JE LI HRVATSKA skupa? Ovog ljeta dominantna je priča o cijenama. Paul Bradbury, Britanac koji već 13 godina živi na Hvaru, za portal Total Croatia News opisao je svoj pogled izbliza uz obilazak Manchestera, Zagreba i Dalmacije.

"Prije više od 10 godina, taman kad sam pokretao blog Total Hvar, u medijima se pojavio članak o šest Rusa koji su ručali u luksuznom ribljem restoranu Gariful u gradu Hvaru. Račun je bio oko 30.000 eura, a Rusi su otišli vrlo sretni.

Iako je u hrvatskim medijima bilo dosta komentara o previsokom računu, malo tko se udostojio dublje analizirati račun na kojem su bile rijetke boce vintage claretsa, šampanjaca i desertnog vina Sauternes Bordeaux iz 1982. godine. Vina koja bi u svakom restoranu koštala poprilično, a drugdje na jadranskoj obali gotovo da ih nema", započeo je Paul Bradbury.

"Nekoliko tjedana kasnije bio sam na ručku s vlasnikom Garifula Ivanom Gospodnetićem i on mi je rekao da je zadovoljan medijskim izvještavanjem. Oni koji su se bunili ionako nikada neće jesti u njegovom restoranu, ali medijska pompa o tako širokoj ponudi vina dovela je više mušterija koje su rado plaćale za inače nedostupnu uslugu.

Ispričao mi je o jednoj mušteriji kojoj se svidjela određena marka ružičastog šampanjca, posluženog u boci od šest litara. Pobrinuo se da uvijek ima nekoliko takvih boca na zalihama, a jahta s gostima dolazila je redovito svakog ljeta."

Skupo? Naravno, posebno tebi i meni. Vrijednost za kupca? Apsolutno

Kaže da je na Hvaru prošlog tjedna popratio priču o restoranu Nook u Starom Gradu koji poslužuje kavu za samo jedan euro. "Skupo? Nikako. Vrijednost? Apsolutno - kao i odličan marketing", poručio je.

Istaknuo je da se između te kave od jednog eura i ručka od 30.000 eura nalazi ostatak hrvatskih cijena, koje su ove godine dospjele na naslovnice kao nevjerojatno visoke.

"Više cijene su, naravno, bile za očekivati. Inflacija je globalni problem, poskupljenja goriva, uvođenje eura legitimni su faktori. No bilo je i optužbi da turistička poduzeća dižu cijene samo zato što mogu, a da ne dodaju ono glavno što je potrebno za zadovoljstvo kupaca - vrijednost.

Evo o čemu se pričalo. Nekih 40 eura za najam ležaljke u gradu Hvaru, ali ne spominje se, primjerice, ležaljka za osam eura koju sam pronašao u idiličnom Jerolimu na Paklenim otocima nasuprot grada Hvara. Vidio sam pizzu za 20 eura u Jelsi, priče o sladoledu za pet eura po kuglici i cijene piva koje su se u zadnje četiri godine ponegdje udvostručile", opisuje Britanac.

Navodi da su sve te stvari istinite i prilično dobro dokumentirane i kaže da se ne može poreći da Hrvatska jest poskupjela, ali upitao se i može li se navesti zemlja koja nije. "Ne svugdje, a ležaljka od 40 eura više je iznimka nego pravilo, kao i onaj ručak od 30.000 eura. Ali je li sveukupno postalo preskupo i je li takva situacija posvuda?"

"Na neki način ovo je prijelomna godina za Hrvatsku i ona se nalazi na raskrižju. Ne samo da nije imala koristi od nesretnih okolnosti drugih destinacija - arapske revolucije, destinacije ovisne o letovima tijekom pandemije - već postoje i novi igrači koji izazivaju hrvatski tradicionalni sunčani i morski turizam", dodaje.

Albanija, istinski izlazak iz turističke sjene

Ništa ga nije više nasmijalo u posljednjih 12 mjeseci, priča Bradbury, od broja ljudi koji su oduševljeni Albanijom, od digitalnih nomada do onih koji traže sunce. Prije gotovo godinu dana napisao je članak na LinkedInu pod naslovom "Vrijeme je za razgovor o Albaniji", zemlji koju, kako kaže, dobro poznaje iz svojih čestih posjeta u posljednjih 20 godina.

"Hrvatska nasuprot Albaniji kao destinacija sunca i mora? To je isto more, a plaže u Albaniji su nedvojbeno bolje u nekim slučajevima (pogotovo jer mnogi strani turisti preferiraju pješčane plaže). Hrvatska ima puno bolju infrastrukturu i povezanost, ali potonje se mijenja s niskotarifnim zrakoplovnim prijevoznicima koji sada dodaju Albaniju u svoje mreže. A tu je i opcija Krf i katamaran preko do Sarande.

S obzirom na to da su sunce, more i plaža slični, cijena postaje važna. Albanija je JEFTINA i bilo je bezbroj usporedbi cijena između nekih hrvatskih restorana koji prodaju lignje po puno višim cijenama nego u Albaniji - samo jedan primjer jela koje je identično u obje zemlje. I smještaj je znatno jeftiniji", navodi.

Slučajni turizam i iskorištavanje peha konkurencije

Otkrio je da je pitao svog prijatelja i dugogodišnjeg rezidenta u Hrvatskoj Buraka Canboya što misli o razvoju turizma. "Lijepo je sažeo prošle godine: 'Hrvatska je uspjela prebroditi globalnu krizu koja je u Hrvatsku dovela veliki broj turista koji bi inače otišli negdje drugdje.'"

Sve je započelo, opisuje Britanac, s arapskim turističkim lokacijama poput Egipta i Tunisa, koje su postale opasne tijekom ustanaka Arapskog proljeća početkom 2010-ih godina. Osim toga, dodaje, puno sjevernoeuropskih turista počelo je bojkotirati odmor u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj tijekom krize eura koja se odvijala otprilike u isto vrijeme.

"Hrvatska je bila dobra alternativa. Kad su unutareuropska putovanja ponovno počela rasti, pokret Fridays for Future 2018. počeo je bacati loše svjetlo na letove pa su ljudi odlučili odabrati bliže lokacije, opet za dobrobit Hrvatske.

Tada je korona postala potpuno nova stvar, a Hrvatska je u osnovi stvorila čitavu agendu s onim što je izgledalo kao lažne brojke koje su objavile vlasti kako bi napravile iskorak oko turizma, što je ponovno omogućilo više turizma u Hrvatskoj nego u drugim mjestima.

Pametan potez da se omogući viza za digitalne nomade zapravo je došao s neočekivanim dodatkom da je puno ljudi odabralo raditi od kuće tijekom pandemije baš u Hrvatskoj. U kombinaciji sa slabim tečajem dolara, sada je velik broj Amerikanaca i neeuropskih turista odlučio isprobati Hrvatsku i čak iskoristio priliku kupiti nekretninu ovdje.

Tijekom ovih 15 godina, međutim, Hrvatska (s izuzetkom Istre i Zagreba) nastavila je svojim opuštenim tempom i nije učinila mnogo da ponudi dodatno jedinstveno iskustvo putovanja", objašnjava.

Istra i Zagreb - više fokusa na vrijednost

Bradbury dodaje da je lako sve hrvatske destinacije promatrati na isti način. Ipak, kaže da je to pogreška jer Hrvatska je vrlo raznoliko mjesto, a njeni turistički proizvodi jako variraju. Kad bolje razmislimo, prema njegovim riječima, čini se da većina pritužbi na cijene ove godine dolazi iz srednje i južne Dalmacije, a relativno malo iz drugih krajeva.

"Budući da živim u Dalmaciji 13 godina, prilično sam upoznat s tamošnjim cijenama, kao i svakim percipiranim povećanjem kvalitete. Split je definitivno poskupio u zadnjih 12 mjeseci, ali ne u svim slučajevima. Uspio sam pronaći veliko pivo s pogledom na more unutar palače za tri eura, sa zasitnim glavnim jelom za 10 eura.

Proveo sam odličan tjedan u Istri krajem svibnja s Turističkom zajednicom Istre, gdje sam prvi put nakon višegodišnjih usputnih posjeta dublje otkrio unutrašnjost Istre. Bila je to prava edukacija, kao što sam napisao u sveobuhvatnom tekstu "Unutrašnjost Istre: najveća uspješna priča hrvatskog turizma".

Nije bilo jeftino, ali se osjetio porast kvalitete i usluge. Vjerojatno najbolji pokazatelj tome bila je statistika Turističke zajednice Istre. Unutrašnjost Istre je prije 30 godina imala malo turizma, dok je masovni turizam na obali činio većinu istarske ponude. U posljednja tri desetljeća postoji zajednički napor da se unutrašnjost razvije kao luksuzno gurmansko i aktivno odredište.

I stvar radi. Prošle godine prosječna popunjenost na obali bila je 90 dana s cijenom sobe od 85 eura. Nasuprot tome, unutrašnjost Istre, novi adut turizma na poluotoku, dobivala je 290 eura, uz popunjenost od 120 dana.

Zagreb mi se čini kao destinacija pomirena sa svojim turizmom, grad koji može postojati bez turizma, ali mirno postoji uz sve veći broj turista. Kad usporedim cijene s obalom, nalazim još jedan razlog više zašto sam sva buduća ljeta odlučio provesti u Zagrebu", otkrio je.

Ne zaboravite Slavoniju

Kada je riječ o cijenama i vrijednosti, trebao bi postojati veliki dio posvećen najpodcjenjenijoj i najpristupačnijoj i najgostoljubivijoj destinaciji u Hrvatskoj, dodaje Bradbury. "Slavonija i istočna Hrvatska su čarobne, uz djelić cijene na moru, a s najsrdačnijim dočekom uz prirodu, kulturu i vrhunsku gastronomsku ponudu."

Nikad nije čuo, tvrdi, da je neki turist posjetio Slavoniju i vratio se razočaran. Kaže da to se ne može reći isto za druga mjesta u Hrvatskoj, a svima koje zanima što Slavonija nudi preporučio je svoj tekst Vrijeme je za istinu o Slavoniji, punoj života.

Dubrovnik - bolje povratne informacije s foruma

"Razgovor s ljudima na terenu, kakav sam imao prošli tjedan, bio je poučan. Očekivao sam čuti mnogo prigovora na cijene kada sam našao prijateljicu koja vodi forume o putovanjima za Split i Dubrovnik koji imaju preko 30.000 pratitelja svaki i koji su dobri barometri za povratne informacije.

Iznenadila me rekavši mi da su iako Split ima tešku sezonu (treba imati na umu da je splitski turizam rastao eksponencijalno i bez strategije otkako je prije samo desetljeće bio poznat tek kao vrata prema otocima), povratne informacije bile bitno pozitivnije o Dubrovniku.

Da, Dubrovnik nije bio jeftin, ali sve je više komentara koji su cijenili te dvije bitne stvari za uspješan turizam - uslugu i vrijednost. I nisu svi koji su posjetili dalmatinsku obalu osjetili više cijene. Moji prijatelji iz Zagreba koji su svoj tradicionalni tjedan proveli u Makarskoj nisu primijetili neku vidljiviju razliku u odnosu na prošlu godinu", opisuje Bradbury.

Nisu sve dalmatinske priče 2023. iste

Kaže i da se puno ljudi koje je sreo žalilo da je obala puno praznija nego prošle godine, a da oni turisti koji dođu ne troše. I njemu se samom činilo puno praznije, pogotovo u Jelsi, gdje je, kako kaže, promet kafića na trenutke više sličio na ožujak nego na špicu sezone. Ipak, kaže da je prema statistikama turizam u Jelsi u srpnju porastao za sedam posto u odnosu na prošlu godinu.

"A bilo je i ohrabrujućih vijesti iz grada Hvara, gdje je Sunčani Hvar ne samo ispunio svoj cilj za kompletnu 2023. godinu prije kraja srpnja već je imao i značajan porast na ključnim tržištima s većom potrošnjom. Broj američkih turista porastao je za 47% u odnosu na prošlu godinu u njihovim hotelima, a slijede ih Brazilci i Kanađani.

Uistinu, prvi su put Amerikanci bili gosti broj jedan u brojnim hvarskim hotelima, a zatim slijede Velika Britanija (iako u padu) i Hrvatska. Postoji niz sličnih uspješnih priča. Mislim da je najveći problem to što sada postoji prevelika ponuda smještaja i iznajmljivači misle da mogu dizati cijene po volji", dodaje.

Što učiniti s milijun kreveta u privatnom smještaju?

O nedostatku hrvatske turističke strategije možda najbolje govori, prema Bradburyju, porast broja kreveta u privatnom smještaju koji je od 1990. do 2018. godine prema službenim statistikama rastao kako slijedi:

• 1990. privatni smještaj 264.092 kreveta;
• 2010. privatni smještaj 428.464 kreveta;
• 2018. privatni smještaj 800.108 kreveta.

"I dok su se privatni kreveti utrostručili od 1990. do 2018. (još 300.000 dodano je u zadnjih šest godina), hotelski kreveti zapravo su pali za 9% od 1990. do 2018.

Netko izdaje dozvole za više privatnih ležajeva u turizmu. Odgovara li to strategiji održivog turizma o kojoj toliko slušamo?

S više ovakvih kreveta u primorskim mjestima gdje su glavna ponuda sunce i more, cjenovno osjetljiv segment tržišta, Hrvatska mora malo razmisliti kad pogleda na konkurenciju.

A s najviše 20 milijuna turista godišnje i prosječnim boravkom manjim od tjedan dana po odredištu, čak i ako su hoteli i kampovi prazni, 20 milijuna turista u milijun privatnih kreveta moglo bi dovesti do prevelike ponude, ako već nije", objašnjava.

Brojke, brojke, brojke: hrvatska mantra o održivom turizmu

Ovo su zanimljiva vremena za hrvatski turizam, tvrdi, ali i izazovna. Jedna od stvari koje je primijetio tijekom godina je slanje poruka tijekom sezone i izvan sezone. Izvan sezone, kaže, čujemo fraze kao što su održivi turizam, produljenje sezone, fokusiranje na elitni turizam.

"A tijekom sezone slušamo samo brojke, brojke, brojke. Rekordan broj noćenja, porast od 7% u odnosu na još jednu rekordnu godinu. Bez ikakve jasne strategije, čini se da je imati sve više turista ključni znak uspjeha, dok se degradacija okoliša i nedovoljna infrastruktura za suočavanje s najezdom ne spominju.

Ako stvarno idemo prema održivom i elitnijem turizmu, zašto svake godine dodajemo 60.000 novih turističkih kreveta?" postavio je pitanje.

Usporedba cijene piva u Manchesteru, Dalmaciji i Zagrebu

Natrag na cijene. Bradbury rijetko napušta regiju pa kaže da je izvan dodira s cijenama u Velikoj Britaniji i drugdje. Obiteljski hitan slučaj doveo ga je do putovanja u Manchester prošlog mjeseca, gdje je bio šokiran kad je plaćao između 4.50 i 5.50 funti za pintu piva (otprilike pola litre). "A prijatelji s juga Velike Britanije pitali su me gdje sam našao tako jeftinu pintu, jer u Londonu košta sedam funti!" opisuje.

U usporedbi s takvim cijenama, kaže da su i skupi dijelovi Hrvatske jeftini. No, pretpostavlja da velik dio jeftinijeg turizma traži što jeftinije cijene piva. U Splitu i na Hvaru je, navodi, pronašao prosječno oko četiri eura za pola litre, puno jeftinije od Manchestera, ali možda ne toliko jeftino koliko gosti traže.

"Najjeftinije što sam našao na Hvaru bilo je 2.50 eura u Jelsi (objava na Facebooku koja je imala 1.5 milijuna angažmana i obišla je sve hrvatske medije) i tri eura u centru Splita. Više nego prihvatljive cijene za vrhunsku turističku destinaciju. Ali takvih cijena nije bilo mnogo.

A onda sam se vratio u povijesnu jezgru Zagreba. Samo 2.50 eura za pola litre - prilično konkurentno za središte glavnog grada EU. Koliko košta veliko pivo u centru vašeg glavnog grada? Moj kafić - Crni Mačak na Mesničkoj - bio je jedini lokal za koji znam da je zapravo snizio cijenu piva uvođenjem eura u siječnju. Je li Hrvatska skupa? Može biti, ali sigurno ne u svim slučajevima", kaže.

A što je s domaćim ljudima? Ovo je i njihovo more - tko to more platit'?

Jedna važna skupina ljudi koja je često isključena iz razgovora o tome je li Hrvatska skupa su, tvrdi Bradbury, domaći ljudi. Ako su cijene porasle na obali, onda je, kaže, prilično sigurno da ionako male plaće nisu slijedile taj trend.

"Činjenica je da oko milijun Hrvata živi na obali, dakle imaju izlaz na more, još toliko ima kuće za odmor na obali, a ima i onih 200.000 koji imaju dovoljno da svake godine idu na skijanje u inozemstvo, što znači da si mogu priuštiti hrvatsku obalu. No, za ostale je ljetni odmor na hrvatskoj obali samo san.

Međutim, to je bio gotovo dio rutine u jeftinijim vremenima bivše Jugoslavije, kad su mnoge tvrtke i tvornice za svoje radnike imale vlastite hotelske komplekse po sniženim cijenama.

Više nije tako. I sve češće, na poznatu hrvatsku rečenicu pri pogledu na ljepotu obale - Tko to more platit'? - Neprocjenjivo, ali s doslovnijim značenjem, tko bi ovo mogao platiti? - odgovor je, sve manje domaćih ljudi", navodi.

Hrvatska turistička budućnost: skupi masovni turizam ili luksuzna vrijednost?

Neki lokalci s ponosom će vam reći da bi Hrvatska trebala biti skupa destinacija. Kaže da on nema problem s time ako dolazi s uslugom i vrijednošću, kao što je gore navedeno. Drugi kažu da nije u redu što im je vlastito more preskupo, dodaje, a on je, kako tvrdi, sam upoznao nekoliko onih koji su ove godine otišli u Albaniju po mnogo jeftinijoj cijeni, uključujući i let.

"Mislim da će biti malo preispitivanja pri analizi cijena sezone 2023. i mislim da će mnogi pomisliti da se ili cijene moraju sniziti i/ili povećati kvaliteta. Ali ne svi. Očekujem da ću sljedeće ljeto čitati priče o ležaljkama od 50 eura.

Ako je Hrvatska ozbiljna u svom pomaku prema održivom turizmu i kretanju prema elitnijem turizmu, onda neke negativnosti ove sezone nisu loša stvar. Ja mislim da ovo trpanje milijuna na plaže u vrhuncu sezone ni na koji način nije održivo. Hrvatska ima puno više za ponuditi.

Osobno bih želio vidjeti da Hrvatska usvoji pristup i imidž koji odražava vrlo učinkovit slogan Stelle Artois - sasvim sigurno skupo. Kvalitetan turizam s kvalitetnom uslugom za kvalitetne goste. Uz dostupnost tržišta za lokalno stanovništvo. I kraj "brojevima, brojevima, brojevima". Na taj će način rasprava je li Hrvatska skupa ustupiti mjesto Hrvatskoj i njenom rangiranju kao kvalitetne turističke destinacije.

Što, uz pravilno upravljanje i strategiju, sasvim sigurno jest", zaključuje Bradbury.