana i njegove klike osobno sam propatio niz godina. Zbog političke ocjene da su regionalne stranke najveći neprijatelji Hrvatske, uništene su naše karijere i životi, uništena je Dalmatinska akcija", u intervjuu za Nacional, sada već davne 2005. godine, rekao je Miro Bogdanović koji je upravo tih dana tužio državu.

"Osjećao sam se užasno ponižen. Svi su u vlasti znali da ja nisam počinio nikakav teroristički čin, da sam hrvatski građanin i da je Hrvatska moja domovina. Svi su znali koliko ja volim Split i Dalmaciju. No htjeli su od mene napraviti neprijatelja i terorista, optužiti me za teško kazneno djelo terorizma. A upravo su na meni izravno izvršena dva teroristička akta", objašnjavao je Bogdanović svoje stavove.

Policija se rukovala s napadačima

Bogdanović će u brojnim kasnijim intervjuima govoriti da ga nisu maltretirali samo zbog činjenice što je bio polu Srbin, iako je cijeli život živio i umro u Splitu. U pozadini se uvijek, naglašavao je, krila i najobičnija imovinska korist. Bogdanović je i prije rata slovio kao dobar ugostitelj, ali i kao imućan čovjek. Nakon izlaska iz zatvora 1993. godine bio je prisiljen prodati Stefanel jer je bio financijski uništen.

Bogdanović je i nakon 2000. godine imao problema. Kako je ispričao u jednom intervju za  Dokumentu, nedugo nakon što se razbolio prebili su ga ratni veterani koji su se ponudili da će mu "čuvati" restoran.

"Došlo je njih 15-ak i naručili su sve najskuplje. Kad sam se ja pojavio, njihov glavni tu iz Podstrane je rekao da ima sa mnom pričati. Rekao sam dobro. Sjeli smo sa strane i on mi je u razgovoru rekao da mi treba zaštita. Pitao sam zašto, a on je rekao da ima problema. Ja sam rekao da nemam nikakvih problema. On mi je rekao da moram zaposliti njihovog čovjeka jer će mi razbiti lokal. Ja sam se digao, a on me potegao šakom. Njih deset me tuklo nogama po podu, jedva sam utekao. Onda su došli u stan sa mnom, jedna mučna situacija. Porazbijali su mi cijeli lokal, sve su mi uništili. Zvali smo policiju i to je smiješna situacija bila. Dolazi policija i rukuje se s njima. Policajac mi je rekao da šutim i da će me i on nabiti", ispričao je u velikom razgovoru za Documentu jedno od posljednjih loših iskustava.

"Najveća je tragedija da ti ljudi koji su mene mlatili, ucjenjivali i maltretirali, svi oni imaju penzije, dobili su stanove i zemljišta. A ja moram raditi za njih, to je nepravda. Ja ne vjerujem u krivnju naroda, narod je dobar, loši su pojedinci. I ja vjerujem u oprost", rekao je tada Bogdanović.

Posljednjih petnaestak godina Bogdanović se borio s dijabetesom koji je sve više uzimao maha. U isto vrijeme vodio je restoran Arkada u Strožancu kod Splita. Pred kraj života, umjesto po političkom maltretiranju, Bogdanović je u javnosti bio poznat po onome što je radio cijeli život - kulinarstvu. Ostat će zapamćen kao organizator međunarodnog kulinarskog festivala “Biser mora”, ali i brojnih drugih manifestacija.