index.hr index.hr

FOTO Putovanje u Veneciju u slikama: Bez planiranja, samo uživanje

Vedran Tolić
18:47, 16. svibnja 2016.
FOTO Putovanje u Veneciju u slikama: Bez planiranja, samo uživanje

Foto: Vedran Tolić

FOTOAPARAT. Objektivi. Ajde može i bljeskalica. Filteri za objektive. Rezervni fotoaparat. Stativ. Punjači. Baterije... Odjeća. Tako je nekako izgledalo moje pakiranje za Veneciju, nakon što sam spremio foto opremu, onda sam kao i svaki pravi kolega u 5 minuta spakirao odjeću i ostale potrepštine. Lako je zaboraviti četkicu, nju kupim, ali objektiv...

Kao što ste mogli shvatili, nedavno sam otputovao za Veneciju. Išao sam tamo sa svojom boljom polovicom, a bili smo 5 dana. Zapravo uopće nisam htio previše fotkati na putu, planirao sam fotić uzeti čisto da mogu zabilježiti neke trenutke. Iako sam prvo i spremao foto opremu, ipak sam se želio odmarati i jednostavno uživati. Baš mi je trebao odmor, milina je otići tako negdje, izolirati se od naših kojekakvih vijesti. Tako je na kraju i bilo, odmarao sam i uživao, ali i fotkao. Ako mi moja (životna) suputnica kaže - daj ovo pofotkaj, pa što ću drugo nego fotkati!? U Veneciji i okolici na sreću često mogu/možete čuti ovo.



Putovanje

Kako uopće krenuti za Veneciju? Bila je dvojba hoćemo li ići automobilom ili autobusom, a odluka je na kraju pala na potonji. Busom se dođe brzo, povratna karta iznosi 390 kuna, a u busu Euroturista je bilo dovoljno mjesta za sve. Put je prošao super, obzirom da sa zagrebačkog kolodvora kreće u 8 ujutro, taman sam kroz sat vremena  uspio malo i zaspati. Do dolaska u Veneciju smo doslovno prošli sva godišnja doba - kišni Zagreb, snježne krajeve u Sloveniji, jesenski vjetar kada smo ušli u Italiju, da bi nas na kraju dočekalo sunce u Veneciji. Početak je obećavao.

Oko 13.30 sati smo došli u Veneciju, pa smo se ubrzo i našli s našim prijateljima na mjestu Piazzale Roma, to je ujedno jedini venecijanski trg do kojeg je moguće doći automobilom. On dođe nešto kao okretište na Črnomercu ili Importanneu. Tamo ide bezbroj raznih lokalnih autobusa, a nama je trebala dvojka koja je išla za mjesto Mestre. Tamo smo boravili, a puno ljudi koji su cijelu godinu u Veneciji se i nalazi u takvim dijelovima, jer je život u Veneciji jako skup, počevši od najma stana. Cura koja je s nama putovala u autobusu rekla nam je da ide studirati i raditi u Veneciju, a unajmila je stan oko centra i plaća ga 500 eura. Ispravka, toliko plaća samo sobu koju će imati. Bez režija. Sve vam je jasno.



Javni prijevoz

Obzirom na diktaturu koju provodi ZET, prvo smo se raspitivali oko toga koliko uopće košta prijevoz i kako doći do koje lokacije. Kad, eto - (pozitivan) šok! Karta košta 1.5 euro, ali nije šteta ako je i ne kupite jer kontrole baš i nema često, u naših 5 dana nismo vidjeli nijednog kontrolora. Do Mestrea ima petnaestak minuta vožnje, a vozači su super, ne dernjaju se na ljude i slično, otvaraju se sva vrata kada je autobus pun, a ako nije gužva i ako želite izaći iz autobusa, onda je najbolje da izlazite na srednja vrata jer najčešće samo njih i otvori. Ako ste jedini na stanici, nemojte se čuditi da autobus koji trebate samo prođe pored vas. Razlog? Niste jasno signalizirali rukom vozaču da trebate taj autobus.



Jedan turist - jedan fotoaparat

Prvi dojmovi koji su mi prolazili glavom vezano za Veneciju su definitivno bili pozitivni. Jako puno nasmiješenih ljudi, najčešće turista, svi idu svojim putevima i uživaju. Ako samo malo prohodate po Veneciji od već spomenutog centralnog autobusnog stajališta, već ćete vidjeti najčešće ljude iz Bangladeša kako prodaju. Doslovno svakih pedesetak metara imate nekoliko njih, ponuda nije baš nešto bogata - jedni imaju 5-6 ''original'' torbica, drugi selfi štapove i takve sitnice. Osim trgovine, sve njih dijeli još jedna zajednička stvar, a to je da su vrlo dobri u bježanju. Kada ugledaju policiju u daljini, brzo pakiraju svoje stvari, a kako kreće trčati jedan, tako za njih odjednom idu i svi drugi. I tako svaki dan. Ovako mi je i brzo postalo jasno zašto imaju tako malo torbica, nezgodno je trčati s njih 20-30. U kafićima/restoranima i ostalim mjestima radi jako puno stranaca, što Azijata, Europljana i ostalih.

Venecija je jedan od onih gradova u kojem je gotovo prava rijetkost naći prave Venecijance. Na ulicama se izmjenjuju brojni turisti, a imate osjećaj kao da se govore svi jezici osim talijanskog. Milijun turista. Milijun fotoaparata. Svi oni žele zabilježiti pokoji kadar za uspomenu i dugo sjećanje. U takvom sam ambijentu istinski uživao, nema prijekih pogleda prilikom fotkanja (Zagrebe!), ako ljudi i skuže da ste baš njih fotkali, samo nabace osmijeh.
Savjet? Ne planiraj, uživaj neplanirano!



Prije puta smo nabavili i vodič po Veneciji, ali ja ništa od toga zapravo i nisam čitao. Jedino sam na Google otišao i utipkao ''Venezia'' da pogledam malo fotki i to je to. Htio sam taj neki ''faktor iznenađenja'', iovako ionako smo tamo išli odmarati i uživati, tako da si nisam htio puniti glavu s milijun (nepotrebnih) informacija. Kažu za Veneciju da je nije poznata nešto previše po hrani, ali da je zato itekako poznata po cijenama. Tu činjenicu uzmite u obzir ako ćete ići tamo, koji euro viška nije na odmet.

Po meni je najbolji savjet za Veneciju samo ovaj - opustite se, izgubite gradom i uživajte.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Homepage nacije.
Imate važnu priču? Javite se na desk@index.hr ili klikom ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.
Želite raditi na Indexu? Prijavite se ovdje.
Učitavanje komentara