SPISATELJICA i novinarka Bryony Gordon otvoreno je progovorila o svojoj dugogodišnjoj borbi s ovisnošću o alkoholu i drogama. Kako je priznala, godinama je skrivala svoje navike i uvjeravala se da nema problem, sve dok 2017. nije potražila pomoć. Od tada je trijezna, a danas kaže da joj je oporavak spasio život.

Shvatila je da mora prestati

"Gotovo devet godina uoči ovog ljeta, na kraju jednog prekrasnog, sunčanog produženog vikenda koji sam opet upropastila opijanjem, sjedila sam na rubu kreveta i shvatila da ću umrijeti ako ne prestanem piti. Nisam htjela prestati piti, ali nisam htjela ni nastaviti", napisala je 45-godišnja Bryony za Daily Mail. 

Dodala je da je duboko u sebi znala da ima problem, iako ga dugo nije željela priznati. U kolovozu 2017., neposredno prije nego što je njezina tada četverogodišnja kći trebala krenuti u vrtić, spakirala je stvari i otišla na odvikavanje.

Osvrnuvši se na to razdoblje, izdvojila je znakove upozorenja za koje bi voljela da ih je ranije prepoznala. Kako kaže, možda bi je upravo oni ranije doveli do trijeznosti.

Stalno je postavljala pravila o pijenju

Bryony kaže da je jedan od prvih znakova bio taj što je neprestano sama sebi postavljala pravila o alkoholu. Nije htjela piti dok joj kći ne ode spavati, nije htjela piti nakon 23 sata, nije htjela piti dvije večeri zaredom, nije htjela piti žestoka pića ni piti sama, osim ako su svi s kojima je pila već otišli spavati.

Obećavala si je i da neće piti s ljudima koji na nju loše utječu te da neće piti na poslovnim događanjima kako se ne bi osramotila pred šefom. Ipak, tih se pravila nije uvijek držala.

"Njihovo postojanje davalo mi je iluziju da je sve u redu i omogućavalo mi da se pretvaram pred drugima da je tako", napisala je.

Mijenjala je pića i nadala se da će problem nestati

Drugi znak upozorenja bio je stalno mijenjanje pića. Bryony je s votke i cole prelazila na votku i tonik, zatim na vino, pivo i pića s manjim udjelom alkohola, nadajući se da će tako držati stvari pod kontrolom.

Na kraju je shvatila da problem nije bio u vrsti pića, nego u alkoholu. Usporedila je to s osobom alergičnom na školjke koja se nada da će alergija nestati ako umjesto škampa pojede dagnje.

Tražila je potvrdu da nema problem

Prisjetila se i kako je rješavala online kvizove o navikama pijenja, ali ne zato da bi se suočila s problemom, nego da bi pronašla potvrdu da je s njom sve u redu.

"Nije bilo važno što bih na 19 od 20 pitanja odgovorila s 'da'. Usredotočila bih se na ono jedno na koje je odgovor bio 'ne' kao na dokaz da sigurno nemam pravi problem", navela je.

Nakon toga bi si, kako kaže, natočila čašu vina i prepustila se prvom gutljaju, uvjerena da ipak drži stvari pod kontrolom.

Život je počela organizirati oko alkohola

Bryony ističe da nikada nije pila tijekom dana, ali je zato velik dio dana provodila razmišljajući o tome kada će moći popiti sljedeće piće. Njezin život, kao i radni raspored, sve su se više vrtjeli oko prilika za alkohol.

"Cijeli moj život i radni raspored bili su organizirani oko toga kada ću moći popiti čašu ohlađenog roséa", napisala je.

Nije mogla stati na jednom piću

Iako je ponekad mogla izdržati tjednima bez alkohola, problem bi nastao čim bi odlučila popiti "samo jednu" čašu vina. Tada bi, kaže, često završila pijući do nesvijesti.

"Koliko god se trudila, nisam mogla biti umjerena. Iskreno, lakše mi je uopće ne piti nego popiti jedno ili dva pića", priznala je.

Mamurluk se pretvarao u sram i paranoju

Kao posljednji znak upozorenja izdvojila je osjećaj koji bi dolazio dan nakon pijenja. Nije se radilo samo o običnom mamurluku, nego o dubokom sramu, tjeskobi i paranoji.

Objasnila je da njezin suprug, primjerice, može izaći, popiti nekoliko piva i sutradan imati glavobolju, ali se svejedno smijati pričama od prethodne večeri. Kod nje je, kaže, bilo potpuno drukčije.

"Ja se nisam mogla nositi s tim kako sam se osjećala dan poslije. Bilo je užasno", zaključila je.