KAD SE SPOMENU mačji paraziti, većina pomisli na toksoplazmu. Međutim, nova studija otkriva da postoji još jedan nametnik, Giardia duodenalis, koji je prilično raširen, a može se prenijeti i na ljude. Riječ je o dosad najvećem istraživanju prisutnosti tog parazita kod domaćih mačaka u Sjevernoj Americi, piše ScienceAlert.

Manje poznat, ali raširen nametnik

Za razliku od toksoplazme, o parazitu Giardia duodenalis manje se govori, iako može izazvati bolest giardijazu. Većina infekcija prolazi bez simptoma, ali kod nekih životinja i ljudi može uzrokovati proljev, bolove u trbuhu, slabost i druge zdravstvene tegobe. Kod životinja može dovesti i do zastoja u rastu.

Jedna od 16 mačaka je pozitivna

Istraživanje, objavljeno u časopisu PLOS One, analiziralo je više od 157.000 uzoraka stolice domaćih mačaka iz SAD-a i Kanade. Tim pod vodstvom veterinarke Margaret Wingerd koristio je PCR testove i otkrio prisutnost parazita G. duodenalis u 9.962 uzorka. To znači da je ukupna stopa zaraze 6,3 posto, odnosno da je otprilike jedna od 16 testiranih mačaka bila pozitivna.

Od ukupnog broja pozitivnih mačaka, njih 18,5 posto (1840 uzoraka) bilo je zaraženo skupinama parazita A ili B. Te skupine imaju zoonotski potencijal, što znači da se infekcija s mačke može prenijeti na čovjeka.

Mačići i nekastrirani mužjaci u većem riziku

Analiza je pokazala da su nekim skupinama mačaka šanse za zarazu veće. Mužjaci su bili nešto podložniji infekciji od ženki, a mlađe mačke znatno češće od starijih. Kod mačića je zabilježena stopa zaraze od 10,7 posto, dok je kod mačaka starijih od 10 godina iznosila samo 1,3 posto. Mačići su ujedno imali i najveći udio zoonotskih sojeva parazita (19,9 posto).

Nekastrirane odrasle mačke također su češće bile pozitivne od steriliziranih, iako je kod mačića situacija bila obrnuta. Znanstvenici pretpostavljaju da bi veći rizik kod mužjaka i nekastriranih mačaka mogao biti povezan s njihovim načinom života, poput boravka vani i sklonosti lutanju, ali i s razlikama u imunološkom sustavu.

Veća stopa zaraze kod mačića mogla bi se objasniti jačim stečenim imunitetom kod starijih životinja. Drugi mogući razlog su razlike u okruženju i aktivnostima kojima su izloženi.

Zimi veća opasnost od zaraze

Istraživanje je otkrilo i geografske te sezonske razlike. Najviša ukupna stopa zaraze zabilježena je kod mačaka na američkom Srednjem zapadu (7,8 posto). S druge strane, na sjeveroistoku SAD-a zabilježen je najveći udio potencijalno zoonotskih varijanti među zaraženim mačkama (21,6 posto).

Stope detekcije bile su znatno niže ljeti (4,6 posto) nego zimi (8,1 posto). Autori studije to objašnjavaju činjenicom da ciste parazita mogu dugo preživjeti u hladnom i vlažnom okruženju. "To bi moglo objasniti općenito nižu stopu infekcije ljeti, jer je ljeto obično toplo i suho, pa su šanse za preživljavanje cista manje", navode u studiji.

Važnost redovitih pregleda

Sveukupno, rezultati pokazuju da je oko 1,2 posto svih testiranih mačaka nosilo parazite koji se mogu prenijeti na ljude. Iako se radi o relativno malom postotku, znanstvenici upozoravaju da rasprostranjenost parazita nalaže oprez i praćenje.

"S obzirom na sposobnost parazita G. duodenalis da zarazi širok raspon domaćina, uključujući ljude i životinje, ovaj praživotinjak može predstavljati javnozdravstveni problem", ističu autori. "Naši rezultati pokazuju da oko 18 posto mačaka u SAD-u i Kanadi zaraženih ovim parazitom nosi potencijalno zoonotske skupine. To potvrđuje koliko su važni redoviti pregledi stolice kod domaćih mačaka, posebno onih s većim rizikom ili onih koje žive u kućanstvima s malom djecom, starijim osobama i ljudima oslabljenog imuniteta."