ISTANBUL je, prema nekim procjenama, 2025. godine posjetilo više od 20 milijuna turista. Uz znamenitosti poput Aje Sofije, Velikog bazara, palača Topkapi i Dolmabahçe, koje se nalaze u svakom vodiču, u četvrti Beyoğlu smjestio se i Muzej nevinosti. Upravo je taj muzej ovih dana svima zanimljiv jer je na Netflix stigla istoimena serija.

Da, Muzej nevinosti zaista postoji, a osmislio ga je nobelovac Orhan Pamuk. U njemu su izloženi predmeti koje su likovi iz njegovog istoimenog romana koristili, nosili, vidjeli ili o njima sanjali.

Galerija

Muzej koji oživljava roman

Iako je za potpuno razumijevanje najbolje prvo pročitati knjigu, Pamuk je zamislio muzej i roman kao dva djela koja se nadopunjuju. Oni koji su čitali roman bolje će shvatiti značenja izložaka, dok će posjetitelji muzeja u knjizi kasnije primijetiti brojne detalje. Sam autor opisao je Muzej nevinosti kao muzej fikcije koji vjerno dočarava život u Istanbulu u drugoj polovici 20. stoljeća, stvarajući atmosferu koja savršeno odgovara priči koju vole milijuni čitatelja.

Pamukov roman objavljen je 2008., a muzej je otvoren četiri godine kasnije, u proljeće 2012. Pisac je ideje za oba projekta razvijao paralelno. Dok je pisao knjigu, istovremeno je počeo prikupljati predmete za budući postav, kupujući ih u trgovinama rabljenom robom ili ih dobivajući na poklon od prijatelja. Malo-pomalo, brišući granice između stvarnosti i fikcije, oblikovao je priču svojih junaka.

Priča o opsesivnoj ljubavi

Radnja romana (a i serije) smještena je u Istanbul 1975. godine. U središtu je Kemal (Selahattin Paşalı), mladić iz ugledne i bogate istanbulske obitelji koji se, unatoč zarukama s djevojkom iz visokog društva, bezglavo zaljubljuje u Füsun (Eylül Lize Kandemir), siromašnu daljnju rođakinju i prodavačicu. 

Njihova zabranjena i opsesivna veza dovodi Kemala u sukob s društvenim pravilima. Opsjednut željom da sačuva svaki djelić vremena provedenog s Füsun, počinje skupljati predmete koji su joj pripadali - opuške cigareta, naušnice, ukosnice - pretvarajući ih u osobni arhiv ljubavi koja istovremeno osvaja i razara. Kada izgubi svaku nadu u zajedničku sreću, ostaje mu samo njegov muzej - mapa društvenih običaja i slomljenog srca.

Navala turista

Samo nekoliko dana nakon što je Netflix počeo prikazivati adaptaciju romana, stotine znatiželjnih posjetitelja došle su u muzej, gurajući se jedni pored drugih na uskim drvenim stepenicama koje vode do Basmacıjeve sobe u potkrovlju.

Na ulazu radi muškarac imena Ümit. Rekao je da od početka emitiranja serije muzej dnevno posjeti oko 500 ljudi, u usporedbi s oko 200 posjetitelja uobičajenog dana. "I taj će se broj vjerojatno udvostručiti u narednim tjednima", procijenio je.

Ulaznica otisnuta u knjizi

Čitatelji Pamukovog romana vjerojatno su primijetili da se na posljednjim stranicama nalazi otisnuta ulaznica. Ona se može ovjeriti na blagajni muzeja, što znači da vlasnici knjige mogu besplatno razgledati ovaj jedinstveni postav. Muzej također prima i donacije posjetitelja, nudeći im priliku da njihovi predmeti i uspomene postanu dio privremene izložbe u malom carstvu genijalnog Orhana Pamuka.

Od opušaka do mape slomljenog srca

Neki su predmeti iz muzeja potaknuli Pamuka na pisanje pojedinih poglavlja, dok je u drugim slučajevima prvo napisao priču, a zatim krenuo u potragu za predmetom koji je opisao. Riječ je o jednostavnim i svakodnevnim stvarima koje za glavnog junaka Kemala imaju neprocjenjivu vrijednost jer ih je njegova ljubav Füsun barem jednom dotaknula.

Možda najfascinantniji izložak u muzeju je zbirka opušaka cigareta, njih čak 4213, koje je ona popušila, a on ih je godinama brižno skupljao.

Pamukov manifest za budućnost muzeja

U svom manifestu za muzeje, objavljenom na službenim stranicama, Pamuk navodi kako bi muzeji trebali istraživati svijet i čovječnost modernih ljudi, posebno u nezapadnim zemljama.

"Umorni smo od velikih muzeja koji guše našu ljudskost i pokušavaju ispričati povijest zajednice, nacije ili države. Priče običnih, malih pojedinaca puno su bogatije i zanimljivije", napisao je Pamuk, zalažući se za manje, osobnije i jeftinije muzeje.

Prema njegovim riječima, potrebno je "muzejificirati" vlastite domove, susjedstva i ulice, jer "budućnost muzeja leži u nama".