JACKIE Faye, 32-godišnjakinja iz Južne Karoline u SAD-u, 11. srpnja 2017. godine počela je svoj izazov u Australiji. Željela je sudjelovati u šest Ironman triatlona na šest različitih kontinenata.

Narednih šest mjeseci proputovala je Europu, Aziju, Južnu Ameriku i Južnu Afriku kako bi sudjelovala u još četiri utrke. 11. srpnja 2018. dovršila je šesti triatlon u Coloradu, u Sjevernoj Americi, i tako postigla svjetski rekord.

Ironman se smatra jednom od najtežih i najnapornijih trka. Sudionici moraju preplivati 3,8 kilometara, pa biciklom prijeći 280 kilometara i onda još otrčati maraton dug 42 kilometra.

“Htjela sam inspirirati druge, posebno mlade žene na koje društvo danas vrši najveći pritisak”, rekla je Jackie koja živi u Kabulu u Afganistanu i radi kao ratna novinarka.

Osim što je osnovala organizaciju She Can Tri kojoj je cilj osnažiti žene koje se bave dominantno muškim zanimanjima, članica je grupe koja omogućuje ženama u Afganistanu da trče unutar američke baze jer na ulicama se ne mogu sigurno baviti sportom.

“Radim u vojsci, cijelo vrijeme okružena sam muškarcima i stalno se pitam zbog čega se žene ne bave određenim profesijama. Cilj mi je osnažiti ih da se okušaju, bilo da je riječ o vojsci, inženjerstvu ili znanosti. Znam da moram učiniti nešto ludo kako bih dobila pažnju”, otkrila je Jackie.

Kaže kako nije dobra u plivanju te kako je počela vježbati tek 2015., iste godine kada je sudjelovala u prvom Ironman triatlonu koji je i dovršila. Tjedno je trenirala 14 sati.

“Na sobnom biciklu trenirala sam za dio trke. Inspirirala me prva žena koja je ikad dovršila maraton u Afganistanu 2015. Uspjela je to zahvaljujući treninzima u dvorištu zbog straha da će poginuti ako trči vani”, rekla je Jackie.

“Takve priče su podsjetnik ženama da moraju rušiti društvene granice, ako žele da ih se doživljava ravnopravnima s muškarcima. To je i mene dovelo do toga da dovršim Ironman triatlon.”

U posljednjem triatlonu utrku je odlučila dovršiti trčeći u pancirnom prsluku kako bi odala počast 168 američkih žena koje su izgubile živote služeći domovini u Iraku i Afganistanu.

“Imam 32 godine i moja obitelj se čudi putu koji sam odabrala i pitaju se zbog čega se nisam udala i nemam djecu, ali ja sam blagoslovljena. Zahvalna sam što i dalje imam njihovu podršku i ljubav u svakom izazovu koji odaberem.”