AKO VAŠ pas odjednom odbija izaći van nakon što padne mrak, za to možda postoji dobar razlog. Takva promjena u ponašanju može zabrinuti vlasnike, osobito ako je pas prije bez problema izlazio navečer radi obavljanja nužde, a sada oklijeva na vratima ili se čini uplašenim, piše Pet Helpful.

Ponašanje pasa ponekad je teško protumačiti jer komuniciraju drugačije od ljudi, no za većinu naizgled neobičnih postupaka postoji jednostavno objašnjenje. Ključ je u tome da pokušate razmišljati iz perspektive psa i pratite njegov govor tijela kako biste prikupili važne informacije. Veterinar Mondrian Contreras objašnjava da razlozi za strah od noćnih izlazaka mogu biti raznoliki - od zdravstvenih tegoba, tjeskobe i stresa do načina na koji psi koriste svoja osjetila.

Mogući zdravstveni uzroci

Bez obzira na to jeste li novi vlasnik ili psa imate godinama, želite da se vaš ljubimac osjeća sigurno. Ako primijetite da pas više ne uživa u večernjim izlascima, vjerojatno mu želite pomoći. Prema veterinarima, uzrok takve promjene često je zdravstvene prirode.

"Iznenadno odbijanje izlaska noću, čak i ako se pas danju čini potpuno normalnim, često može biti povezano s tjelesnim zdravstvenim problemima", kaže dr. Contreras. "Problemi s vidom čest su uzrok, a stanja poput noćnog sljepila ili zamućenja leće, odnosno katarakte, mogu psu otežati snalaženje u mraku."

Starijim psima koji pate od bolnog artritisa ili problema sa zglobovima kretanje u uvjetima slabog osvjetljenja može biti teže. To se može primijetiti nakon što pas miruje nekoliko sati, a zatim naglo mora ustati i izaći.

Izoštrena osjetila u mraku

Poznato je da psi imaju izniman njuh i sluh, no mnoge će iznenaditi činjenica da noću vide bolje od ljudi. Ako vaš pas izbjegava izlazak po mraku, moguće je da je vidio nešto što ga je uplašilo. "Psi imaju razvijena osjetila zbog kojih se u uvjetima slabog osvjetljenja snalaze znatno bolje od ljudi", objašnjava dr. Contreras.

"Njihove oči imaju poseban reflektirajući sloj koji pojačava dostupnu svjetlost. To im pomaže da uoče brze pokrete, čak i ako im vid općenito nije oštar kao naš. Uz to, njihov osjetljiv sluh hvata tihe zvukove i visoke frekvencije koje ljudsko uho ne može registrirati, pogotovo u noćnoj tišini."

Zvukovi koji izazivaju strah

Ako vaš pas stoji kod vrata načuljenih ušiju i ne želi van, možda čuje nešto što ga uznemiruje, čak i ako vi ne čujete apsolutno ništa. "Psi čuju više frekvencije i puno tiše zvukove od ljudi, pa noćni šumovi niskog intenziteta kod njih lako mogu izazvati strah ili tjeskobu", ističe dr. Contreras.

"Suptilni zvukovi poput šuštanja lišća, udaljenog prometa, zujanja električnih uređaja ili glasanja divljih životinja mogu u mraku djelovati zastrašujuće. To je posebno izraženo kada se pas zbog smanjene vidljivosti više oslanja na sluh."

Svijet mirisa nakon mraka

Psi mogu nanjušiti druge životinje, ali i mnogo toga drugog. Kada je vidljivost ograničena, još se više oslanjaju na ostala osjetila. Ako ste se nedavno preselili ili živite blizu prirode, moguće je da je vaš pas nanjušio drugu životinju u dvorištu, zbog čega je postao oprezan.

"Osjetilo njuha primarni je način na koji pas doživljava svijet. Ono je i do 100.000 puta učinkovitije od našeg i omogućuje psima da osjete mirise koje ljudi ne mogu. Noću, kada su vizualni podražaji ograničeni, psi se snažno oslanjaju na njuh kako bi pratili tragove, prepoznali suptilne kemijske oznake i otkrili prisutnost divljih životinja", kaže dr. Contreras.

Kada posjetiti veterinara

Normalno je zabrinuti se ako pas koji prije nije imao problema s izlascima odjednom odbija ići van noću. Kako biste isključili zdravstvene probleme, važno je dogovoriti termin za detaljan pregled kod veterinara. Prije posjeta obratite pozornost na govor tijela i znakove poput šepanja, drhtanja, cviljenja, promjena u apetitu ili žeđi, neuobičajenog umora, poteškoća s vidom ili oklijevanja pri kretanju.

Ako pas nema zdravstvenih problema, odbijanje izlaska može biti posljedica tjeskobe, stresa ili nekog negativnog iskustva koje se dogodilo u mraku. U takvim slučajevima veterinar može procijeniti bi li psu pomogao poseban trening ili kratkotrajna primjena lijekova protiv tjeskobe.

"Pripazite na jasne znakove straha kao što su drhtanje, ubrzano disanje, nemir, cviljenje ili aktivno uzmicanje od vrata", savjetuje dr. Contreras. "Prepoznavanje tih signala ključno je za procjenu treba li psu bihevioralni trening, prilagodba okoline ili veterinarski pregled zbog tjeskobe."

Kako biste pomogli psu da prebrodi strah, kratke i mirne noćne izlaske povežite s vrlo ukusnim poslasticama i pohvalama. Važno je da ti izlasci budu kratki i pozitivni kako ne biste preopteretili psa.