U PROFESIONALNIM i društvenim okruženjima snaga se obično povezuje sa samopouzdanjem i otpornošću na kritiku, dok se određene navike brzo proglašavaju slabostima. No, psiholog Mark Travers ističe da problem nije u samim osobinama, već u načinu na koji ih tumačimo. Dvije navike koje se često smatraju negativnima zapravo mogu postati snažni alati za učenje i napredak. Prema Traversu, ove naizgled "loše" navike zapravo pridonose uspjehu.

Osjetljivost na kritiku

Tankoćutnost, odnosno pojačana osjetljivost na kritiku, često se doživljava kao manjak čvrstine ili otpornosti na pritisak. "Međutim, takva osjetljivost može značiti finije prepoznavanje povratnih informacija i ranije uočavanje pogrešaka.

Emocionalna nelagoda tada djeluje kao pojačivač signala, usmjeravajući pažnju na ono što ne funkcionira i potičući prilagodbu", objašnjava Travers za Psychology Today. Dodaje da se prednost pojavljuje kada je osjetljivost praćena samoregulacijom, odnosno sposobnošću da se informacija obradi i da se nastavi dalje bez pretjeranog zadržavanja na njoj.

Sumnja u sebe

Ustrajna sumnja u sebe često se tumači kao nesigurnost ili znak nekompetentnosti. Ipak, redovito preispitivanje vlastitih zaključaka može spriječiti pretjerano samopouzdanje i otvoriti prostor za nove informacije, tvrdi psiholog.

"Takav pristup pomaže bržem uočavanju pogrešaka i spremnosti na korekcije, osobito u područjima gdje su ishodi neizvjesni. Razlika između korisne i štetne sumnje nije u njezinoj prisutnosti, već u funkciji koju ima - potiče li djelovanje i usavršavanje ili vodi u paralizu", navodi.

Kako ističe Travers, ključ nije u tome da te osobine nestanu, nego da razumijemo njihovu funkciju. Tankoćutnost ne znači stalnu povrijeđenost, već sposobnost da se utjecaj brzo osjeti i iskoristi za prilagodbu. Sumnja u sebe nije problem ako vodi provjeravanju, usavršavanju i poboljšanju, a ne paralizi. Razlika nije u prisutnosti tih osobina, već u načinu na koji ih koristimo.