Foto: Facebook

DUBROVKINJA Ivana Trojanović ove je godine bila jedan od 125.000 kandidata za posao u zrakoplovnoj tvrtki Emirates.

Od tolikog broja ljudi primljeno je samo 1469, a od 300 kandidata iz Hrvatske osmero je zadovoljilo zahtjeve tvrtke. Ivana je jedna od njih i već se dva mjeseca nalazi u Dubaiju na obuci za stjuardesu. U razgovoru za Dubrovački Dnevnik ispričala je ponešto o svojim dosadašnjim iskustvima. "Ono što me najviše potaknulo da pođem raditi za Emirates, u Dubai, je što sam o njima čula samo riječi hvale. Svrstavaju se u najveće i najbolje aviokompanije na svijetu. Sve nacije ovoga svijeta rade za njih. I pored tolikog broja ljudi prema svojim zaposlenicima i putnicima se odnose kao prema članovima obitelji", ispričala je.

Ipak, dodaje da doći do ovog posla nije bilo nimalo lako: "Put do ovoga gdje sam sada je bio stvarno težak. Toliko je ljudi na svijetu koji bi htjeli raditi za Emirates. Moja želja se ispunila u Zagrebu, nakon trodnevnog ispitivanja, intervjua, grupnih zadataka i ostalog. Od oko 300 kandidata samo nas je osam imalo tu priliku da počnemo živjeti svoj san u Dubaiju".

Zasad je oduševljena svime što je doživjela u Dubaiju: "U Dubaiju sam skoro dva mjeseca. Iskreno, do sada nisam imala niti jedno loše iskustvo i nadam se da će tako i ostati. Predivno je biti s budućim kolegama u istoj situaciji. Ušli smo u nepoznato zajedno, puni nade i velikih očekivanje i sve se to do sada ispunilo, čak i više. Toliko je raznih nacionalnosti na istom mjestu, zajedno živimo, i nevjerojatno je koliko se svi slažemo. Svi smo daleko od svojih obitelji, od svojih voljenih i međusobna smo si potpora i to uvelike svima pomaže.

Emirati se brinu za svakog svog zaposlenika i svjesni su toga da nam naši bližnji nedostaju, i zato nam pružaju veliku mogućnost, da pođemo doma, rasporedimo svoje vrijeme i da nam naši dođu ovdje u posjet. Jednostavno je predivno. I evo jedva čekam da me moj dečko posjeti koji će u prvom posjetu biti ovdje čak mjesec dana", ispričala je.

"Osobno sam se zaljubila u Dubai, jer ima toliko mogućnosti, toliko toga za svakoga. Sve što pomisliš, imaš! Čak i svinjetine! Svaka osoba je zaposlena, ovdje ne postoje prosjaci. Kriminal gotovo da ne postoji. Kažu da je ovo peti najsigurniji grad na svijetu. Slobodno se možeš sam šetati ulicama grada, ako se izgubiš bilo tko će ti pomoći. Svi pričaju engleski i to izvrsno. Ljudi su opušteni, voljni pomoći, društveni.

Znam da postoje predrasude o Dubaiju, no ovo je svjetski grad, toliko različitih ljudi je ovdje, no nekih pravila se ipak treba držati. Iz tog razloga kriminal ne postoji. Svi misle da cure trebaju biti zakopčane do grla, no nije tako. Slobodno se možeš šetati gradom u onome što inače nosiš u svojoj državi, ali naravno ne previše oskudno. Nije dozvoljeno javno pokazivanje osjećaja između muškarca i žene (ljubljenje, grljenje) radi poštovanja prema vjeri. Za mlade ima toliko noćnih klubova, restorana, društvenih mjesta, jednostavno svega na što pomisliš", dodaje.

Ivana je potpisala ugovor na tri godine unutar kojih ima vremena razmisliti zanima li je možda neki drugi sektor unutar tvrtke, a kaže da bi jako voljela i nakon tog roka ostati u ovoj tvrtki. To što je oduševljena svime, s druge strane, ne znači da posao nije zahtjevan: "Obuka mi još uvijek traje. Iskreno, jako je teško. Neki bi rekli kako je lako je biti stjuardesa te taj posao uspoređuju s konobarstvom. Nekad davno sam i sama to mislila, sve dok nisam vidjela koliko toga moramo učiti, usvojiti te na kraju i zadovoljiti.

Trening je jako težak. Traje dva mjeseca, pet dana u tjednu uz rano buđenje. No već sam navikla na to. Nakon svakog odrađenog treninga imamo praktični i pismeni ispit. Sve je izričito na engleskom jeziku. Često se dogodi da neki kandidati ne zadovolje na ispitima, no uvijek imaju drugu šansu. Toliko zna biti teško da neki čak odustanu te se vrate doma. No naši treneri su toliko predivni, brinu o nama, trude se i jednostavno moraš voljeti sve što učiš jer je uzbudljivo i jedinstveno".

Ispričala je i da je u Dubaiju jako puno Hrvata, Bosanaca i Srba te je kolegice zadirkuju da izgleda kao da svakog pozna: "Uvijek naiđem na nekoga iz Hrvatske, Bosne ili Srbije. I onda smo svi 'naši' i prijateljice mi se obično rugaju da svakog poznam. No jednostavno je tako, kada si u ovolikom gradu i čuješ nekoga tko priča tvoj jezik, nije bitno odakle su, tada smo svi naši! Ne postoje razlike između Srba, Hrvata i Bosanaca, svi smo jedno", poručila je.