GENETIČKO istraživanje otkrilo je da čivave, jedna od najmanjih pasmina pasa na svijetu, u svojoj genetskoj prošlosti nose i gene divljeg kojota. Iako potječu iz Meksika, danas su popularni kućni ljubimci diljem svijeta. Geni kojota mogli su u pretke čivava dospjeti slučajno, no moguće je i da su rezultat namjernog križanja prije mnogo generacija.

Kojoti su divlji kanidi, nešto manji od sivog vuka, a prirodno žive u Sjevernoj Americi. Prisutnost njihovih gena u znatno manjoj čivavi ističe nevjerojatnu raznolikost domaćih pasa i njihovu složenu evolucijsku povijest. Istraživanje također pokazuje koliko je teško u potpunosti rekonstruirati podrijetlo pojedinih pasmina jer za njihovu davnu prošlost često nema dovoljno zapisa.

Prema članku objavljenom u časopisu The Conversation, genetska istraživanja pružaju nove podatke o tome kako su se domaći psi razvijali i kako je tijekom vremena nastala njihova velika raznolikost.

Drevno nasljeđe

Kojoti su neukroćeni i teritorijalni, a svatko tko je imao čivavu zna da se u tom malenom tijelu krije golem karakter. Čivave su primjer pasa koji su "mali, ali moćni": hrabre su, neovisne i okretne, ali i sposobne za učenje. One nisu samo tromi psi za krilo, a novi nalazi mogli bi objasniti zašto je to tako.

Nova studija istraživala je drevne genetičke tragove u genomima pasa i ljudi kako bi se potvrdila učinkovitost novih genetičkih metoda. Znanstvenici su svoje metode testirali na pasminama povezanima s Amerikom, poput čivave i meksičkog golokožog psa, poznatog kao xoloitzcuintli ili skraćeno xolo. Xolo je prepoznatljiv po tome što nema dlaku i često je suzdržanog karaktera.

Većina današnjih pasa u Americi potječe od europskih pasmina, što je posljedica kolonizacije od 15. stoljeća. Ipak, ranija istraživanja pokazala su da čivava i xolo čuvaju mali dio naslijeđa od pasa koji su živjeli u Americi prije dolaska Europljana.

Kod čivave taj udio iznosi 4%, a kod xola 3%. Genetička analiza xola sugerira da su se europski i pretkolumbovski psi počeli miješati oko 1700. godine, što se poklapa s dokazima o miješanju europskog i autohtonog stanovništva u ranom Meksiku.

Rekonstrukcija podrijetla

Znanstvenici su i ranije pronalazili tragove kojota u DNK ostacima drevnih domaćih pasa iz Amerike. To je podsjetnik da psi nisu toliko udaljeni od drugih vrsta kanida i da se s njima mogu uspješno razmnožavati.

Poznato je da se divlji kojoti i vukovi prirodno križaju, pogotovo u područjima gdje su osobine slične vukovima korisne za preživljavanje. Nedavno je u Brazilu zabilježen i slučaj hibrida psa i lisice.

Još nije potpuno jasno kada su geni kojota ušli u liniju čivava jer često nedostaju detaljni povijesni zapisi koji bi omogućili preciznu rekonstrukciju povijesti pasmina. Pitanje je kako je čivava ostala tako mala unatoč tim genima. Odgovor leži u selektivnom uzgoju, procesu u kojem ljudi za parenje odabiru pse na temelju željenih karakteristika.

Genetička analiza otkriva da gotovo sve male pasmine dijele mutaciju u genu IGF1, koji utječe na rast stanica, a time i na veličinu tijela. Čini se da se odabir malih pasa s tom mutacijom dogodio vrlo rano u procesu pripitomljavanja. Postoje dokazi o minijaturnim psima u pretkolumbovskim mezoameričkim kulturama, ali nije poznato kako su točno povezani s današnjim čivavama.

Ekstremne varijacije među pasminama

Neki psi, poput čehoslovačkog vučjaka, izgledom više podsjećaju na svoje divlje pretke. Imaju šiljaste uši, mišićava tijela i krzno koje ih štiti od vremenskih uvjeta. Drugi psi pokazuju ekstremne varijacije, poput izrazito dugih leđa ili vrlo kratkih nogu, a u nekim slučajevima te fizičke karakteristike nose ozbiljne posljedice za njihovo zdravlje.

Ukupna veličina tijela kod pasa izrazito varira, pa razlika između različitih pasmina može biti i do 40 puta. Dovoljno je zamisliti sićušnu čivavu pored njemačke doge. Postoje i važne razlike u ponašanju, što je bitno uzeti u obzir pri odabiru psa ili treningu. Za skladan suživot ključno je zadovoljiti fizičke, psihičke i emocionalne potrebe psa.

Prirodna i ljudska selekcija zajedno su utjecale na te osobine i stvorile generacije pasa sa specifičnim karakteristikama. Pas je bio jedna od prvih životinja koje su ljudi pripitomili, a najstariji primjeri stari su više od 15.000 godina.

Ujedno su i jedna od najuspješnijih pripitomljenih vrsta na planetu. Procjenjuje se da ih u svijetu ima između 700 milijuna i milijardu, a žive na svim kontinentima osim Antarktike, bilo kao dio ljudskog društva ili na njegovim rubovima.

Ova studija ne samo da pomaže u istraživanju genetskog podrijetla vrsta, već nudi i detaljniji uvid u to kako su se domaći psi razvijali i postali toliko raznoliki. Možda ćemo sada manje razmišljati o "vuku u dnevnom boravku", a više o "kojotu u našoj čivavi".