VEĆ S PRVIM zrakama sunca u Benkovačkom Selu, lokaciji Benkovačkog sajma, počeo je žamor prodavača i nakupaca od kojih su mnogi došli zauzeti svoje mjesto i nekoliko dana prije. Deseti u mjesecu znak je da je cili svit Ravnih kotara i Bukovice orijentiran prema ovoj lokaciji.

Sajam je ovaj mjesec poseban jer je na novom mjestu i s novom infrastrukturom, doduše dijelom vezanom za staru lokaciju, ali na dvostruko većoj površini.

Galerija

"Ovaj sajam je naša osobna iskaznica i putovnica koju svi u Europi prepoznaju", kaže benkovački gradonačelnik Tomislav Bulić. Sajam star preko stotinu godina na sunčani i vrući dan u benkovački kraj je doveo tisuće ljudi i stotine prodavača. Rijeke posjetitelja slijevale su se među štandovima, a cijelim prostorom bez konkurencije vladao je miris janjetine. I odojka, ali on je manje važan u ovoj priči.

"Janjetina je naš zaštitni znak"

"Neodoljiv je okus janjetine, to je naš zaštitni znak, ali i domaćih ravnokotarskih vina", kaže Bulić. Na domjenku koji je uslijedio nakon svečanog otvorenja posluživala se upravo janjetina i kapulica mlada, uz pršut i sir.

Vidjeli smo svega i svačega. Od štandova s voćem i povrćem do onih s hranom i raznim vrstama roštilja. Bezbroj puta sreli smo kočiju kojom su se rado vozili turisti nakon pokoje hladne pivice. Prodaju se i gradele i peke i donje rublje i drvenarija, pletene sjedalice i namještaj, prasci, pilići, kokoši, sadnice spremne za zemlju, cvijeće, oprema za ribolov, obuća, antikviteti, časopisi, slike, falša roba modnih marki, elektronička oprema, prirodna kozmetika i lijekovi, čajevi, med, čvarci, panceta…

Marko Viduka čovjek je koji 75 godina dolazi na sajam ili, kako ga neki zovu - pazar.

"Ovo je peta lokacija sajma otkad ja dolazim. Dolazio sam i kao kupac i kao prodavač, ali uvijek za naći se i podružiti se s društvom. Inače vozim, odlučio sam do stote voziti, a jutros je gradonačelnik Benkovca poslao auto po mene da dođem", kaže Viduka, koji će 15. travnja proslaviti 90. rođendan. "Samo sad ovdje dođem i podružim se, pojedem, a onda kod kuće popijem bevandu", dodaje.

Iz raznih dijelova Hrvatske na sajam dolaze brašno, telad, svinje i odojci. Iako smo van špice sezone, čuli smo razne jezike, no to je ništa u usporedbi s ljetnim izdanjima sajma, kad sva sila turista navali iz svih dalmatinskih županija, a trgovci su onda najsretniji.

Sveti Deseti

Sajam je dan kad djeca iz ovog kraja često propuštaju školu, a naziv koji se ustalio među mladom generacijom je sveti Deseti, dan u mjesecu za koji se zna gdje treba biti i biti viđen. Kao što ostali dalmatinski gradovi subotom otprilike od deset do podne imaju svoju špicu, benkovačka špica je jednom mjesečno i od ranog jutra.

Atrakcija dana bili su Vukšićki bećari koji su pred publikom koja ih je budno promatrala izveli šijavicu. Fascinantna je koncentracija i nepogrešivost njihovih koraka u kojima se riječi, lokalizirani izgovor talijanskih brojeva - šije, šete, oto, nove… - izmjenjuju svakih nekoliko stotinki sekunde, do proglašenja pobjednika. 

Ovaj sajam bio je špica i za političare koji su došli "podružiti se s narodom" i po mogućnosti uloviti još koji glas. Grad Benkovac organizirao je pečenje vola na ražnju i komadi su se dovršavali na gradelama i besplatno dijelili posjetiteljima. Već oko deset sati meso je bilo gotovo do kraja podijeljeno.

Roko Grgas iz Rodaljica živi u Rijeci, ali je član KUD-a Kamen iz Bukovice. Sajam nije želio propustiti, odjeven u tradicionalnu bukovačku nošnju: "Sad je vruće, ali fali još jedan dio nošnje, kaporan, to vam je ka u onoj Arsenovoj pismi Dida moj kad kaže 'da mi bude miran san, baci na me kaporan', kapot od predene vune."

Lokalci se brinu što će na otvorenom prostoru biti kad upeče zvizdan, a posađena stabla na platou zalog su hladovine u budućnosti. Investicija financirana EU sredstvima vrijedna je 3.5 milijuna eura, a autori projekta su arhitekti Miranda Veljačić i Dinko Peračić.