O POKOJNOM Silviju Berlusconiju već je sve rečeno. Kontroverze oko ovog političara i medijskog magnata uspjele su se preliti i preko naših granica, što je dovoljan dokaz cirkusa koji je napravio na talijanskoj političkoj sceni.

Kod nas je ipak ostao najzapamćeniji po izrazu "bunga bunga party". Termin je u javnost dospio nakon što je pokojni Berlusconi nazvao talijansku policiju i tražio ih da puste sedamnaestogodišnju trbušnu plesačicu iz Maroka, optuženu za krađu. Ona je pak tvrdila da je od Berlusconija dobila iznos od deset tisuća dolara na tulumu na kojem se izvodio "bunga bunga erotski ritual".

Berlusconi je rekao da mu je izraz u šali rekao Muammar Gaddafi - do danas se nije saznalo što točno znači, ali postao je sinonim za razuzdane tulume, uz konotacije ilegalnih orgija s maloljetnicama. Srećom, puno izraza političara koji su se uvukli u svakodnevni govor ima znatno (ili barem nešto) manje problematičnu prošlost. Ovo su neki od njih.

Jubito

Ivica Kirin bio je poznat kao ministar unutarnjih poslova u vrijeme Sanaderove vlade. Puno poznatiji je postao zbog svojih urnebesnih javnih nastupa i nepovezanog govora. Zbog toga je poslužio kao inspiracija za jedan od prvih internetskih serijala u Hrvatskoj, Kiro Prosviro.

U prvom nastavku na pitanje zna li koliko je jak organizirani kriminal Mislavu Bagi postavio je ubojito protupitanje: "Hmm… Ja vam tu ne mogu… Jel znate vi koliko je jak?"

Nakon što je kanal BijesPrvi objavio prvu best of kompilaciju na YouTubeu, Kirin se osvrnuo na "one što ga napadaju na jubitou". Kovanica "jubito" je od tada postala svakodnevni izraz, a "neprijatelji Kirina i države" napravili su još tri nastavka serijala Kiro Prosviro.

Jubito kanal na kojem su bili nažalost je uklonjen, ali prvi nastavak je sačuvan na kanalu Marka Rakara, jednog od osnivača originalne jubito bande. Ovu antologiju uvijek vrijedi pogledati iznova.

Delanje

Milan Bandić volio je delati više od svega. Pionir političke škole koju su slijedili mnogi (ali usavršili rijetki) pažljivo je o sebi stvarao sliku čovjeka iz naroda koji neprekidno dela kako bi nezahvalnom narodu bilo bolje.

Iz brojnih poteza vidjelo se da Bandić uopće ne razumije koncept grada, zbog čega mu je bilo znatno teže uklopiti se u njega. Ipak, kao (neironično) talentirani političar tome je doskočio nizom populističkih poteza - jedan od njih bio je lažni starozagrebački naglasak.

Tako je Bandić, uz niz neprirodnih "kaj" i nasumično ubačenih germanizama, često koristio "idemo delat" kao svoju krilaticu.

Pokušaj da se bude veći katolik od pape neminovno završava u karikaturi, pa su "idemo delat" i "delanje" općenito postali česte posprdne poštapalice Zagrepčana. Nadživjele su i Bandića, zajedno s brojnim posljedicama njegovog delanja.

Iduća dva tjedna su ključna

Još na samom početku globalne havarije uzrokovane koronom Vili Beroš ustvrdio je da su iduća dva tjedna ključna. Tada su svi mislili da će cirkus i potrajati dva tjedna, avaj, produžio se na preko dvije godine.

U te dvije godine od Nacionalnog stožera civilne zaštite skoro svaki tjedan moglo se čuti da su iduća dva ključna. Time su stožerovci, što je bila česta taktika u svijetu, pokušavali uvjeriti ljude da drže stvari pod kontrolom. 

Ipak, nakon dvadesetak takvih tjedana i niza nepovezanih ad hoc odluka, bilo je prilično jasno da ni oni nemaju pojma koliko je još tjedana ključno ni što to zapravo znači. 

Izjava "iduća dva tjedna su ključna" u tom smislu je označila uspon i pad Stožera: dok su ljudi bili uplašeni a stožerovci miljenici javnosti, koristila se kao poruka ohrabrenja, "još malo" uzvik za lakše preživljavanje lockdowna. Kad se vidjelo da korona nije nuklearna apokalipsa, dva ključna tjedna postala su posprdna replika na bilo koji novi proglas Stožera.

U međuvremenu su već svi zaboravili na koronu, ali "iduća dva tjedna su ključna" ostala je krilatica svih studenata pred ispitne rokove, ljudi s važnim projektom na poslu i generalno svih kojima se događa nešto zanimljivo.

Rektalni alpinist

Davor Bernardić u javnosti je već debelo zaboravljen. Uspio je izgubiti izbore koje je bilo uistinu teško izgubiti, u svakom sučeljavanju odavao je dojam političkog antitalenta, a kao posljedicu izgubljenih izbora izgurao je već oslabljeni SDP na marginu. Nije ni zaslužio da ga se pamti.

Ipak, u javnoj svijesti ostao je na neobičan način - tako što je Gordana Jandrokovića nazvao rektalnim alpinistom. Čak i tu staru foru pogrešno je reciklirao (jer bi trebao biti rektalni speleolog), ali je time podigao vrijeđanje političara u hrvatskom javnom prostoru na novu razinu. Tada još nije bilo fronte Plenković - Milanović koja je debelo nadmašila sve prije njih.

Ipak, Bernardić je u javnost vratio pomalo zaboravljenu formulaciju i, kao Prometej vatru, prenio je mlađim generacijama. U politici nije stigao napraviti štetu, a lingvistici je dao vrijedan doprinos. Kad se sve zbroji, ispao je pozitivac.