Stari božićni običaji u Hrvatskoj

Stari božićni običaji u Hrvatskoj

Foto: Shutterstock

U DANAŠNJEvrijeme svi slavimo Božić na sličan način. No nekad su običaji bili drugačiji i razlikovali se od regije do regije. U znak Isusova rođenja, u gotovo svim krajevima Hrvatske, na Badnjak se u kuću unosila slama. Takav je slučaj bio i u Varaždinu, prepričava nam Ivan Tomašković priču svoje bake.

"Ispod stola su stavili slamicu, u nju su ranije stavili jabuke, a kasnije neke novce. Djeca su se igrala na toj slami i dobivala poklone. Nije bilo poklona klasičnih ispod bora nego su u toj slami tražili poklone", prepričava Romašković.

Običaj unošenja slame koja se rasipala ispod stola i nije se micala sve do blagdana Sveta Tri Kralja postojao je i u Dalmatinskoj zagori. Marija Vojković iz okolice Sinja nam prepričava još neke zaboravljene običaje.

"U vrijeme badnje večeri mlađarija je išla od kuće do kuće, nazivala Badnju večer s pismom kroz selo. Obično se pjevala rera tipa 'Oj Božiću, alaj si baraba, ode moja pečenica džaba' ili bi cure odgovarale na momačke pisme 'Moj dragani, zeleni boriću, najlipša je ljubav o Božiću'. Njih bi se kasnije častilo pečenicom, pršut, uštipcima, što je tko imao", rekla je Vojković.




Sličan običaj postojao je i na samom jugu zemlje, u dubrovačkom kraju, imena kolendavanje. Gordana Brajković nam je ispričala koje su pjesme kolendari pjevali, ali i koja dobra su dobivali.

"Prije su oni za tu pjesmu dobivali rogače, naranče, malo vina i slično. Riječi pjesme koja se pjeva ide: 'Dobra večer mi kucamo, Badnju veče čestitamo, mi smo došli kolendati, vašem dvoru hvale dati'. Jedan od stihova je 'Neće gospođa neharna biti, kolendarima ne udijeliti", istaknula je Brajković.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Posebna pozornost u Slavoniji se pridavala blagdanskom stolu, priča nam Miro Butković iz Slavonskog Broda.

"Moj otac je znao odlaziti u štalu, iz štale je donosio slamu od koje je napravio križ i stavio ga ispod stoljnaka, onog stoljnaka gdje je mater nama servirala večeru. Pod trpezu, blagdanski stol bi donio jabuka, oraha, lješnjaka i slično. Zanimljivo je da se taj stolnjak, bijeli, božićni, ne skida tijekom cijelog Božića", podsjetio se Butković.



U Hrvatskoj običaj kićenja drvca seže tek s polovice 19. stoljeća, no i to je prije bilo nešto drugačije. Evo kako je izgledalo u Istri.

"Šmriku se je stavila na neku dasku, šoto se stavilo mat, a na šmriku se zavisilo kuglica kakova od valjuška pa smo to piturali, pa jabuka, šiška od bori i to ti vam je bilo božićno drvce". Fragmenti nekih od ovih običaja sačuvali su se i danas, najviše u malim mjestima i selima, dok se u većim gradovima udomaćio amerikanizirani pojam Božića.

Mnogi ne mogu zamisliti Božić bez šareno okićenog drvca. Svake godine posiječe se na tisuće jelki i borova, koji nakon blagdana uglavnom završe na cesti. Jednom Bjelovarcu prije nekoliko godina sinula je ideja da iznajmljuje živa božićna drvca.

"Prije par godina bio sam u rasadniku i tamo sam među masom drvaca naišao na jedno malo, sitno, srebrno i simetrično i mislio sam si da bi bilo lijepo da netko može uživati u njegovoj ljepoti i nakon tog Božića jer je stvarno bilo prekrasno. Tu se rodila ideja", rekao je Krešimir Lončar.

Božić simbolizira novi život. A ima li boljeg načina da ga se obilježi, nego živim drvcem, koji će nakon što nekoga usreći, biti ponovno vraćen u prirodu, gdje uostalom i pripada.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara