SVATKO tko je barem marginalno pratio hip-hop scenu ranih dvijetisućitih, vrlo vjerojatno zna da je 50 Cent osvetoljubiv do gotovo komičnih granica pa je bilo i pravi užitak vidjeti da je ispunio obećanje i napokon izbacio dokumentarni serijal o usponu i padu Seana Diddy Combsa.

Sean Combs: The Reckoning je napokon tu i odmah na početku treba reći da je ovo vrlo kvalitetno snimljen projekt koji se od vrlo loše konkurencije (na brzinu snimljenih serija i filmova koji su se pojavili u periodu kada je suđenje mogulu bilo medijski napeto) razlikuje na gotovo svakoj razini jer za početak, radi se o materijalu iza kojeg ne stoji netko tko hip-hop scenu prati tabloidski niti na onaj iritantan "profesionalno zgrožen" način već 50 Cent koji razumije, ne samo industriju već i činjenicu da redateljici Alex Stapleton treba dopustiti da radi svoj posao i stvori što uvjerljiviji materijal. 

Diddy im je olakšao posao

Vrlo bitna stvar je to da 50 Centov "pečat" ne osjećate u svakoj minuti već zapravo vrlo rijetko i u trenucima koji se vrlo očito referiraju na problematiku koje je, dijelom, stvorila razdor i između njega i Diddyja (točnije, Combsova neobjašnjiva želja da povali žene i djevojke svih svojih suradnika i neprijatelja). 

Iako oni koji priču prate malo aktivnije vjerojatno znaju za većinu onoga što se pojavilo u seriji, radi se o kombinaciji kvalitetnog i pametnog pristupa temi, ali i nekih novih materijala koji nikada nisu viđeni. S posebnim naglaskom na snimkama kojih se 50 Cent domogao nakon što je Diddy završio u zatvoru.

Naime, Combs je netom prije suđenja okupio filmsku ekipu koja ga je uokolo pratila i snimala svaki njegov potez, vjerojatno s namjerom da i sam izda dokumentarac jednom kada se i iz ovog pepela "iznova rodi kao Feniks". 

Kao što svi znamo, to se nije dogodilo, a snimke se dokopao 50 i rezultat je grozan za Diddyja jer ono što je ekipa snimala niti u bilo kojem zamislivom kontekstu ne djeluje dobro za repera.

Njegovi razgovori s odvjetnicima i promišljanja o onome što mu se događa u najmanju ruku djeluju sociopatski jer sve što gledate su scene čovjeka koji na sve moguće načine pokušava izbjeći još jednu PR krizu bez ikakve naznake razumijevanja da je ono što mu se događa rezultat sustavnog tridesetogodišnjeg muljanja, potkradanja, laganja, zlostavljanja, prijetnji i nasilja prema svima koji su se našli u njegovoj orbiti.

Ne zamjeraj se Fiftiju

Neću trošiti previše vremena na prepričavanje životne priče jer to je zapravo i nebitno za ovu recenziju, ali svakako ću reći da dokumentarac kvalitetno pokriva sve ono s čime su se bivši suradnici, zaposlenici, ali i prijatelji susretali. Od mutnih poslovnih poteza pa sve do sumnji za ubojstvo Tupaca, ali i Biggieja, priča o seksualnom nasilju tek je vrh sante za sve one koji su se Combsovom psihopatskom raskoši susreli tek nakon što je u javnost isplivala hotelska snimka u kojoj brutalno prebija svoju tadašnju djevojku. 

I da stvar bude gora, većina ovih priča bilo je u kategoriji javnih tajni - nešto o čemu svi pričaju, ali na što nitko ne reagira sve dok se u priču ne upletu vlasti. Baš poput Harveyja Weinsteina, Sean Combs jedan je od onih šoubiz moćnika čiji je pad bio neupitan, a jedino pitanje o koliko će spektakularan biti.

I nema u tome ničeg novog niti neviđenog, ali zanimljivo je ispratiti još jednu priču o još jednom šupku koji je vjerovao da je nedodirljiv sve dok ga stvarnost ne razuvjeri.

U isto vrijeme radi se i o podsjetniku na to da živimo u svijetu koji je savršeno "dizajniran" za uspjeh ovakvih likova jer je sve njihove psihičke i karakterne mane pretvorio u vrline. Diddy nije iznimka. Njegova posebnost je to da je samo jedan od manje inteligentnih psihopata koji su zaboravili da one bitnije odluke ne treba donositi egom. 

Lekcija koju je također zaboravio je da se na svom putu nije dobro zamjeriti 50 Centu.