I OVE godine azil je već okićen, sjaji ne samo kuglicama i nakitom nego i nadom koja je prisutna iza svake kućice, visi sa svakog povodca i ogrlice. Obećani su im najbogatiji ručak u godini i česte šetnje. Sasvim dovoljno da sreća kereća ovih dana u azilu ne poznaje granice.

Volonterke i volonteri azila nemaju izbora nego da vas sve pozovu da učinite obećano, da im dođete u srijedu 26.12., kada će azil u 10 sati širom otvoriti svoju kapiju i kuhanim vinom i čajem dočekati sve čestitar(k)e! Kerovci će biti spremni za šetnje točno u 10 sati i biti raspoloženi za njih skroz do ručka u 13, za koji vas mole da ponesete koju konzervicu i ostatke svojih blagdanskih trpeza.

Kako ne biste pomislili da kerovci misle samo na sebe, odmah nakon što ih slasno nahranite, bit će poslužen ručak i za sve čestitar(k)e, i to vege sarma koju će s ljubavlju skuhati volonterke azila. Nakon što se svi najedu, kerovci neće imati ništa protiv da se šetnje nastave skroz do 16 sati, a ako osim konzervice pod azilski bor donesete i koji povodac, radost azilska neće imati kraja!

Bit će to onaj dan o kojemu se još dugo priča; po kuhinjama, preko telefona, dnevnim sobama, stolovima osječkih kafića, ali najviše će se o njemu pričati u azilu, i to ne o onome tko je što obukao, tko je s kim došao ili koliko je tko donio, nego o tome kako ljubav stvarno, ali stvarno ne poznaje granice i kako kada je na jednom mjestu ima toliko puno - ona pomakne ograde azila i sloboda, ponos, inat i ljubav ne stanuju više samo u knjigama ili pjesmama nego u Nemetinskoj 171a pa otamo onda dalje kolaju čitavim našim gradom.