POREMEĆAJI prehrane ozbiljni su psihički poremećaji od kojih pati najmanje 40.000 ljudi u Hrvatskoj. Iako se u većini slučajeva javljaju u adolescentskoj dobi, sve su češća pojava i kod odraslih ljudi. Kako nam otkriva psihologinja Anđela Jelić, postoji nekoliko razloga za to.

''Rekla bih da danas sve više odraslih boluje od poremećaja prehrane, ali nezahvalno je sa sigurnošću navoditi brojke jer nemamo recentnih podataka o tome. Ono što vidimo danas je svakako velika prisutnost narušenog odnosa prema hrani koja se vidi iz načina na koji razmišljamo o hrani, kako doživljavamo hranu i kako se prema hrani ponašamo. Drugim riječima, narušen odnos prema hrani je onaj koji se temelji na dijetnom mindsetu, odnosno restriktivnom načinu razmišljanja koji je danas sve više prisutan'', objašnjava Jelić, koja ističe što najviše pridonosi poremećajima u prehrani.

''Nameću nam se raznorazne dijete, načini (ne)jedenja po vremenskim intervalima, koji imaju svoje benefite ako se koriste u prave svrhe i na ispravan način, a hrana nam je i jako lako dostupna. Umjesto da učimo kako jesti i slušamo vlastito tijelo povezujući se s njim i vodeći računa o vlastitom psihofizičkom zdravlju kroz svakodnevne sitne stvari koje radimo rutinski, lako odlučujemo ne jesti danima i onda dozvoliti sebi jedan takozvani cheat day u tjednu u kojem se najčešće dogodi da osoba konzumira preveliku količinu hrane, i to najčešće one koju etiketira kao zabranjenu ili nezdravu.''

Kako objašnjava, razlog za to nije jedan, već splet čimbenika, među kojima valja naglasiti okolinu, utjecaj medija i društvenih mreža koji na neki način nameću određene trendove. Razina otpornosti na stres, sposobnost regulacije vlastitih emocija, ali i znanje i vještine koje nam omogućuju da upravljamo vlastitim životom i postavljamo jasne prioritete samo su neki od čimbenika koji pridonose ovom negativnom trendu.

Evo koji faktori utječu na razvoj poremećaja prehrane

Prema mišljenju psihologinje, postoji niz faktora koji utječu na razvoj poremećaja prehrane, a neki od psiholoških su sklonost perfekcionizmu, manjak fleksibilnosti u svakodnevnom životu, nisko samopouzdanje i samopoštovanje. Također, odnosi u obitelji, utjecaj i pritisak društva koje promiče mršavost, mediji i društvene mreže itekako igraju ulogu u razvoju ovog poremećaja. Treba spomenuti da utjecaj genetike, kao i poremećaj prehrane nekog člana obitelji također mogu biti jedan od bitnih faktora, tvrdi Jelić.

Kad je riječ o poremećajima prehrane kod žena i kod muškaraca, psihologinja naglašava da se još uvijek češće javljaju kod žena, ali da je sve više simptoma i kod muškaraca. Naime, muškarci najčešće smatraju idealnim mišićavo tijelo, dok žene teže mršavom i zategnutom izgledu tijela.

''To je kulturološki nametnuto i temelji se na neki način na stereotipu kako muškarci moraju više jesti, a žene manje. Danas to nije tako jer način života je drukčiji nego nekad kad su muškarci bili ti koji su bili jako tjelesno aktivni, a žene manje. Također, dolazak do mišićavog tijela kod muškaraca ili mršavog kod žena nerijetko je put koji je sačinjen od restrikcija, iskrivljenog načina razmišljanja o hrani, pa sve do narušene slike o sebi i svom tijelu'', objašnjava.

Jelić smatra da velik utjecaj imaju i nametnute društvene norme koje su danas puno izražajnije zahvaljujući brzom načinu komuniciranja i prijenosa multimedijalnog sadržaja putem društvenih mreža.

''Brojne studije su potvrdile da osobe koje više vremena provode na društvenim mrežama iskazuju veće nezadovoljstvo vlastitim tijelom. Prema nekim procjenama, u cijelom svijetu otprilike 70 milijuna osoba pati od poremećaja prehrane, a otprilike trećina tih osoba su muškarci.''

Koji su simptomi poremećaja prehrane?

Poremećaj prehrane nije uvijek lako prepoznati s obzirom na to da ima brojna lica. Konkretan poremećaj najčešće je obilježen smetnjama u ponašanju vezanim uz hranjenje koje su izražene i traju, ali i kontroliranjem tjelesne težine, što je popraćeno mislima i emocijama koje su usmjerene na hranu, izgled, oblik tijela. Kako ističe Jelić, simptome možemo podijeliti na tri skupine, a to su misaona, emocionalna i ponašajna.

Ako je osoba opterećena mislima o hrani, dijeli hranu na zdravu i nezdravu, daje joj moralne vrijednosti "dobra/loša, zabranjena/dozvoljena" hrana, prisutna je i opterećenost sastojcima i brojanje kalorija, ako osoba vlastite vrijednosti temelji na izgledu (mršav/a sam vrijedim; debeo/a sam ne vrijedim), pripisuje (ne)uspjeh tjelesnom izgledu i težini, ima izražen perfekcionizam, crno-bijeli način razmišljanja (sve ili ništa), nisko samopoštovanje i samopouzdanje - onda ima simptome iz skupine misaonih simptoma.

Ako govorimo o emocionalnim simptomima, oni bi se odnosili na iskrivljenu sliku o vlastitom tijelu, izraženo nezadovoljstvo dijelovima tijela ili cijelim tijelom, prisutan strah od debljanja, (ne)konzumiranje hrane kao načina reguliranja emocionalnih stanja, prisutnost osjećaja srama i krivnje nakon jela, osjećaj gubitka kontrole nad hranom te izražen osjećaj krivnje ako se propusti tjelesna aktivnost ili ne drži strogo plana jedenja, sklonost pretjeranom držanju pod kontrolom vlastitih osjećaja, nagle promjene raspoloženja, povlačenje i depresiju, govori Jelić.

Vidljiviji, ponašajni simptomi odnosili bi se na prakticiranje posta, brojenje kalorija, pretjerivanje u hrani, vježbanje s ciljem gubitka kilograma, konzumiranje laksativa, vaganje, držanje dijeta te oscilacije u težini. Osim toga, može se javiti i izbjegavanje jedenja u društvu te inzistiranje na odabiru namirnica, najčešće onih s oznakama low fat ili sugar free.