HIMALAJSKI vuk smatra se najstarijom vrstom vuka jer je evoluirao prije sivog vuka, koji se može naći u velikim dijelovima Sjeverne Amerike i Euroazije. O njemu se zna veoma malo jer je znanost donedavno zanemarivala ove predatore koji žive na velikim nadmorskim visinama. Zbog toga postoji vrlo malo podataka o njima i nije provedena akcija za njihovo očuvanje pa njihova populacija polako opada, piše Phys.org.

Novo istraživanje, koje je objavljeno u časopisu Journal of Biogeography, ustanovilo je evolucionarnu jedinstvenost ovog vuka koja se temelji na nekoliko različitih genetskih markera, uključujući i genetsku sposobnost prilagođavanja sredinama koje su na velikim nadmorskim visinama, što je odlika koja nije otkrivena ni kod jedne druge vrste vukova.

Himalajski vuk je glavni predator na velikim nadmorskim visinama u Aziji, koja čuva neke od posljednjih netaknutih velikih područja divljine na planetu. Zaštita himalajskih vukova vrlo je važna za očuvanje ovih ekosustava budući da su oni kao mesojedi iznimno važni za održavanje zdravlja i ravnoteže ekosustava. Njihovo očuvanje postalo je još važnije pitanje jer s velikih nadmorskih visina u Aziji dolazi voda kojom se opskrbljuju milijarde ljudi u jugoistočnoj Aziji pa je konzervacija ove vrste pitanje globalnog interesa.

Ovo istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta u Oxfordu nije se zaustavilo samo na otkrićima, nego je iznesen i plan za očuvanje himalajskih vukova i njihovog ekosustava.

"Rezultati ovog istraživanja su zadivljujući. Kada smo počeli s njim 2014. godine, bilo je iznenađujuće malo podataka o himalajskim vukovima, a oni naseljavaju relativno veliku regiju našeg planeta. Dotadašnji podaci su ukazivali na genetičku specifičnost, ali nismo imali objašnjenje zbog čega se ovaj vuk razlikuje od sivog vuka. Sada znamo da oni imaju drugačiju genetiku i možemo pretpostaviti zbog čega je to tako: evolucijski izazovi nametnuti niskom koncentracijom kisika na velikim nadmorskim visinama doprinijeli su tome. Na početku istraživanja mislili smo da se ova vrsta vuka može naći samo na Himalaji, ali smo kasnije otkrili da ih ima u svim visokim regijama Azije. Ostalo je još mnogo toga što trebamo saznati o njima, njihovom načinu života i brojnosti, ali je već sada vrijeme dati se u akciju i zaštititi ih", kaže Geraldine Werhahn s Odsjeka za zoologiju na Oxfordu.

Odlike i borba s lokalnim stanovništvom

Istraživači su ustanovili gdje im se u Nepalu i na Himalaji nalaze jazbine pa su uočili i da se oni kreću u vrlo malim čoporima po pet vukova, dosta manjim nego što je slučaj sa sivim vukovima. Ovo shvaćanje društvenog života vukova i promatranje njihovog lova u stadima životinja koje se tamo uzgajaju omogućili su znanstvenicima uvid u konflikt između ljudi koji žele sačuvati svoju stoku i vukova koji traže hranu.

Osim toga, ustanovljeno je da himalajski vukovi više love divlje životinje nego one u stadima. Ipak, problem se javlja u određenim razdobljima godine, kad je više stada nego divljeg plijena u blizini staništa vukova jer se stada bore s divljači za hranu i često uspiju otjerati divlje životinje s određenog teritorija. Tako vukovima ne preostaje ništa drugo nego napadati domaće životinje. Ovo je ključno otkriće koje može pomoći u razvijanju strategije za očuvanje himalajskih vukova – predlaže se da se zaštiti divljač kojom se oni hrane tako što će se ograničiti kretanje stada stoke koja ih tjera.

Glavna prijetnja za konzervaciju je ubijanje vukova kako bi se spriječili napadi na stoku i lov na vukove radi prodaje dijelova njihovih tijela na crnom tržištu. Stada stoke su jedno od glavnih sredstava za život ljudi koji žive u ovim planinskim područjima pa je svaka životinja koje se vuk dočepa za njih veliki gubitak. Poboljšavanjem mjera za zaštitu stoke i pažljivim vođenjem kretanja stada može se ublažiti konflikt s vukovima. Što se tiče ilegalne trgovine, protiv nje se treba boriti zakonskim odredbama koje bi smanjile prodaju dijelova tijela divljih životinja iz ovih područja.

Lokalno stanovništvo želi sudjelovati u očuvanju divljine u svom kraju, a društva za konzervaciju pokazala su se već uspješnim u području Himalaje.

Sada je cilj detaljnije istražiti ove vukove, shvatiti način njihovog ponašanja i kako je sredina utjecala na njih, dok se cijelo vrijeme paralelno radi na planu za očuvanje u suradnji s lokalnim zajednicama.