Eurosong u Zagrebu obilježili su skandali s Rajkom Dujmićem i Oliverom Mlakarom

Eurosong u Zagrebu obilježili su skandali s Rajkom Dujmićem i Oliverom Mlakarom
Screenshot: YouTube

DANAS se navršava točno 30 godina od Eurosonga u Zagrebu. Tim povodom donosimo vam tekstove o Eurosongu iz 1990. u suradnji s Yugopapirom

Svibanj 1990: Cijeli niz sporednih, ali ne i manje važnih događanja, odvratilo je, nažalost, pažnju izvjestitelja s nedavno održanog zabavno-glazbenog spektakla i TV emisije "Pjesma Eurovizije", kojemu je u njegovu trideset petom izdanju Zagreb bio domaćin. Zagreb je te večeri 5. svibnja 1990. bio europski centar glazbe.

Dvadeset dvije pjesme, dvadeset dvije glazbene ekipe - među kojima i naša Tajči s "Hajde da ludujemo" Zrinka Tutića - zavrtjele su se u ruletu natjecanja, nadajući se potajno najvećem uspjehu koji, osim ostalog, donosi pravo organiziranja "Pjesme Eurovizije 1991". To je, znamo, uspjelo velikom talijanskom estradnom umjetniku Totu Cutugnu, koji nije škrtario u pohvalama za prateću vokalnu grupu "Pepel in kri", izravno naglasivši zaslugu Ljubljančana u osvajanju prvoga mjesta.

Kakav su dojam ostavili ostali ovogodišnji sudionici eurofešte?

Plasmanom naše pjesme bili su vrlo zadovoljni svi, uključujući i najzainteresiranije. Imat ćemo priliku pratiti put naše pjesme, a, dakako, i Tajči, u posteurovizijskom razdoblju, jer samo će ti rezultati postati prava i jedina ocjena uspjeha naše glazbe i naših autora u Europi. Prve opcije, a i obećanja koja su izrečena neposredno po svršetku priredbe, daju naslutiti da će Tajči proći dobro.

Tko je još u zagrebačkoj "Euroviziji", koja je u svjetskoj štampi ocijenjena kao najskuplja od svih dosadašnjih, ostavio zapaženiji trag?

Španjolcima se, s njihovom pjesmom pomalo odbijajućeg naslova "Bandido" ("Lopov", no riječ je zapravo o krađi srca, o ljubavnim jadima), smiješila sreća. Uz to, bila je to rijetka pjesma s folklornim motivima, koje autori za "Pjesmu Eurovizije" koriste sve manje. Izvođači su bili među najatraktivnijima. Uostalom, njihovo peto mjesto vrlo je lijep plasman.

Naši južni susjedi Grci imali su u momčadi crnoga pjevača, kao da su se ugledali u košarkaške klubove koji angažiraju sve češće crne virtuoze basketa za što bolji uspjeh.

Englezi su, kao i uvijek, bili favoriti, premda na to europsko zabavno-glazbeno natjecanje šalju svoju "treću ligu". Uspjeli su se zadržati na šestom mjestu, ispred naše Tajči.

Ispred Engleza plasirali su se njihovi susjedi Irci. Pjevač i kompozitor Liam Reilly, usamljenik uz klavir, kao što je davne 1966. bio austrijski glazbenik Udo Jürgens, prošao je u "Lisinskom" izuzetno dobro. Podijelio je drugo mjesto s Francuzima, koje je zastupala Joelle Ursull, atraktivna crnoputa pjevačica s Antila. Joelle je kotirala vrlo visoko. Mnogi su žalili što nije uzela "Grand-prix".

Tu negdje, između Francuske i Španjolske, na izvanredno četvrto mjesto ugurao se simpatični i raspjevani islandski par s imenima na kojima se može slomiti jezik - Gretar Orvarrsson i Sigriöur Beinteinsdottir zvana Siggi.

Potpuno neočekivano loš plasman doživjela je favorizirana njemačka pjesma "Živjeti slobodno" s duom Chris Kempers i Daniel Kovač. Ulogu favorita njemačkoj pjesmi nisu osigurali pjevači, nego renome i ugled skladatelja Ralpha Siegela, čije su pjesme na natjecanjima za "Pjesmu Eurovizije" osvajale tri puta drugo mjesto, a 1982. u Harrogateu - prvo! Samo je eurovizijski pobjednik Toto Cutugno bio u Zagrebu poznatije ime.

Glazbeno, "Pjesma Eurovizije '90", po mišljenju i ocjeni većine, bila je kvalitetnija i izjednačenija nego mnoge prethodne, ali se ni ovaj put nije mogla othrvati poznatim klišeima po uzoru na neke standarde koji su nalik na dosadašnje pobjednike.

Imali su pravo oni koji su predviđali da će angažirani tekstovi nekih zemalja odigrati značajnu ulogu kod glasanja. Ta su se predviđanja samo djelomično ispunila. Tako je Toto Cutugno pobijedio s jednim od takvih tekstova s jasnom porukom - ujedinimo se 1992. u Europi - "Zajedno 1992"!

No manje su uspjeha imali drugi, možda čak i angažiraniji tekstovi, kao što su "Živjeti slobodno" Njemačke, "Slobodni" Finske, "Pali su zidovi" Austrije, te "Brandenburška vrata" u izvedbi Norvežana. Nastavi li se taj trend u europskoj zabavnoj lakoglazbenoj produkciji, teško je i naslutiti kakvi će se tekstovi pojaviti kad se - to se već najavljuje - jednoga dana za "Grand-prix" Eurovizije uključe i istočnoeuropske zemlje, koje su više od četiri desetljeća živjele pod diktaturom socrealizma.

Premalo je spominjana jedna od najsvjetlijih točaka ovogodišnjeg "Eurosonga". Riječ je o orkestru, sastavljenom od najvrsnijih glazbenika do kojih se toga trenutka u našoj zemlji moglo doći. Treba li naglašavati da je u orkestar bio inkorporiran i sastav Zagrebačkih solista. Prof. Stjepan Mihaljinec, koji je inače dirigirao za nastupa Tajči, bio je pun pohvalnih riječi:

"Orkestar je sjajan, funkcionira, zvuči savršeno! Mogu samo dodati da pošto smo u Zadru imali sjajan orkestar, ovaj što ga imamo ovdje, u Zagrebu, pripada u prvu europsku garnituru. Šteta što Zagreb nema stalno na okupu takav orkestar koji bi, bez sumnje, mnogo značio za našu glazbenu produkciju."

U našem prvom javljanju iz palače glazbe "Lisinski", čija je velika dvorana pretvorena u televizijski studio, a ostali prostori dijelom u sajamsko-trgovački, a dijelom u ugostiteljski prostor, samo smo naznačili da su u silnim naporima, a također i u novcu, koji su nedvojbeno uloženi u projekt "Pjesma Eurovizije '90", učinjeni mnogi raskoraci, organizacijske pogreške, a veliku je ulogu u svemu imala naša, već tradicionalna, "ljudska greška".

Ne, nećemo još jednom o onim "beskrajnim" sekundama kad je TV-prijenos bio na nultoj točki.

Ali, još jednom valja upozoriti na ružan odnos prema zadarskoj grupi "Riva", prema autoru Rajku Dujmiću, koji su, napokon, najzaslužniji što se "Pjesma Europe" našla u Zagrebu. Neshvatljivo je, a organizatori su sve učinili da bude i neobjašnjivo, što se prošlogodišnji pobjednici iz Lausanne nisu pojavili u ovogodišnjem izravnom prijenosu, ako ne na početku, a onda svakako na završnom činu, u ceremoniji predavanja nagrade novom pobjedniku, konkretno Totu Cutugnu.

Kako TV Zagreb, poimence svi oni koji su držali najodgovornije funkcije u organizacijskom odboru, mogu dopustiti takvo ponašanje i nepravdu prema "Rivi" i Dujmiću?

Tih nekoliko minuta više ili manje samo bi obogatilo program, a troškovi putovanja ionako, zna se, nisu bili zapreka, jer je grupa "Riva" boravila u zagrebačkom hotelu "Plava laguna", imala ulaznice za ulazak u "Lisinski" te očekivala poziv i uvrštenje u program. Tko li je donio odluku o ignoriranju lanjskih pobjednika? Nije li sve to privatizacija i revanš za nešto čiji su uzroci nepoznati? Odgovori na ta pitanja posebno su bili enigma strancima, jer kao da se sramimo pokazati svoje pobjednike.

Ugostitelji se također nisu proslavili. Za eurosongovskih dana objavljen je prepad na novčanike sudionika te velike priredbe. Ugostitelji koji su imali svoje šankove u "Lisinskom" prodavali su sendvič za 60 dinara, a prvog dana kavu za 20 dinara. Kad kupaca nije bilo, drugog je dana kava snižena za 50 posto, ali je to još bilo mnogo skuplje od espressa u najboljem kafiću u središtu grada. Privatni je ugostitelj iz Petrinjske ulice, dobivši čak ekskluzivitet "Eurosong" kluba, "očistio" naivne noćne posjetitelje i goste u stilu na kojem bi mu pozavidio i sam Čaruga. Uglavnom, mnogi su izjavili da su u klubu bili odjednom tri puta: prvi, jedini i zadnji put!

U tijeku tjedna "Pjesme Eurovizije", koja svim zemljama pruža sasvim konkretnu šansu za afirmaciju, znali smo izmisliti skandale čak i ondje gdje se to činilo nemogućim. Dakako, najveći je publicitet dobila ostavka voditeljskog para Oliver Mlakar i Helga Vlahović, njihov verbalni sukob s izvršnim producentom Goranom Radmanom, pa njihov povratak, koji je uslijedio nakon silnog pritiska javnosti, konkretno pretplatnika TV Zagreb.

Ali, gotovo je pukla još jedna bruka, zahvaljujući ishitrenom uvrštavanju neprovjerene vijesti u službeni bilten. Sve je zakuhao urednik biltena objavljujući podatak da je, navodno, Zdenko Runjić optužio švicarsku autoricu pjesme "Glazba odzvanja svijetom" da je plagirala njegovu kompoziciju "Vrati nam se, mama", koju pjeva Oliver Dragojević.

Švicarska je delegacija, pročitavši bilten, burno reagirala. Posebno je bio oštar voditelj švicarske ekipe Toni Wachten, pismeno protestirajući da se "takve optužbe ne smiju neprovjereno objavljivati u službenom biltenu, jer nanose štetu izvođačima. Da je takva glasina provjerena, izvođači bi smjesta morali biti diskvalificirani iz natjecanja. Neistinite priče ne smiju se širiti".

Je li nam ta blamaža trebala?

I, napokon, dok predstavnici organizacije "Pjesme Eurovizije" s više ili manje uvjerljivosti govore o postignutom velikom uspjehu priredbe, a i prijenosa koji je, objektivno, bio sasvim prosječan, možda je kruna pogrešnog shvaćanja uspjeha jednog spektakla, koji je mnogo htio, a nedovoljno ostvario, bila takozvana oproštajna fešta u svim prostorima Koncertne dvorane "Vatroslav Lisinski", zagrebačkog hrama glazbe.

Zbog posljedica te terevenke "na nivou", sada, u dane otrežnjenja, ljudi se u "Lisinskom" hvataju za glavu. Šteta koja je učinjena doslovno u svim prostorima još nije procijenjena, ali je očito golema. Na oproštajnoj večeri, koja je, navodno, stajala 70 DEM "po glavi", hrane je nestalo već nakon jednog sata, poslije se točila loša vrsta vina, a pivo se pilo iz boca, kao u posljednjem "pajzlu". Posvuda je bilo ostavljenih prljavih tanjura i posuđa, koje dugo nitko nije skupljao, a po razbijenim se čašama gazilo doslovno na svakom koraku.

Svečanost koja je spektakularno počela slikovitim prizorima šarenih balona ispred "Lisinskog", a večera koja je otvorena šampanjcem u čast pobjednika i golemom tortom za sve sudionike pretvorila se u sitne sate u nešto nalik balkanskoj krčmi.

Nisu se, nasreću, gasile lampe, sav taj krš bio je raskošno osvijetljen. Televizija, dakako, već je bila isključila svoje kamere.

Napisao: Zvonko Kovačić (Studio, 1990.)

Emilijin "eurovizijski" dnevnik: Uspjeh s okusom pelina

O "Rivinom" nepojavljivanju u programu "Pjesme Eurovizije" gotovo se sve zna. Kako su proveli dan D, dakle subotu, ispričala nam je Emilija:

"Nakon kratkog i teškog sna uputili smo se kod jedinih prijatelja u Travnom, koji su pripremili rođendanski ručak za Dadu Musapa (šefa i klavijaturista "Rive", op. a.). Na samo 50-ak kvadrata bilo nas je točno 15. Svatko je svoju juhu držao na koljenima, ali ništa slađe nismo okusili otkako smo saznali da smo "izgurani" iz eurovizijskog programa.

Uz prijateljski razgovor i fenomenalni Z3 proveli smo ugodno popodne. S tri auta uputili smo se u Varaždin na utakmicu nogometaša iz Zadra, koji su igrali za kvalifikacije za drugu ligu. Ali, nažalost, to, očito, nije bio "zadarski dan". Zadrani su izgubili, ali je gledalište, kad nas je "snimilo", počelo skandirati.

Opet su mi suze jurnule niz lice, jer na svakom koraku smo nailazili na podršku. To nikad nećemo zaboraviti.

Po povratku u hotel "Plava laguna", gdje nas je smjestila Televizija Zagreb, osoblje hotela nam je ustupilo prostor s televizorom, klavirom, laganom zakuskom i  šampanjcima! Uistinu smo bili dirnuti.

Ekipa s rođendanskog ručka bila je na okupu već oko 20 sati, ali ja nisam smogla snage izaći iz sobe. Spustila sam se tek nakon četvrte ili pete pjesme i nisam dugo vjerovala da gledam tu istu "Euroviziju" na kojoj sam se još u Laussani vidjela! Gorak osjećaj mi je još u ustima!

Ali, veselo društvo učinilo je svoje. Upriličena je i interna kladionica za pobjednika i za plasman naše pjesme. Uključili su se i konobari i recepcija, a kotizacija je bila 50 dinara. Na kraju nas je četvero dijelilo lovu, ali je bilo slatko.

U pola programa nam se pridružio i gospodin Sandro Ginetti, vlasnik tvornice cipela "Marco" iz Milana, koji je tih dana u Zagrebu boravio sa svojom ekipom suradnika i dizajnera. Čak je probudio svog najboljeg dizajnera Ivana, koji nas je crtao, a po ogledalima je ostavio svoje čuvene kreacije cipela koje imaju oči, usta, noseve. Osoblje je bilo oduševljeno. Svaka od prisutnih gospođa dobila je vizit-karte s pozivom u Milano po besplatne kolekcije cipela i kožne konfekcije.

Kulminacija je nastala kad je Toto Cutugno postao naš nasljednik. Uistinu smo bili oduševljeni, jer još otprije ga slušamo i nadasve cijenimo. Odmah smo uputili telegram s čestitkom u hotel "Esplanade", gdje je bio smješten. Rado bismo mu čestitali i osobno, ali ne znamo kako bi sve to bilo shvaćeno.

Rastali smo se u rane jutarnje sate. Ja sam još drugi dan skoknula na "Z3", gdje sam zajedno s Danielom bila gost "Limačijade". Bilo je super.

Tekst: B. Novak (TOP, 1990.)

Zadar dočekao "Rivu" drugi put

Kad se u ponedjeljak navečer "Riva"' vratila iz Zagreba, dočekalo ih je gotovo 10 tisuća sugrađana, pozdravivši njihovo hrabro držanje.

Sramno isključenje "Rive" iz svih eurovizijskih događanja navelo je Zadrane na pravi protest - svima koji su "Rivu" zaboravili ili jednostavno za nju nisu našli mjesta obećano je otkazivanje TV-pretplate. Premda se često miješaju kruške i jabuke, ovakva odluka je normalna i mogla se i očekivati. Na potezu su oni koji su i zabrljali.

(TOP, 1990.)

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara