KAO IZ NEKE priče izgleda svakodnevica Zagrepčanina Ivice Penića (74), koji je posljednju godinu svog penzionerskog života u potpunosti posvetio svom psu, 15-godišnjem mješancu Bobiju.

"Kad je on dobro, i ja sam dobro. Onda mi ništa nije teško", ukratko će Ivica, kojeg smo posjetili u zagrebačkoj Ferenščici, u kojoj je postao prava kvartovska zvijezda, nakon što ga je susjeda snimila dok svog Bobija u šetnju vodi u tačkama za vrt.

Galerija

"Slab je na zadnje noge, ali to dođe i u starosti. I kod mene je isti problem, samo ja koristim specijalni pojas za kralježnicu i uzimam lijekove", govori nam Ivica. "Kad vidim da mu je teško, onda ga vratim u tačke pa onda odemo na drugu livadu".

Sve prilagodio Bobiju

Ivica, jedan od najsrdačnijih ljudi s kojima smo dosad imali prilike razgovarati, već nam je s vrata ponudio kavu u svom domu na prvom katu zgrade, u kojem živi s Bobijem.

Osim što je svoje vrijeme u danu u potpunosti prilagodio Bobiju, pa sve obaveze - uključujući i posao održavanja zgrade - obavlja u tim "rupama" između šetnji, Ivica je i svaki kutak u stanu prilagodio svom psu. Do te mjere da je na svoj krevet postavio i dječji čamac na napuhavanje za Bobija.

"Ajoj, čujte, to je velika obaveza. Odrekao sam se svega", odgovara nam Ivica, dok sjedi na podlozi za kampiranje koju je na krevet postavio umjesto anatomskog madraca koji je ranije imao, kako bi se Bobi mogao lakše kretati. 

Ivičina 24-satna briga za svog ostarjelog ljubimca krenula je prošlog ljeta, kada je Bobi dobio manji moždani udar. Veterinari su Ivici tada rekli da će mjesecima morati voditi posebnu brigu o njemu kako bi preživio.

Probdio noći uz ljubimca

"Bilo je jako naporno. Dan i noć smo izlazili van iz stana, pa sam ga držao plahtom i nosio do trave kako bi mogao malo ležati, dok sam ja drijemao u svom autu", kaže.

Bez razmišljanja, Ivica je noći probdio uz svog Bobija, promatrao ga i provjeravao diše li, pa potom prilagođavao lijekove i prehranu kako bi se mogao oporaviti. No, kasnije su mu se javili i problemi s bubrezima, zbog kojih je Bobi krenuo i na posebnu prehranu.

Od nje je Ivica u međuvremenu odustao, jer je Bobi previše oslabio, pa sada gleda da njegovom mezimcu bude što ugodniji ostatak života s hranom koju voli i rado pojede. "Sve se mi razumijemo. Pa mi godinama tako razgovaramo", smije se Ivica dok nam prepričava i pokazuje čime ga hrani.

"Kad nekoga volite, ništa vam nije teško"

Sada, prosječno tri do četiri puta dnevno, Ivica vodi Bobija u šetnju kako bi obavio sve svoje potrebe. Večer prije Ivica je Bobija vodio u šetnju u 4 ujutro, pa onda još jednom oko 7 sati, a u vrijeme našeg dolaska taman se pripremao za treću šetnju.

"Ma kakav bi mi to bio problem. Kad nekoga volite, ništa vam nije teško", poručuje nam Ivica. "Nikad mu neću okrenuti leđa, takva sam osoba".

Ivica se s nama prisjetio ranijih dana ovog dvojca, kada su proputovali cijeli Jadran u Ivičinom automobilu, iz kojeg je davno izvadio stražnja sjedala kako bi ih mogao pretvoriti u ležaj za sebe i Bobija. Putovali su zajedno od Istre do Dubrovnika, govori nam Ivica, a zajedno su čak bili i na nekoliko otoka.

"Zbog njega sam kupio prtljažnik i kanu, s kojim smo veslali po Jadranu", kaže. "Uvijek je bio pod suncobranom, u hladovini, i uvijek je imao vode ako bi mu bilo vruće. Ali, više voli rijeku, slanu vodu u moru ne podnosi nikako".

Kako je krenuo koristiti tačke

Više susjeda uvjeravalo je Ivicu da bi bilo najbolje da uspava svog Bobija, dok su šetali livadom ispred zgrade. No, on za to nije htio ni čuti, pa je jednostavno počeo Bobija šetati u drugom parkiću.

"Zato sam počeo koristiti tačke. Lijepo sam njega stavio u tačke, pokrio ga dekicom, i mi odosmo čak i preko tramvajske pruge, u nepoznate terene", ne predaje se Ivica, pa nam kasnije pokazuje kako Bobi polako, ali sigurno hoda po travi i "čita poruke drugih pasa", kako to Ivica zove. Ivica mu usput miče i granje s trave, kako se Bobi ne bi zapleo putem.

Nakon što je susjeda objavila Ivicu i Bobija u šetnji kvartom na lokalnoj grupi na Fejsu, Ivici se javila jedna gospođa i poklonila mu moderna kolica namijenjena psima koji se teško kreću. Njezin pas ih, nažalost, nije dočekao, prepričava nam Ivica, no Bobiju sada kolica posebno koriste u danima kada je vjetar jak, pa Bobi ne mora biti na otvorenom.

"Hvala svim dobrim ljudima"

Ništa mu ne treba i za Bobija ima sve, govori nam Ivica, a ako mu itko može ikako uskočiti, poput žene s kolicima, Ivica inzistira da to bude od srca.

"Imam osnovno što mi treba, hvala svim dobrim ljudima. Ja nisam potrebit, ali tko želi od srca, može pomoći. Ja sam skromna osoba, vesela, temperamentna, pomažem svakome kome god mogu", kaže.