Željko Bebek: Indexi su bili najznačajniji sarajevski bend i pisali su glazbenu povijest naših prostora!

Foto: Press

USUSRET tradicionalnom koncertu Indexi i prijatelji: Sve ove godine, u kojem ljubitelji svih nezaboravnih hitova Indexa mogu uživati u srijedu 9. listopada na koncertu u dvorani Vatroslava Lisinskog, Željko Bebek otkriva zašto od prvog dana sudjeluje u koncertima Indexi i prijatelji, priča o svojim glazbenim počecima u sarajevskog grupi Kodeksi i o značaju Indexa za glazbenu povijest naših prostora.

S Indexima ste povezani višeslojno, kroz svoju glazbenu povijest, a i sada kroz projekt Indexi i prijatelji u sklopu kojeg pjevate u Zagrebu 9. 10. i Beogradu 10. 10. 2013. U vrijeme osnutka Indexa bili ste član popularne sarajevske grupe Kodeksi. Kakvo je to bilo vrijeme, vrijeme nastanka sarajevske pop-rock škole?

Bebek: U to smo vrijeme mi, sarajevski glazbenici, bili zanesenjaci, veliki romantičari, voljeli smo glazbu i sastajali smo se gotovo u svim sarajevskim kvartovima i pomalo sviruckali. Tražili smo, naravno, priliku i da to što sviramo i pokažemo na nekim plesnjacima petkom ili vikendom. Sviđali su nam se ti naši uspjesi, a uspjeh je značio da vam tisuću ljudi dolazi svake subote na ples, uz vašu svirku. U to vrijeme ipak nije baš bilo masovnih okupljanja, osim u politici i sportu. Pa ipak, mi smo uspjeli na tim plesnjacima skrenuti panju na našu glazbu i pokazati da radimo nešto u što vjerujemo i što nam se činilo ozbiljnim. Indexi su se etablirali vrlo brzo nakon svojih početaka, postali su najznačajniji sarajevski bend i mi svi koji smo bili članovi nekih drugih bendova u to vrijeme, shvaćali smo da i mi doprinosimo toj glazbenoj priči, da naš grad kroz nađu glazbu živi punije, ljepše, da se mladi bolje zabavljaju. Također, doprinosili smo i tome da mladi preko nas i naših obrada osluškuju što se dešava na glazbenoj sceni i izvan naših granica.

S dečkima iz Indexa ste vršnjaci. Jeste li se družili, razgovarali o glazbi, je li bilo konkurencije među vama?

Bebek: O glazbi se uvijek razgovaralo samo unutar vlastitog benda – to je bilo jedino mjesto gdje se raspravljalo o stvaranju glazbe, donosile su se odluke, zauzimali stavovi kojim smjerom raditi, kako pronaći svoj put u kojem ćeš se razlikovati od drugih bendova. I mi smo nastojali u to vrijeme kao i Indexi prikriti svoj program, bilo nam je važno da se prije svirke ne sazna što ćemo svirati svake subote. Uvijek smo svirali i poneku novu obradu. Naravno, tih šezdesetih su Indexi već bili ispred svih nas, jer su Indexi među prvima počeli skladati svoje pjesme i svoju glazbu, bili su i etablirani kao najkvalitetniji glazbenici. Njihova je glazba bila bliska radijskim stanicama, pa su tako i imali prilike ući u studio i snimiti pjesme, sudjelovati na festivalima. Dali su već tada svoj glazbeni doprinos na poznatim glazbenim festivalima u Opatiji i u Zagrebu, pa i na sarajevskom i beogradskom festivalu.

Vi ste već tada bili protagonist malo tvrđeg, rokerskog zvuka u odnosu na Indexe. U Kodeksima, pa kasnije u grupi Jutro i u Bijelom dugmetu.

Bebek: Točno tako. Mi smo u Kodeksima shvatili da se ne možemo natjecati s Indexima, naprosto smo imali tvrđi zvuk. Ta nam je različitost osigurala stalne gaže na sarajevskim plesnjacima, bili smo drugačiji i naš je repertoar bio drugačiji. Ubrzo se i za nas znalo, znalo se da u Kodeksima pjeva neki Bebek, svira neki Bregović.

Nije to bila konkurencija Indexima. Mi smo imali drugačiji glazbeni izražaj. Pa ipak, pomalo smo sigurno zavidjeli jedni drugima i osluškivali smo što će se kome naći na repertoaru. Jer ako su Indexi odabrali neku obradu za svirku, mi je nismo mogli svirati i obrnuto. To nisu bila vremena kada se puno svirala autorska glazba, rijetko tko je imao svoga kompozitora. Svirali smo Erica Claptona, Hendrixa i slične glazbenike, a Indexi su uglavnom uz svoje pjesme izvodili Stonese i Beatlese. Ali moram reći da su onda došla i sretna vremena kada smo svi počeli skladati i izvoditi svoju autorsku glazbu i tada je postalo potpuno jasno koliko smo različiti. Konačno smo bez problema mogli zajedno stajati na pozornici ili u TV studiju i jasno se vidjelo da se radi o dva potpuno različita benda.

Od kada su prijatelji i ljubitelji Indexa glumac Tarik Filipović i producent Tomislav Kašljević pokrenuli hommage Indexima kroz projekt Indexi i prijatelji, vi ste od prvog dana neizostavni pjevač na svim koncertima i čvrsta pjevačka karika ovog projekta. Tako nastupate i sada u Zagrebu i Beogradu dan kasnije. Što vam znače ovi projekti i okupljanja oko glazbenog opusa Indexa?

Bebek: Ja imam jaku svijest o tome da su Indexi glazbena povijest na našim prostorima i da su oni bili toliko dobar bend da je njihov rad ostao zabilježen do te mjere da ga vole i današnji tinejdžeri, a vole ga još uvijek i oni koji su u vrijeme Indexa bili tinejdžeri. Smatrao sam da je bitno i lijepo da budem dio tog projekt i to se nije promijenilo. Moram reći da me ti koncerti uvijek drže u posebnom uzbuđenju jer pjevam pjesme koje nisu nikada bile na mom repertoaru osim "Sve ove godine", koju smo izvodili s Dugmetom. A sve su mi te pjesme bile uvijek drage i lijepe.

Ovogodišnji nastupi na koncertima Indexi i prijatelji u Lisinskom bit će moj ponovni doprinos da se Indexi i dalje slušaju i da se još jače čuju! I to me čini sretnim i zadovoljnim. Drugi razlog zbog kojeg se uvijek odazovem na koncerte Indexa i prijatelja je suradnja s kvalitetnim glazbenicima koji su nekoć svirali u Indexima.

Tu bih posebno spomenuo Fadila Redžića. Taj je čovjek kultni basist. U vrijeme kada su Indexi počinjali, on je već svirao s njima. Fadil je i danas ostao poseban i u njegovom ga umijeću sviranja nikada nitko nije uspio nadmašiti, što ćete imati prilike čuti na koncertima. Tu je i Ranko Rihtman, Neno Jurin, Miroslav Šaranović, Kornelije Kovač, Peco Petej. Sve je to sjajna ekipa za svirku i za druženje.

Svake godine na ovim koncertima neizostavno pjevate "Plimu". Kako to da uvijek odaberete baš tu pjesmu?

Bebek: Ja tu pjesmu smatram kutnom pjesmom i možda čak i najvažnijom pjesmom u karijeri Indexa! S tom su se pjesmom Indexi na početku karijere predstavili kao ozbiljan bend neponovljivo dobrog zvuka. Ta je pjesma pokazala da Indexi imaju glazbeni koncept koji se mogao mjeriti sa svjetskom glazbenom scenom toga vremena. Zapjevati tu pjesmu je za mene poseban užitak, a poseban je doživljaj pjevati je u pratnji članova Indexa. Druga meni omiljena pjesma koju volim pjevati je "Sve ove godine", to je pjesma koju smo s Dugmetom otkrili i uvrstili je u svoj repertoar. To je stvarno jedna vesela ljubavna pjesma koju publika prepoznaje i rado pjeva! Nadam se da će tako biti i u Lisinskom i da ćemo pjevati zajedno!

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara