Ovaj zagrebački lokal je krcat u vrijeme gableca: "Imamo stalne goste i puno posla"
KAKO ovih dana obilazim mjesta za gablece po Zagrebu (još mi se sliježu dojmovi nakon prošlotjednog "Pere Ustaše"), ovaj sam se put zaputila malo južnije - na Kajzericu. Priznajem, lokacija me u startu pomalo učinila skeptičnom jer - iako se dobri lokali često "sakriju" od centra grada, jesu li uvijek dobro posjećeni?
No iskustvo me već više puta naučilo da su upravo takvi mirni kvartovi - ali gusto naseljeno područje i okolica stambenih zgrada, često "bingo" za ugostiteljstvo.
"Špica" u malom lokalu
S dolaskom oko 13:30, pribojavala sam se da će biti prekasno za gablece, no čim smo se približili, uočili smo da je oko bistroa bilo parkirano puno automobila, a i pred ulazom su bili gosti koji su čekali. Ovakva situacija uvijek je dobar znak - sama scena govori: "Ovdje je nešto dobro".
Mrvica na prvi pogled zrači toplim, domaćim ambijentom. Drvene letvice na fasadi i okićeni prozori stvaraju dojam da ulazite u ugodnu zimsku kućicu. Taj dan vani je zaista bilo hladno, pa je dojam bio još pojačan. Unutra je vladala ona opuštena, ali nabijena atmosfera, poput kafića na subotnjoj špici - samo što je ovdje ekipa jela gablece. Nema tu one restoranske "ozbiljnosti" i manira. Ovdje se glasno pričalo, smijalo, hrana se dijelila, glazba je bila relativno glasna - dinamika koja poziva da uđete i priključite se.
Unatoč gužvi, konobar nas je srdačno smjestio za jedini slobodan stol. Bio je rezerviran, ali tek za kasnije vrijeme.
Ponuda dnevnih jela je na ploči iznad šanka
Mrvica nema klasični jelovnik, već se jela naručuju s ploče iznad šanka na kojoj su ponuđena ona tipična za domaću, ali malo drugačiju i kreativniju kuhinju. Varivo od oslića i bakalara, bakalar na jušno, lignje na žaru, tuna steak, orada, pljukanci i još nekoliko opcija. Cijene se kreću između 9.50 i 18 eura, za skuplja jela poput lososa ili bakalara.
Za početak smo odlučili isprobati krem juhu od rajčice (4.50 eura) i jedan klasik - lignje na žaru (14 eura) te file lososa s kus-kus salatom (18 eura). S obzirom na hladno vrijeme, juha je bila pun pogodak. Odmah sam primijetila dobru gustoću, savršen omjer slatkoće i kiselosti, a ono što mi se posebno svidjelo bila je riža u juhi.
Lignje i losos - pun pogodak
Nakon što smo se okrijepili juhama, stigla su glavna jela. Vizualno atraktivna, lijepo servirana, na lijepim, jednostavnim tanjurima kakvi se često biraju i kod kuće. Moram priznati da me losos oduševio već na prvo rezanje. Imao je baš posebno hrskavu, lijepo zapečenu koricu, dok je iznutra bio nevjerojatno mek i sočan. Čak sam ga usred jela odlučila fotografirati u presjeku jer sam baš htjela dočarati tu mekoću unutrašnjosti.
Poslužen je uz umak od naranče, čilija i meda što se jako dobro uklopilo s ovakvom težom ribom, a slatka naranča je pun pogodak uz losos. Kus-kus salata bila je super izbor, a svidjelo mi se što su ju uopće uključili u jelovnik. Ovakvo jelo nemamo prilike često vidjeti u restoranima i bistroima, pogotovo kao prilog uz ribu jer obično se nude svima poznati klasici.
Ova je salata bila jednostavna i osvježavajuća, s paprikom i lukom, baš takvu i sama često radim kod kuće, ali ova mi je, naravno, bila ukusnija. Što se lignji tiče, moj pratilac (čitajte: tata kojeg sam izvela na ručak) uzeo je prvi zalogaj i rekao: "Ajoj, OVO su lignje. To je to." Na kraju je zaključio kako je tek sada pojeo "one stvarno dobre". I zaista, kad sam ih probala, bile su toliko meke i sočne da gotovo ne zahtijevaju žvakanje.
Stvarno odlično pripremljene, bogato marinirane i profinjene lignje, pogotovo za jedan ovakav brzinski gablec. Krumpir i blitva bili su jednako pogođeni - mekani i lijepo sjedinjeni, ali ne prekuhani. Blitva se jasno osjetila, u odnosu na krumpir je dominirala, što nam je posebno sjelo.
27 godina rada - bez reklama
Pokraj šanka primijetila sam vitrinu s nekoliko preostalih cheesecakeova, pa mi je odmah palo na pamet kako bih voljela da u ponudi imaju, recimo, domaće štrudle. U okvirima tradicionalnog, ali s malo drugačijim "momentom" kakav i sami njeguju.
Ono što je važno napomenuti jest to da se bistro Mrvicu ne treba miješati s poznatom pečenjarnicom Mrvica, što nam je konobar odmah rekao te spomenuo još nekoliko lokala istog naziva. Ova Mrvica djeluje već 27 godina i, prema riječima osoblja, uvijek je gužva. Na odlasku, kada sam išla platiti, rekla sam kako radim na Indexu i planiram napisati recenziju o njima.
Konobar se nasmijao i zahvalio te dodao kako im "reklame" zapravo nikad nisu trebale - oduvijek imaju stalne goste i pune ruke posla. To se dalo i primijetiti po njihovom uhodanom načinu rada. Profesionalni su, ljubazni i korektni, ali ako ste jedni od onih usporenijih gostiju otvorenih za malo ćaskanja prije narudžbe, bilo bi bolje da požurite jer ova ekipa je ozbiljno užurbana i uhodana.
Bistro Mrvica nudi domaću kuhinju kakvu očekujete, ali s ponudom koja je osjetno zanimljivija i modernija od standardnih gablec-meni kombinacija. Ovdje ne trebate da vam netko "objašnjava" jelovnik - pogledate ponudu, naručite, pojedete i idete dalje. Kajzerica mi nije kvart ni usputna stanica, ali zbog Mrvice ću je ubuduće rado ubaciti u svoju dnevnu rutu.
