LIJEKOVI iz skupine GLP-1, poput Ozempica i Zepbounda, donijeli su revoluciju u liječenju pretilosti i dijabetesa tipa 2. No, neki ljudi s ADHD-om koji ih uzimaju zbog drugih zdravstvenih stanja navode neočekivanu nuspojavu: osjećaju se smirenije i usredotočenije.

Iako se na društvenim mrežama šire priče o tome kako im ovi lijekovi pomažu u produktivnosti i kontroli impulsa, liječnici upozoravaju da ne postoje znanstveni dokazi koji bi potvrdili njihovu izravnu učinkovitost u liječenju ADHD-a.

Kako djeluju GLP-1 lijekovi?

Agonisti receptora peptida-1 sličnog glukagonu (GLP-1) oponašaju crijevni hormon koji pomaže u kontroli apetita i osjećaja gladi. Kada osoba uzme lijek, crijeva šalju mozgu manje signala gladi. Ovi lijekovi također pomažu tijelu u razgradnji šećera u krvi i usporavaju prolazak hrane kroz želudac.

Američka uprava za hranu i lijekove (FDA) odobrila ih je i za liječenje apneje u snu te ozbiljnih srčanih problema. Postoje i rana istraživanja koja sugeriraju da bi mogli pomoći u smanjenju žudnje i kompulzivnog ponašanja, a u tijeku su studije koje ispituju njihovu primjenu kod osoba s ovisnošću o alkoholu, opioidima i nikotinu.

Utišavanje opsesivnih misli o hrani

Jedan od mogućih razloga za prijavljeno poboljšanje simptoma ADHD-a jest učinak koji GLP-1 lijekovi imaju na neprestane i opsesivne misli o hrani. Dr. Craig Surman, izvanredni profesor psihijatrije na Harvardu, objašnjava da slatka, masna i ultraprerađena hrana potiče sustave nagrađivanja u mozgu, zbog čega žudimo za njom čak i kad nismo gladni.

GLP-1 lijekovi mogu utjecati na te centre za nagrađivanje i smanjiti žudnju. "Može biti da GLP-1 djeluje poput slušalica koje blokiraju zvukove. Smanjuje neke od ometajućih čimbenika jer niste toliko usredotočeni na signale gladi ili želju da vam tijelo izgleda drugačije. No, to je vrlo individualno", rekao je Surman, prenosi Newsweek.

Jedna žena, kojoj je ADHD dijagnosticiran prije 12 godina, ispričala je kako su joj tek nakon početka uzimanja Ozempica prije pet godina nestale stalne misli o hrani, a s njima i neki od simptoma ADHD-a, koji se vrate čim napravi pauzu od lijeka.

Što kažu istraživanja?

Veza između GLP-1 lijekova i ADHD-a mogla bi ležati u dopaminu, kemijskoj tvari u mozgu koja pruža osjećaj zadovoljstva i koja funkcionira drugačije kod osoba s ADHD-om. Neka istraživanja sugeriraju da GLP-1 lijekovi mogu promijeniti način oslobađanja dopamina i utjecati na dijelove mozga koji pomažu u kontroli impulsa i regulaciji emocija.

Međutim, te su studije provedene na miševima. "Kada bi ono što djeluje na miševima uvijek djelovalo i na ljudima, izliječili bismo mnoge bolesti", upozorava Surman.

Dr. David Goodman, docent psihijatrije na Sveučilištu Johns Hopkins, dodaje da, prema dosadašnjim spoznajama, na dijelovima mozga zaduženima za pažnju i izvršne funkcije - ključnim problemima kod ADHD-a - nema GLP-1 receptora. To znači da je malo vjerojatno da bi ovi lijekovi mogli biti samostalna terapija, iako bi možda mogli pomoći kod impulzivnosti.

Potreba za daljnjim istraživanjima

Liječnici ističu kako su poboljšanja koja neki ljudi doživljavaju možda rezultat placebo učinka. Također je moguće da su poboljšanja neizravna posljedica boljeg općeg zdravlja. Primjerice, osoba s apnejom u snu koja smršavi uz pomoć lijeka može početi bolje spavati, što dovodi do bolje koncentracije tijekom dana.

Trenutačno nema aktivnih kliničkih ispitivanja koja testiraju učinke GLP-1 lijekova na ADHD. "Još je iznimno rano za bilo kakvu ozbiljniju kliničku primjenu. Znam da internet i influenceri dižu veliku prašinu oko toga, ali bez znanstvenih dokaza teško je preporučiti ove lijekove za ADHD, pogotovo bez provjere njihove sigurnosti za te pacijente", naglasio je Goodman.

Rizici i mjere opreza

Kombiniranje GLP-1 lijekova i stimulansa za ADHD nosi rizike. Budući da obje vrste lijekova mogu smanjiti apetit, postoji opasnost od prekomjernog gubitka težine ili preniskog šećera u krvi. Uobičajene nuspojave GLP-1 lijekova uključuju probavne smetnje, glavobolje i vrtoglavicu. Iako ne bi trebali utjecati na djelovanje lijekova za ADHD, ključno je uzimati ih pod liječničkim nadzorom i uz pravilnu prehranu i tjelovježbu.

Surman napominje da se osobe s ADHD-om često teže pridržavaju samostalnih zadataka poput planiranja obroka i vježbanja te preporučuje pronalaženje osobe koja će im pružiti podršku. "Znamo da mozak bolje funkcionira kada je nahranjen i odmoran te kada se tijelo kreće i vježba. Nadam se da prilika koju pružaju GLP-1 lijekovi nije samo u tome da promijene jedan aspekt osobe, već da potaknu zdraviji način života za mozak", zaključio je Surman.

GLP-1 nije zamjena za lijekove za ADHD

Iako postoje anegdotalni dokazi i neka teoretska objašnjenja zašto bi GLP-1 lijekovi mogli ublažiti neke simptome ADHD-a, poput smanjenja opsesivnih misli o hrani, nema dovoljno istraživanja koja bi potvrdila njihov izravan učinak na pažnju ili izvršne funkcije.

Liječnici su složni da ovi lijekovi ne bi trebali zamijeniti provjerene terapije za ADHD. Ako razmišljate o tome kako bi GLP-1 lijekovi mogli utjecati na vaše simptome, ključno je razgovarati sa svojim liječnikom koji može pomoći u izradi odgovarajućeg plana liječenja.