"MITO i korupcija razaraju jugoslavensko društvo" naslov je članka iz 1971. godine koji donosimo u suradnji s Yugopapirom. Ne treba ići puno dalje od naslova da shvatite da se malo toga promijenilo do danas.

Studeni 1971: Kako i na koji način stati na kraj brzom i nedozvoljenom bogaćenju pojedinaca, kako spriječiti veliko zlo društva: mito i korupciju koji su se zapleli u sve slojeve društva...

To da netko ima previše, a netko premalo - čuje se, ovih dana, na svakom koraku. To, naravno, nije nimalo čudno, jer u Jugoslaviji ima bogataša - prema nekim evidencijama, pet posto je u našoj zemlji koji raspolažu s oko 15 posto cjelokupnog nacionalnog bogatstva.

Za tih 15 posto nacionalnog bogatstva zna se da je na neopravdan, ili bolje rečeno, na nezakonit način stečen i da su uloženi u izgradnju vila i vikendica, kupovinu jahti, kamiona, luksuznih automobila itd.

Kroz obilno i spretno korištenje rupa u zakonu i uz upotrebu principa "ti meni, ja tebi" vrlo lako se stječu milijuni - i bogataši. Mito i korupcija, malverzacije i špekulacije te razne zloupotrebe položaja postali su sastavni dio jednog perfidnog puta do neopravdanog bogaćenja i stvaranja velikih socijalnih nejednakosti u našem društvu.

"Plave kuverte"

Primjera ima mnogo, oni su gotovo svakodnevni i svima poznati. "Plave kuverte" otvaraju sva vrata - njima se kupuje posao, "podmazuje" izdavanje kakvog rješenja od strane organa uprave, preko njih se "intervenira" kod ljekara-specijalista. Gotovo svi vitalni interesi građana ostvarljivi su "uz pomoć" mita i korupcije. To je uzelo maha, postalo notorno. Pa ipak, malo je onih koji su za podmićivanje kazneno odgovarali.

Beskrupulozne špekulacije i malverzacije imaju jedan cilj - potkradanje društvene imovine, i u tome, začudo, uspijevaju. Tome doprinosi vrlo slaba ili gotovo nikakva interna kontrola u radnim organizacijama o kojoj se mnogo govori, ali se i pored toga malo čini na njenoj efikasnosti.

Samo zahvaljujući Službi društvenog knjigovodstva relativno velik je broj onih koji su na sudu odgovarali zbog privrednog kriminala i bili adekvatno kažnjeni.

U posljednje vrijeme na vidjelo izlaze razne zloupotrebe službenog položaja u cilju stjecanja privilegija i neopravdanog bogaćenja. U tisku se spominju razni "slučajevi", kao na primjer slučaj Drage Lazića iz Doboja, slučaj Nijaza Hodžića i Fuada Žunića iz Tuzle itd. Službeni položaj zloupotrebljavaju čak i oni od kojih se to najmanje očekuje, koji su, u stvari, direktno zaduženi za provođenje propisa u praksi - razni općinski inspektori pa čak i porezni službenici.

Dosadašnjom borbom naše zajednice protiv neopravdanog bogaćenja ne možemo biti zadovoljni. Ona je, na žalost, svedena, i pored društvene podrške, na usamljene i neefikasne pokušaje da se nešto spriječi ili otkrije.

Osnovna karakteristika dosadašnje borbe protiv nesocijalističkih pojava koje dovode do neopravdanog bogaćenja (ako se ona tako uopće može i nazvati) je da je ona nekontinuirana i bez atributa energične i beskompromisne široke društvene akcije.

Gdje su moralne norme?

Naše društvo očigledno raspolaže oružjem za borbu protiv bogataša - koje se slabo koristi. To je klasično naoružanje: porezna politika i kontrola, ispitivanje porijekla imovine, efikasna sredstva za suzbijanje privrednog kriminala itd. Neki su čak u stanju reći da sadašnje socijalne razlike izviru od viška samoupravljanja. To su one snage koje se i pored uspješnog razvoja samoupravljanja uporno zalažu za jačanje države i etatizma. Razumije se, teškoće u sferi socijalnih razlika ne izviru iz viška, nego iz manjka samoupravljanja.

O socijalnim razlikama nedavno je radnicima "Prvomajske" govorio predsjednik Tito.

"Razumije se da mi u našem društvu imamo još mnogo problema", rekao je tom prilikom predsjednik Tito.

"Ima i takvih koji nas pomalo zabrinjavaju. A to su, recimo, problemi bogaćenja ne vas koji radite u tvornicama, nego onih koji nemaju nikakve veze s proizvodnjom, koji ništa ne doprinose društvu, nego samo iskorištavaju proizvođače, one koji stvaraju. Sada naročito poslije usvajanja ustavnih amandmana mi imamo još štošta i u tom pogledu rješavati. Mi ćemo jednog dana postaviti pitanje: odakle tebi to što danas raspolažeš tolikim sredstvima i kućama i vilama. Mi ćemo to morati učiniti, jer nastaju ogromne razlike u standardu jednog dijela, ne baš uskog, neproizvođača, koji su stekli bogatstva i dalje ga stječu. Morat ćemo ih udariti po prstima i morat ćemo poduzeti izvjesne mjere. Jednom riječju, pošto je radnička klasa na vlasti i gradi socijalizam, onda ima pravo da budno prati kako se i tko iskorištava dobra koja stvara u tvornicama, u poljoprivredi i drugdje..."

Zbog socijalnih nejednakosti i nezakonitog bogaćenja pojedinaca na udaru je i Savez komunista i to kako od izvjesnih kategorija u našem društvu, posebno mladih, tako i od samog članstva. Ide se čak dotle da se postavlja pitanje obnove moralnih normi u Savezu komunista jer među bogatašima ima i članova SK. Na nedavnom savjetovanju "Reforma Saveza komunista BiH" koje je održano u Stojčevcu, kod Sarajeva, pitanje obnove moralnih normi u Partiji postavio je književnik Mladen Oljača.

"Obnova moralnih normi u SK za mene je vrlo važna stvar", rekao je Oljača. "Kako ukloniti razlike koje nastaju ne na radu, ne na tome što je netko inženjer, a netko nepismen radnik, ne na tome što je netko visokokvalificirani, a netko tek počinje kvalificirati se, nego na nekakvoj nagloj, nepravedno stečenoj zaradi koja nema ničeg moralnog, koja je obična pljačka, u komunističkom smislu, u buržoaskom smislu, u vjerskom smislu - kako god hoćete? Kako da se Savez komunista bori protiv pljačkaša koji su sve brojniji, kako da se on stvarno izbori za to? Ako ništa drugo, kako da stalno poziva na borbu, kao što poziva na borbu za nacionalnu ravnopravnost, za Nezavisnost Jugoslavije, za samoupravljanje itd. Što da učini, osim toga što će pozivati na tu borbu?"

Poziv na kaznenu odgovornost

Pitanje socijalnih nejednakosti je kompleksno, traži analize i sistemska rješenja, ali i neposrednu političku akciju i to iniciranu baš od Saveza komunista. Naša partija očigledno nije indiferentna prema tome da se netko razbacuje nezakonito stečenim novcima, a netko jedva sastavlja kraj s krajem.

Čitavu ovu problematiku će sagledati i donijeti adekvatna rješenja delegati Druge konferencije Saveza komunista Jugoslavije, ali i republičke organizacije SK, svaka s obzirom na svoje specifične uvjete. Očekuje se i značajno sudjelovanje drugih društveno-političkih organizacija, kaznenog organa, poreznih organa, sudova komuna i radnih organizacija.

Jedino na takav, organiziran i kontinuiran način, uz striktno primjenjivanje propisa i partijskih dokumenata, socijalne razlike bit će ublažene ako ne i potpuno suzbijene, a oni koji su se nezakonito obogatili bit će pozvani na kaznenu odgovornost.

Jedno veliko zlo bit će tako istisnuto iz društva u kome je i nastalo.

(Ven, 1971.)