Rušenje jednog od simbola Zagreba: Grafiti stvarani gotovo 30 godina pretvorili su se u prah

Rušenje jednog od simbola Zagreba: Grafiti stvarani gotovo 30 godina pretvorili su se u prah

Foto: Anita Bukljaš/Index/Slaven Kosanović Lunar

DIO NAJSLAVNIJEG zagrebačkog zida s grafitima, onog u Branimirovoj, jutros je kapitulirao pred bagerima. Taj je dio, koji se nalazi na zemljištu Hrvatskih željeznica, u posljednje vrijeme bio ograđen, da bi u noći s četvrtka na petak bio u potpunosti srušen. Još jutros su bageri raščišćavali teren, iako se još uvijek ne zna zašto.

Rušenje zida pravi je šok za Zagrepčane, koji su burno reagirali na društvenim mrežama i na forumima. Zid je jedan od simbola Zagreba, kojega su voljeli ne samo stanovnici glavnog grada, već i njegovi gosti koji su u Zagreb dolazili vlakovima i autobusima, a rušenjem je završila jedna era.

Rušenje je došlo kao veliko iznenađenje, s obzirom na to da je Uprava HŽ-a prošle godine najavila da zid ne samo da se neće rušiti, već će se i obnoviti, a stari vagoni i kolosijeci će se ukloniti i izgradit će se veliko parkiralište. Što se točno promijenilo u planovima nije poznato, ali očito je da je došlo do velike promjene.

Zid se dosad protezao se od križanja s Draškovićevom ulicom do križanja sa Strojarskom u duljini od 153 metra, a na njemu su se nalazili brojni grafiti i umjetničke instalacije. Prvi put je oslikan 1987. godine uoči Univerzijade. Za njegovo uređenje bio je zaslužan akademski slikar Zdenko Bužek s dvadesetoricom drugih umjetnika. Kako to obično biva kod nas, zid je nakon Univerzijade prepušten zubu vremena. Slike koje su napravili Bužek i njegovi kolege godinama su blijedjele, a nova generacija umjetnika svoj je pečat na zidu ostavila 22 godine kasnije.

Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport 1999. godine organizirao je ponovno oslikavanje zida u sklopu akcije protiv zlouporabe droga. Novo ruho zid je dobio 11 godina kasnije, kad su na njemu radili umjetnici u sklopu muzeja Ulične umjetnosti. Tada su se na zidu pojavile i prve trodimenzionalne instalacije.

Zagrebački umjetnik Slaven Kosanović Lunar, koji je sudjelovao u oslikavanju zida 1999. i 2010., nije bio posebno emotivno vezan uz zid u Branimirovoj.

"Svakako bi mi puno draže bilo gledati crteže nego reklame, ali zid nije moj da ja određujem što će s njim biti, nego HŽ-ov. Mislim da 95 posto vlastitih radova nisam vidio nakon što bi ih nacrtao tako da niti za ovaj rad nisam pretjerano emotivno vezan, on je jedan u moru, ni po čemu poseban ni drukčiji osim što je u centralnom frekventnom dijelu Zagreba", iskren je Lunar.

Ipak, ne krije da ga veseli što su se ljudima ti grafiti sviđali i što su se za njih vezali, vjerojatno zato što im je draže gledati oslikani nego prazan zid. Lunar ističe da ne trebamo žaliti za prošlošću.

"Nisam siguran da li je HŽ trebao uzeti u obzir grafite na tom zidu. Da je on nosio vrhunska ostvarenja i da se do njega držalo, da je bio zaštićen, bila bi druga priča. Od prvog puta pa do zadnjeg oslikavanja, ti su radovi konstantno izloženi dvjema štetnim utjecajima: smogu i ne pretjerano bistroj ni obzirnoj ekipi koja tuda prolazi i nalazi potrebnim ostaviti svoj trag tako da su radovi na zidu u Branimirovoj u sva tri navrata bivali zašarani, prvi put najmanje, drugi put malo više, a u trećoj rundi su se raspojasali do kraja i razbijali 3D radove (2Fast i Studio Rašić), nametali imena nogometnog kluba, religijske sadržaje, nove brzinske grafite i uvredljive poruke preko cijelog zida. Mislim da ti ilegalni grafiti i intervencije koji nastaju spontano pokazuju stanje društva", poručio je Lunar.

Dodaje ipak da su grafiti privremena pojava i u Zagrebu su prefarbani i prešarani puno bolji grafiti od ijednog na Branimirovoj, "jedino što nisu bili u oku javnosti pa nikome ništa".

"Moje je mišljenje da ne treba žaliti, zgrade su generalno kao tijelo ostavljeno u prirodi koje ako se ne održava, propada i nametnici i drugi štetni činitelji ga također uništavaju. Grafiti kao njihova 'koža' doživljavaju sudbinu podloge. Nema mjesta žaljenju, valja nastaviti raditi i napredovati. Nestali stari rad ostaje evidentiran na fotki, a novi mora nastati već sutra, jedino u kontinuiranom radu leži bolja budućnost, kako u grafitima, tako i u svim ostalim područjima", ističe Lunar i poziva sve ljubitelje grafita da dođu sutra od podneva u Studentski centar gdje će domaći i strani autori u akciji "Proljetno prašenje" oplemeniti jedan već lijepo uređeni prostor.

Boris Bare iz poznatog kolektiva Pimp My Pump ne dijeli mišljenje svog kolege Lunara. Iako osobno nije oslikavao zid, bio mu je jako drag.

"Ovo što se dogodilo je loše za cijeli street art scenu, ako je zid bio u tako lošem stanju trebalo ga je popraviti, a ne da se umjesto njega stave jumbo plakati ili izgradi parkiralište", rekao nam je Bare.

Ne gubi nadu da će na istom mjestu osvanuti novi zid.

"Nadam se da ima šanse da će ga opet dignuti, iako kod nas dosta stvari ide u krivom smjeru. Nadam se da ova neće, jer ne znam što bi na tom mjestu moglo zamijeniti taj zid", poručio je. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara