ZAGREBAČKA špica već tri desetljeća ima istu adresu - Charlie. Nakon što je devedesetih ugašen tadašnji epicentar subotnjih okupljanja, Hard Rock Cafe, gradska se scena gotovo silom preselila pred Charlie. Subotom između podneva i tri, tu su se susretali političari, poduzetnici, novinari i estradna lica, a kafić je postao pozornica društvenog života centra grada. Godinama je pritom nudio tek korektnu, ali neambicioznu ponudu.

Onda smo prije koju godinu doživjeli privremeno zatvaranje Charlieja, kada je taj dio špice potpuno utihnuo. Danas je situacija drukčija. Charlie ponovno radi, a preuzela ga je chefica Katarina Vrenc i postavila jasniji gastronomski smjer - ozbiljniju vinsku kartu, promišljen izbor jakih pića, snackove i mala jela te snažan naglasak na vlastitu pekarsku proizvodnju.

Tko je Katarina Vrenc?

Katarina Vrenc domaćoj je publici najpoznatija kao vlasnica i chefica zagrebačkog bistroa Sopal u Teslinoj ulici, koji krajem ožujka zatvara kako bi otvorila veći i ambiciozniji prostor. Sopal je godinama bio jedno od onih mjesta koja su balansirala između kvartovske ležernosti i ozbiljne kuhinje, što se ispostavilo kao gostima privlačna kombinacija.

U Sopalu se kuhalo sezonski, s fokusom na svježe i dostupne namirnice. Jelovnik je bio kratak i mijenjao se ovisno o nabavi, što je cijeloj priči davalo dinamiku, a gostima osjećaj kako se ne kuha po šabloni - nego "stvarno".

Radilo se s domaćim sastojcima, ali uz ozbiljne kuharske tehnike. Vrenc je u Sopalu izgradila reputaciju chefice koja zna voditi kuhinju, ali i koncept - od nabave i menija do vinske karte. I upravo taj operativni i autorski pristup sada prenosi u Charlie. Osim što vodi kafić, stoji i iza Charlie pekarnica, čiji se kruhovi i slastice nude i u samom prostoru, čime Charlie prvi put dobiva zaokružen gastronomski identitet.

Ponuda

U Charlie smo sjeli krajem prošlog tjedna, i bio je to jedva dočekan izlazak (na špicu) obzirom na prve sunčane dane koji su najavili kraj zime. Bilo je rano popodne, međutim Charlie je do 14 sati već u debelom hladu. Ipak, terasa je bila relativno popunjena, a u lokalu smo vidjeli zaposlenu šeficu Vrenc kako prešetava, pregledava vitrine s kolačima i nadgleda terasu. Lijep prizor.

Odlučile smo naručiti svježe cijeđeni sok, kavu i nekoliko primjeraka iz njihove pekarske ponude. Kako je bilo 14 sati, u maloj vitrini nije puno toga ostalo - većinom slastice, no nama je ionako trebalo samo nekoliko zalogaja. Što se ponude sokova tiče, plus je što je konobar odmah rekao - mogu vam složiti što god želite - od ananasa do povrća. Rekla sam mu da mi izmiksa što god misli da ide zajedno, samo da ima đumbira - jer ništa ne prolazi bez dobrog đumbira koji mi u životu zamjenjuje kofein.

Nude i snackove i doručke

U jelovniku smo naišli na dio "Charlie's Snacks" i tu se nalazi Charlie doručak koji uključuje svježu naranču, cappuccino i kroasan, a cijena mu je 9 eura. Tu je i tost, nekoliko vrsta kroasana uključujući i onaj s mortadelom i vege kroasan, nekoliko vrsta focaccia - kombinacije sa šunkom i hrenom, lososom, pestom i povrćem, po cijenama od oko 4.90 eura.

Isprobali smo tri deserta 

Isprobali smo tri deserta - maritozzi krafnu s kremom od gorke naranče, mini čokoladni tart sa cvijetom soli i banana bread.

Inače, maritozzi je tradicionalna rimska slastica, meko, blago slatko pecivo od dizanog tijesta najčešće punjeno bogatom kremom. Tijesto je u našem slučaju bilo mrvicu suho, a na jednom dijelu gotovo bez nadjeva, pa je taj zalogaj bio pomalo nezanimljiv. No onda dolazi krema od gorke naranče - intenzivna i aromatična.

Osvježavajuća i ne preslatka, za ljubitelje citrusne gorčine - vrlo dobar izbor. Mi nismo toliki ljubitelji gorčine pa smo nakon nekoliko zalogaja zadovoljile potrebu za ovim okusom, ali za one koji stvarno u njemu uživaju - pogodak.

Chocolate salt flower mali je čokoladni tart s tijestom od heljde. Heljda se osjeti - jer to inače ne bi bila heljda - ali na vrlo zanimljiv i suptilan način, da tek nakon nekog vremena zaključite: "Pa da, to je heljda".

Inače nisam njezin fan - tu aromu znam uspoređivati s mirisom plastike ili teflona i nikako da mi sjedne. No bez obzira na osobne preferencije, ovo je bio vrhunski desert. Heljda je ovdje dala stvarno ono najbolje od sebe - dubinu i karakter. U kombinaciji s gorkastom čokoladom, koja je iznutra bila gotovo "fudgy", mekana i raskošna, te s prstohvatom soli na vrhu, nastao je mali dekadentan kolač. Profinjeno, drugačije i jako dobro. 

Banana bread pobjednik

I onda - apsolutni favorit - banana bread. Sočan, s fino zapečenom koricom i jasno osjetnim tostiranim lješnjacima. Bogat, pun okusa, baš poput onog domaćeg kojem uvijek težim, ali ga rijetko uspijem postići. Jer koliko je god jednostavan za napraviti - toliko i nije.

Obično najjednostavnija jela i slastice smatram najzahtjevnijima za pripremu. S proizvodom od nekoliko sastojaka nema skrivanja. Osjeti se omjer, kvaliteta namirnice, točnost pečenja, čak i strpljenje onoga tko stoji iza recepta.

Ovdje je sve bilo pogođeno. Aroma banane i fino tostiranih lješnjaka, sočnost tijesta koja ne prelazi u gnjecavost, s dobro zapečenom, smeđom koricom. I fotografkinja i ja smo se složile - ovo je najbolji banana bread koji smo probale.

Za kraj, složit ćemo se da je Charlie - Zagreb. Kultno mjesto koje pamtimo desetljećima, ali koje je zadnjih dosta godina već bilo pomalo otužno i zanemareno, moglo bi se reći "postojalo na staroj slavi". Drago nam je da je dobio makeover koji mu je toliko trebao - i da šefica Katarina Vrenc vidno mari o njemu.