Zašto se psi sunčaju čak i tijekom ekstremnih vrućina?
MNOGI vlasnici pasa prepoznat će ovu scenu: pripremili ste sve za rashlađivanje ljubimca tijekom vrućeg dana, od napunjenog bazena do kocki leda u zdjelici za vodu, a on je umjesto toga legao ravno na sunce. Iako se takvo ponašanje čini nelogičnim, za njega postoji jasan instinktivni razlog.
Američka veterinarka dr. Stevie Aitken objasnila je za Vice da pse prema suncu vodi instinkt. Njihova tjelesna temperatura prirodno je viša od ljudske, stoga im toplina odgovara jer opušta mišiće i donosi fizičko olakšanje, osobito starijim psima. Sunčeva svjetlost uz to potiče proizvodnju serotonina, hormona koji i psima, slično kao i ljudima, popravlja raspoloženje, neovisno o tome je li vanjska temperatura prešla 30 stupnjeva.
Problem je, upozorava dr. Aitken, što taj instinkt nema ugrađen mehanizam za prepoznavanje opasnosti. "Psi i mačke ne prepoznaju rizik od pregrijavanja na isti način kao ljudi", izjavila je. "Jednom kad se udobno smjeste ili zaspu na suncu, često se ne pomaknu sve dok se već ne pregriju."
Psi se hlade primarno dahtanjem, no ta metoda ima svoja ograničenja. Ako se pas opusti na suncu dok temperatura zraka raste, može doživjeti toplinski stres i prije nego što shvati da postoji problem.
Rizične skupine i brahicefalične pasmine
Neki su psi osjetljiviji na vrućinu od drugih. Istraživanje objavljeno prošle godine u časopisu Frontiers in Animal Science potvrdilo je da su posebno ugrožene brahicefalične pasmine, odnosno psi s kratkom njuškom i plosnatim licem poput francuskih buldoga, mopsova i buldoga. Zbog skraćenih dišnih puteva, njihovo je dahtanje znatno manje učinkovito u rashlađivanju.
U visokorizičnu skupinu spadaju i stariji psi, štenci, pretile životinje te oni sa srčanim ili dišnim bolestima. Preporuka dr. Aitken za njih tijekom toplinskih valova je jasna: treba ih držati u zatvorenom prostoru, a van izvoditi samo kratko radi obavljanja nužde.
Nadzor i znakovi pregrijavanja
Zdravi psi koji ne spadaju u rizične skupine mogu boraviti na suncu, ali uz stalan nadzor. Dr. Aitken savjetuje da im se ne brani izlazak, već da im se osiguraju stalan pristup hladu i svježoj vodi. Vlasnici često zaboravljaju da i psi mogu dobiti opekline od sunca, osobito oni sa svijetlom ili tankom dlakom. Najizloženiji su uši i njuška, a veterinar može preporučiti kreme sa zaštitnim faktorom koje su sigurne za životinje.
Znakovi pregrijavanja uključuju pretjerano dahtanje, pojačano slinjenje, slabost, povraćanje ili kolaps. Ako se ti simptomi pojave, dr. Aitken ističe da je psa potrebno odmah premjestiti u hlad i rashladiti ga polijevanjem hladnom, ali ne ledenom vodom. Ledena voda može izazvati sužavanje krvnih žila i time usporiti hlađenje. Odmah nakon toga potrebno je kontaktirati veterinara. "Brza reakcija može spasiti život", poručila je.
Sunce, dakle, nije problem samo po sebi. Ključno je razumjeti da psi ne razlikuju ugodnu toplinu od opasnog pregrijavanja, pa je odgovornost za njihovu sigurnost isključivo na vlasnicima.