POTREBA za odobravanjem okoline često proizlazi iz nesigurnosti. Mnogi vjeruju da će se uklapanjem u masu i prikupljanjem tuđih simpatija osjećati sretno, no time zapravo kontrolu nad vlastitim životom prepuštaju drugima. Kada osoba izgradi samopouzdanje, prestaje se opterećivati površnim stvarima koje zaokupljaju većinu, piše YourTango.

Brojke na društvenim mrežama

Društvene mreže postale su platforma za mjerenje popularnosti. Nakon objave, osobito ako se radi o fotografiji ili nečemu osobnom, mnogi neprestano provjeravaju broj lajkova. Nekima je to postao jedini način da osjete vlastitu vrijednost, koju počinju mjeriti brojem pratitelja i lajkova.

Ta ovisnost ne utječe na sve. Ljudi s izgrađenim samopouzdanjem rjeđe osjećaju potrebu za provjeravanjem objava jer im nije nužno vanjsko odobravanje. Oni su prepoznali da je virtualno okruženje postalo toksično i osjetili su stabilnost tek kada su se prestali time opterećivati.

Modni trendovi

Slijeđenje trendova često je potaknuto željom za uklapanjem. Mozak ih registrira kao kratkoročni put do povezivanja s većinom. Iako su prolazni, dok traju, stvaraju osjećaj pripadnosti. Istraživanja pokazuju da novitete doživljavamo kao nagradu, a kada na internetu vidimo nešto novo, često se javlja trenutačna želja za kupnjom koja potiče lučenje serotonina.

Osobe koje su sigurne u sebe i svoj stil ne mare za ono što je trenutačno popularno. One nose ono što žele i u čemu se osjećaju dobro. Za takav stav potrebno je samopouzdanje i odluka da se ne opterećujete time je li nešto "in".

Mišljenje nepoznatih ljudi

Socijalna anksioznost često se očituje kao strah od mišljenja potpunih stranaca. Prekomjerno razmišljanje o tome što drugi misle narušava samopouzdanje, a oslobađanje od tog straha donosi veliko olakšanje. Ljudi su skloni precjenjivati koliko pažnje privlače.

Većinu zapravo ne zanima što drugi rade jer su usredotočeni na sebe. Spoznaja da niste pod stalnim nadzorom okoline dolazi sa samopouzdanjem. U konačnici, mišljenje nepoznate osobe postaje nevažno ako živite život koji vas ispunjava.

Popularnost

Pritisak da se bude popularan i omiljen u društvu svima je poznat. U toj fazi nije presudna dubina odnosa, već broj prijateljstava koja se mogu pokazati drugima. Popularnost stvara privid višeg društvenog statusa, no s vremenom ta potreba gubi na važnosti.

Osobe koje su zadovoljne svojim životom prestaju mjeriti vrijednost brojem prijatelja. Umjesto širokog kruga poznanika, radije biraju manju grupu bliskih ljudi koji im pružaju stvarnu podršku.

"Hustle" kultura

Kultura neprestanog rada nameće ideju da produktivnost treba trajati od jutra do mraka. Takav pritisak da živite za posao dovodi do sagorijevanja. Društveni mediji dodatno potiču takav pristup, koji može ozbiljno ugroziti zdravlje.

Taj stil života često uključuje nedostatak sna, rijetke odmore i zanemarivanje osobnih potreba u utrci za uspjehom. S druge strane, zadovoljstvo vlastitim životom podrazumijeva brigu o sebi, koja postaje važnija od posla.

Strah od propuštanja

Strah od propuštanja (FOMO) postao je česta pojava, osobito s porastom utjecaja društvenih mreža. Želja za pozivnicom na svaki društveni događaj nije neuobičajena. Stalno praćenje aktivnosti drugih može stvoriti osjećaj da se ne družite dovoljno ili da niste na "pravim" mjestima.

S vremenom, kako raste samopouzdanje, ta društvena igra gubi na važnosti. FOMO se može povezati s anksioznošću i depresijom, ali osoba sa stabilnim životom ne opterećuje se aktivnostima drugih.

Fokus na tuđe živote

Zaokupljenost tuđim životima još je jedna zamka modernog doba. Društvene mreže pružaju stalan uvid u ono što drugi rade, što može potaknuti kritičnost i prekomjerno bavljenje tuđim stvarima. Takav fokus oduzima vrijeme i energiju koja bi se mogla uložiti u vlastiti razvoj.

Kada se fokus prebaci s drugih na vlastitu dobrobit, raste osjećaj sreće i ispunjenosti. Istinsko zadovoljstvo proizlazi iz osobnog rasta, a ne iz praćenja tuđih aktivnosti na internetu.

Potreba za dramom

Osobe sklone drami često vode kaotične živote. Neprestano traže nove probleme kako bi izbjegle suočavanje s vlastitima. Takvi pojedinci nerijetko preuzimaju ulogu žrtve i ulaze u sukobe s okolinom. Lako je postati dio takvog ponašanja, čak i u ulozi promatrača.

S jačanjem samopouzdanja smanjuje se potreba za tračevima i praćenjem tuđih drama. Iako bavljenje tuđim problemima može djelovati zabavno, osobni razvoj potiče distanciranje od takvih situacija.