IAKO se prehrana bogata voćem i povrćem preporučuje kao dio prevencije zloćudnih bolesti, onkolozi upozoravaju na jednu čestu pogrešku u pripremi tih namirnica koja može ozbiljno ugroziti zdravlje. Problem nije u samim namirnicama, već u riziku od infekcija koje nastaju zbog nepravilnog rukovanja, a koje mogu biti osobito opasne za ljude s oslabljenim imunitetom, uključujući onkološke pacijente.

Glavna opasnost je infekcija

Liječnici ističu da je ključna pogreška preskakanje pranja voća i povrća prije jela, pa čak i prije rezanja ili guljenja. Takva praksa, iako možda štedi vrijeme, nosi značajne rizike. "Kao onkologa, ne brine me toliko mogućnost da neoprano voće i povrće izravno uzrokuje rak, koliko činjenica da ljude, posebno one s oslabljenim imunitetom, može izložiti infekcijama", kaže za Parade dr. Najeeb Al Hallak, onkolog i jedan od voditelja tima za gastrointestinalnu i neuroendokrinu onkologiju.

"Kod pacijenata na kemoterapiji, onih kojima su presađene matične stanice i nekih pacijenata s rakom krvi, te infekcije mogu postati puno ozbiljnije, a povremeno i opasne po život", dodaje. S time se slaže i dr. Asma Dilawari, onkologinja i medicinska direktorica u organizaciji Thyme Care. Ona pojašnjava da problem leži u povećanom riziku od zaraze.

"Svježe namirnice mogu sadržavati bakterije, viruse i druge zagađivače koji potječu iz različitih dijelova opskrbnog lanca - od mjesta uzgoja do trenutka kad hrana stigne u vašu kuhinju", objašnjava dr. Dilawari. Rizik je najveći za onkološke pacijente, no usvajanje pravilnih navika važno je za sve, kako zbog vlastitog zdravlja tako i zbog zaštite bližnjih.

Kako pravilno oprati namirnice

Pranje voća i povrća jednostavan je proces. Dr. Dilawari ističe da već i samo pranje pod vodom značajno smanjuje rizik od infekcije. Dr. Al Hallak savjetuje detaljniji postupak: prvo treba oprati ruke, a zatim namirnice isprati pod hladnom tekućom vodom prije konzumacije, rezanja ili guljenja. Naglašava da je potrebno oprati i namirnice koje se gule, jer nož može prenijeti bakterije s kore u unutrašnjost ploda.

Također upozorava na česte zablude. "Vruća voda nije potrebna i može narušiti kvalitetu namirnica. Sapuni, deterdženti ili komercijalna sredstva za pranje se ne preporučuju jer namirnice mogu upiti njihove ostatke. Fizičko ispiranje i trljanje uklanja većinu nečistoća", pojašnjava dr. Al Hallak.

Daljnji postupak ovisi o vrsti namirnice. Čvršće plodove poput jabuka, krastavaca, dinja ili krumpira preporučuje se nježno istrljati čistom četkom za povrće. Kod lisnatog povrća potrebno je ukloniti vanjske, oštećene listove, a ostatak temeljito isprati i osušiti čistim ručnikom.

Za osobe s visokim rizikom postoje i dodatne mjere opreza. "Pranje s malo alkoholnog octa također može smanjiti prisutnost patogena", kaže dr. Dilawari. "Ako vam je imunitet jako oslabljen, kao što je slučaj kod nekih onkoloških pacijenata tijekom intenzivnih tretmana, najsigurnije je jesti namirnice koje možete skuhati ili oguliti." Ipak, dodaje kako "nijedna metoda kućnog pranja ne može ukloniti apsolutno sve patogene."

Dodatni savjeti za sigurnost hrane

Osim pranja namirnica, za sigurnost u kuhinji važni su i drugi koraci. Dr. Dilawari savjetuje redovito pranje kuhinjskog pribora vrućom vodom i sapunom, osobito nakon kontakta sa sirovim mesom, peradi ili ribom. Također potiče pravilno hlađenje kvarljivih namirnica kako bi se spriječilo razmnožavanje bakterija.

Dr. Al Hallak upozorava da se ne koristi ista daska za rezanje sirovog mesa i povrća. Ističe da je "unakrsna kontaminacija jedna od najvećih pogrešaka u sigurnosti hrane koju je moguće spriječiti." Pacijentima na kemoterapiji ili onima s niskim brojem bijelih krvnih stanica savjetuje i dodatan oprez sa sirovom hranom, salatnim barovima u restoranima i jelima koja su dugo stajala na sobnoj temperaturi.

Iako postoji niz potencijalnih rizika, stručnjaci poručuju da nema razloga za strah. "Cilj nije uplašiti ljude hranom", naglašava dr. Al Hallak. "Sigurnost hrane svodi se na smanjenje rizika, a to se može postići jednostavnim navikama."

Dr. Dilawari zaključuje da, iako postoje regulatorne agencije poput američke Agencije za hranu i lijekove (FDA) i Ministarstva poljoprivrede SAD-a (USDA) koje nadziru sigurnost hrane, osobni oprez ostaje ključan. "Kada rad tih agencija oslabi, regulacija postaje teža. Zato je uvijek dobro biti pažljiv, čitati deklaracije i poduzeti taj dodatni korak - oprati namirnice i održavati čistoću."