ZDRAVKO Perčin, ribar s Lopuda, bio je najbolji zagrebački riblji kuhar svog vremena. U Zagreb je došao početkom devedesetih godina, gdje je preuzeo legendarnu Karaku u podrumu u Hebrangovoj ulici, koja je već dugo zatvorena.

Karaka je u dvije ili tri godine postala najpopularniji zagrebački restoran i pretvorila se u najvruće mjesto u gradu, premda u njoj nije bilo profesionalnih ugostitelja i gotovo da nije držala buteljirana vina. Ali gospodin Perčin toliko je dobro kuhao da su gosti stajali u redu kako bi probali njegove gregade, buzare, paštu s jastogom i najsvježiju ribu u gradu.

Lignje u hladnom ulju i uspjeh restorana Lopud

Par godina kasnije Perčin se preselio na Kaptol gdje je, opet u podrumu, otvorio restoran Lopud, ukrašen uljima i grafikama Ede Murtića, koji je bio svakodnevni gost. U Lopudu smo prvi put probali fenomenalne Perčinove lignje na dubrovački: lignje se stavljaju u tavu, u hladno maslinovo ulje, pa se postupno zagrijavaju. Poslije dvadesetak minuta dobit ćete najukusnije i najmekše lignje na svijetu, ali pod uvjetom da koristite svježe lignje.

Lopud je postigao još znatno veći uspjeh od Karake, pa je uskoro postao premali. Perčin se pod pritiskom prezadovoljnih gostiju morao preseliti u veći lokal. Odlučio se za Dubravkin put i počinio pogrešku koja mu je zauvijek upropastila karijeru.

Dubravkin put - omiljeno mjesto političke i poslovne elite

Sada malo konteksta. Prije Domovinskog rata Dubravkin put bio je vrlo jednostavan zagrebački restoran s velikim pečenjima, roštiljem i štruklima. Osmog listopada 1991. jugoslavenski ratni avioni koji su napali Banske dvore, pokušavajući ubiti Franju Tuđmana, jednom su bombom pogodili Dubravkin put, koji je bio ozbiljno oštećen. Jedan je čovjek poginuo na restoranskoj terasi.

Zdravko Perčin preuzeo je Dubravkin put u veoma zapuštenom stanju. Nije imao dovoljno novca za obnovu restorana pa se, navodno, zadužio kod ljudi kod kojih se nije posve bezopasno zaduživati.

Između 1999. i 2003. Dubravkin put bio je uvjerljivo najpopularniji zagrebački restoran. Ivica Račan ondje je proslavio izbornu pobjedu 3. siječnja 2000. godine, uz nešto boca Dom Pérignona. Čim je postao predsjednik HDZ-a, Ivo Sanader otvorio je neformalni ured u Dubravkinom putu, kasnije preseljen u Baltazar, a svi važniji zagrebački poduzetnici i menadžeri, kao i brojni strani diplomati, redovito su ručali i večerali u Dubravkinom putu.

Pad i nestanak iz javnog života

Nažalost, početkom 2003. Dubravkin put počeo je propadati. Usprkos ogromnim prometima, Zdravko Perčin više nije mogao plaćati visoku najamninu, dugove, režije i plaće te održavati restoran poznat po svježoj ribi i živim jastozima na dovoljno visokoj razini. Perčin je morao napustiti Dubravkin put.

Kasnije je još jednom pokušao s restoranom na najvišoj razini Kaptol Centra, ali ni to nije dugo trajalo. Nakon toga Perčin se teško razbolio i nestao iz javnog života. Danas ga u intervjuima katkad spominje njegova kćerka, popularna glumica Jelena Perčin, koja je više puta ispričala kako ju je otac izbacio iz kuće kad je doznao da je upisala Dramsku akademiju.

U naponu snage Zdravko Perčin bio je jedan od najboljih hrvatskih ribljih kuhara, a Lopud i Dubravkin put ubrajali su se među najbolje zagrebačke restorane. Golema je šteta za hrvatsku gastronomiju što je Perčin prerano prestao kuhati.

Tekst je, uz dozvolu, u cijelosti prenesen s portala Kult Plave Kamenice.