INTERVJU Jinxi za Index: Pjevači kuhaju, kuhari pjevaju, redikuli glume da ne glume po kućama i farmama

INTERVJU Jinxi za Index: Pjevači kuhaju, kuhari pjevaju, redikuli glume da ne glume po kućama i farmama

Foto: Press

PROŠLO je više od dvadeset godine otkad su se Jinxi prvi puta pojavili na sceni, a u tom su periodu postali jedna od ne samo najpopularnijih već i najzanimljivijih grupa na sceni.

Od prvog koncerta održanog 1994. na tuškanačkom košarkaškom igralištu nedaleko Saloona, bilo je jasno da se radi o grupi specifičnog zvuka, ali i grupi koja se publici zavukla "pod kožu", pronašla svoje mjesto i održala se unatoč transformacijama kroz koje je pop u ove dvadeset i dvije godine prolazio.

Nakon šestogodišnje pauze izlazi njihov novi album, a mi smo s Yayom i Cocom porazgovarali o dosadašnjoj karijeri i onom što fanovi od njihovog novog materijala mogu očekivati.

Ovo je najdulja pauza koju ste imali između albuma, radi li se o vašem izboru da malo napunite baterije ili postoji neki drugi razlog?

Yaya: Dosta smo svirali, Coco je radio mjuzikl u međuvremenu, a i treba vremena da se sve snimi otpjeva, izmiksa itd. Ovaj smo put i puno kritičniji jer smo stariji. Iskreno kad pogledamo koliko je godina prošlo nije baš da imamo taj osjećaj. Vrijeme leti.

Coco: Nekada smo bili mladi i ludi i radili po principu "što zna dijete što je tristo kila". Sad smo stari i ludi i jednostavno nam za tih "tristo kila" treba puno više vremena.

Kako biste opisali novi album?

Yaya: Jako je šaren, dotakli smo se nekih muzičkih formi koje su za nas izazov pa je puno teže u studiju. Tendira biti zabavan i plesan.

Coco: Bit će to soul i rock'n'roll album s elementima mjuzikla.

Na sceni ste više od dvadeset godina, na koje načine održavate svježinu materijala?

Yaya: Volimo to što radimo. Da, jako je bitno ostati svjež. Još uvijek nas zabavlja pa vjerujem da je to osnovni faktor. Interakcija s publikom je nešto što nam daje dodatni poticaj. To je najbolji pokazatelj radiš li nešto kako treba ili ne. Naravno bitno nam je da zadržimo svoje estetske kriterije.

Coco: Nisam znao da to radimo. Uglavnom samo pokušavamo napraviti što bolje pjesme.


Kakav je uopće kreativni proces Jinxa?

Yaya: Coco je autor i aranžer, producent. Nije to baš lako, dosta je posla na njemu. Kad nam prezentira svoje ideje događa se kemija jer svaki od nas ima svoje karakteristike koje dodaju boju, ton, stil. Isto tako imamo i svoje nedostatke, ali nekad je i to prednost (smijeh).

Coco: Kako sam ja u Jinxima, nažalost ili nasreću jedini autor, prvo moram malo sam doma raditi pa onda kad dođem do nekih desetak, dvanaest kompozicija donesem materijal pred band (namjerno kažem kompozicija jer neke tekstove napišem već u toj fazi, ali zapravo većinu u tijeku snimanja kad već postavimo osnove aranžmana). Oduvijek smo radili u vlastitom studiju, koliko god on u početku bio slabašno opremljen, a mi nemali pojma, tako da je naš rad na pjesmama od samih početaka pa do danas bio neka kombinacija probi i studijskog rada.

Postoji li neki recept za "Jinxoidnu" pjesmu?

Yaya: Uf. Možda i postoji, ali će ga koristiti drugi. Mi imamo svoj zvuk koji stalno pokušavamo nekako pomicati, ali na kraju ostaje prepoznatljivost.

Coco: Kako da ne... Ako hoćete "Jinxoidnu" pjesmu sigurno ćete dobiti najbolji rezultat ako date Jinxima da to naprave.

Internet je promijenio način konzumiranja glazbe i kao da nas je na neki način vratio u pedesete kad su singlovi bili sve, u čemu prepoznajte važnost albuma kao forme?

Coco: Mi jesmo retro band, ali korijeni su nam ipak nešto više u šezdesetim i sedamdesetim... Stoga, ipak album.

Koliko su vam bitni spotovi?

Yaya: Meni osobno nekako sve manje. Nema više puno spotova koji će vas baciti na koljena i sve se manje novaca troši na to. Pogotovo nema smisla ako se gledaju isključivo na YouTubeu. Danas gledamo spotove na mobitelima. S druge strane mislim da je dobra ideja jača od svega i da se odličan spot može snimiti i s manje novca.

Coco: Nije da ih obožavamo snimati, ali spotovi su izuzetno bitni za promociju, a u ovo današnje vrijeme kad ljudi masovno glazbu slušaju gotovo isključivo na YouTubeu gotovo pa su i presudni za dug život pjesme ... Film je na žalost skup sport, jako je teško danas isproducirati tako kvalitetne spotove kakve smo imali u devedesetim (ne mi, nego svi). Što je tu je, rastežemo se koliko možemo u okviru budžeta i vjerojatno i u spotove ulažemo više nego što je ekonomski opravdano .


22 godine dug je period za bilo koji bend, a vi ste imali i jedno razilaženje, što vas je ponovno okupilo?

Yaya: Pa znatiželja prvenstveno. Kaj će se dogoditi kad počnemo nešto zajedno stvarati ispočetka s takvim iskustvom i s dobrim odmakom. Srećom, dogodile su se dobre pjesme, a i postali smo odrasliji. Odmak je odlična stvar.

Coco: Luda glava.

Koji su uopće bili razlozi razlaza?

Yaya: Zamor materijala i trenutna situacija na terenu. Kraj devedesetih su bile dosta divlje godine, a mi smo se našli nespremni u svemu tome.

Coco: Ma dajte... To je stvarno voda ispod mosta. Ako se opet budemo raspadali onda "udrite" po tome, a što se tiče tih devedesetih i ranih nultih moram Vam reći da je meni sve to u nekom .... dimu.

Imate svoj stil i to je često velik problem za ljude koji imaju svoj "film", je li ikad bilo teško "održati glavu iznad vode" zarađujući samo od glazbe?

Yaya: Mi živimo od glazbe. Nitko nije bogat, ali i to je već dosta jak motiv da ne odustaješ. Ima nas osmero u bendu, tu su još i dečki iz tehnike. Recimo da smo uložili u dobar show koji traje i to se isplatilo. Da nas je manje možda bi zaradili više ali to bi, sigurna sam jako kratko trajalo. Ne bi to bilo to.

Coco: U Hrvatskoj je gotovo svakome tko zarađuje od svog rada teško "držati glavu iznad vode" . Mi smo bar privilegirani utoliko što radimo jedan od najljepših mogućih poslova.

Zarađivanje od glazbe često podrazumijeva i neke kompromise, radite li ih?

Yaya: Nisam baš sigurna na što se misli...samo znam da smo prizemni i spremni raditi kako treba svoj posao.

Coco: Svaki skupni rad i svaki rad uopće podrazumijeva neke kompromise, ali pretpostavljam da niste na to mislili... Ne radimo kompromise s notama i stihovima, bar ne one koji bi imali veze sa zarađivanjem. Mislim da nam tako nešto ne bi uspjelo čak ni kad bismo to htjeli .

Jeste li ikad osjetili potrebu da nešto drastično promijenite u zvuku ili se prilagodite nekim novim trendovima koji se pojavljuju?

Yaya: Ma teško je to moguće jer se muzika, ako išta vrijedi, ne radi s predumišljajem. Da, možemo reći da postoje faze eksperimentiranja, ali prije se događa da u trend dolaze neke stvari koje mi odavno koristimo.

Coco: Pokušavamo se mijenjati, to da. Pokušavamo učiti, razumjeti tendencije i primijeniti ono što nam se čini korisno za to što radimo. Ne znamo u kojoj mjeri se to vidi ili ne vidi.

U kojoj mjeri politička i društvena kretanja utječu na vaše tekstove?

Yaya: Pa možda ima malo na ovom albumu nekih ironičnih asocijacija, ali sve se to može iščitati i kao autoironija. I mi smo već zreli da se sami sa sobom sprdamo. S obzirom na godine i na svakakva previranja i probleme koje one nose..dakle svatko će shvatiti drugačije.

Coco: Trideset posto ... ako mi ne vjerujete uzmite pa sami izračunajte.


Čime punite baterije dok se ne bavite glazbom?

Yaya: Pa radimo nešto drugo ili se odmaramo. Konkretno mene jako zabavlja moja druga strana ličnosti tako da dosta slikam..

Coco: Čitam, slušam glazbu, volim, spavam, jedem.

Na koje su se načine obitelj i obiteljske obaveze odrazile na bend i koncertiranje?

Yaya: Mi smo uhodani već dugo..Ne bi ni znali živjeti drugačije. svaki dan je unikatan i dosta je teško ostati organiziran pa se jako vodi računa o dobrom rasporedu.

Coco: I drugi ljudi imaju obitelji i obiteljske obaveze pa normalno rade svoj posao. Ja doduše nisam roditelj.


Po čemu se sve razlikuju Jinxi sa "Sextasyja" od ovih danas?

Yaya: Mislili smo onda da smo najveći bend na svijetu (smijeh). Super je bilo biti klinac i ići tamo na nekakve misteriozne probe. Ma nije se puno promijenilo osim kaj znamo da nismo bas tak fenomenalni. I dalje se pokušavamo igrati.

Coco: Ovo je za oveću knjigu, a ne za intervju... Svakako puno više razgovaramo o tome tko je što pojeo i koga što boli.

Kad vam se dogodio onaj trenutak kad ste shvatili da su Jinxi postali više od onog što ste možda predviđali na počecima?

Yaya: Osobno je to bio trenutak kad sam shvatila da ima ljudi kojima jako znače naše pjesme i da im one služe kao utjeha, zabava ili neka tableta za bolji dan. To se dogodi u komunikaciji s fanovima. Onda imaš neki dodatni osjećaj odgovornosti i više ne misliš samo na svoju supercool ličnost koja će se slikati okolo i glumiti zvijezdu. Ipak je to nešto više od showbizza.

Coco: Mi smo imali tu sreću da smo praktički prvom pjesmom koju smo napravili na hrvatskom postali velik band, to su bila druga vremena u kojima je glazba imala daleko veću društvenu i medijsku važnost i tako nešto je tada još uvijek bilo moguće... Bojim se da danas više nije i nikako ne bih volio biti u koži današnjim mladim bandovima, koliko god im zavidio na mladosti.

Ipak, kao odgovor na vaše pitanje, rekao bih na Tuškancu kada smo imali slavljenički koncert povodom 20 godina banda. Svašta smo mi sami sebi predviđali ... I svjetsku slavu i totalnu propast, ali to da ćemo doživjeti 20 godina banda - to nismo.

Koliki ste si uopće "rok trajanja" dali na početku?

Yaya: Dal znate nekog tko si je dao za bilo sto rok trajanja?

Coco: Pet godina, ništa više.

Jeste li se već zasitili izvođenja nekih svojih pjesama? Ima li nekih koje prolaze slabije kod publike, a voljeli biste ih izvoditi više i nekih koje publika obožava, a vama ide na živce?

Yaya: To se stalno mijenja. Ovisi o raspoloženju, životnoj fazi.. Često mi se dogodi da otkrivam ispočetka neke stare pjesme i pokušam im unijeti nešto novo. Nešto proživljeno danas, pjesmi od prije petnaest godina. To je super osjećaj i na koncertima se takve pjesme dožive kao nove na neki način. Pjesma traje ako je dobra.

Coco: Meni idu na živce one koje smatram umjetnički neuspjelima. Imam dovoljan utjecaj da takve uopće ne sviramo uživo.

Izuzmimo novi album, postoji li neki album Jinxa koji smatrate "it" albumom?

Yaya: Ne, svi su mi dragi.

Coco: Meni su "Second Hand" i "Na zapadu dva najbolja", ali i s njih bih najradije izbacio par stvari.

Pratite li ono što se događa na domaćoj sceni i imate li neka razmišljanja o "stanju stvari"?

Yaya: Ne pratim. Uvijek će biti klinaca koji sviraju. Ne postoji stanje stvari, svatko ima svoj put. Često se misli da bi neka viša sila trebala pomagati, usmjeravati bla bla... Ali nema toga. Možda je bilo nekad lakše zbog količine omladinskih klubova, a i muzika je bila bitna. Svakako bitnija nego danas. Nekad smo se prepoznavali i deklarirali kroz muziku, a danas to više nije baš tako, osim naravno u malom broju.

Coco: Pjevači kuhaju, kuhari pjevaju, raznorazni redikuli glume da ne glume po kojekakvim kućama i farmama... To vam je danas showbizz, to je "stanje stvari".

A što Jinxi slušaju u posljednje vrijeme?

Yaya: U autu slušam najviše muziku. Imam valjda sto CD-ova... David Bowie, Tom Waits, Devo, Ian Durry, Pixies, Nick Cave, PJ Harvey, Basement Jaxx, Santigold, Nina Simone, Blondie, Led Zeppelin. Ma svašta, uglavnom klasika.

Coco: Ja isključivo novi album Jinxa, opet i ponovo. Ovo valja, ovo ne valja, ovo izbaci, ovo ponovo snimi... Ajde još malo ovo, ajde još malo ono... Ajde više gotovo.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara