SVAKI put kad zrakoplov krene prema pisti, u kabini se nađe barem jedan putnik kojemu srce ubrzano lupa, a dlanovi se znoje. Hanna, 38-godišnja pilotkinja, godinama je takve putnike pokušavala umiriti statistikama o sigurnosti zračnog prometa, ali bez većeg uspjeha.

Shvatila je da činjenice i brojke gube snagu pred paničnim strahom, pa je razvila posve drugačiji pristup. Svoje letačko iskustvo spojila je sa znanjima iz psihologije, joge i tehnika disanja kako bi putnicima ponudila metodu koja doista djeluje, piše Newsweek.

Od kabine do kokpita

Hannin profesionalni put bio je neuobičajen. "Karijeru u zrakoplovstvu započela sam kao djevojčica", ispričala je. "Moja je majka cijeli život radila kao stjuardesa i praktički sam odrasla u avionima. Ulazila bih u kokpit i divila se svim tim gumbima, pilotima i onome što rade."

Nakon dvije godine rada kao članica kabinskog osoblja, i sama je upisala pilotsku školu. Cijelo je vrijeme radila puno radno vrijeme, a prvi posao pilotkinje dobila je samo osam tjedana nakon što je završila obuku.

Zašto statistika ne pomaže u panici

Prekretnica u njezinom pristupu dogodila se prije šest godina, kada je upisala studij psihologije te završila obuku za instruktoricu joge i disanja.

"Shvatila sam da s putnicima koji osjećaju tjeskobu moram razgovarati o onome što se događa u umu i tijelu, a ne samo o činjenicama vezanim uz letenje", rekla je. "Ne tvrdim da činjenice ne pomažu, jer itekako pomažu. Međutim, kad je netko tjeskoban i u panici zbog leta, racionalna strana mozga potpuno se isključi i činjenice ga ne mogu smiriti."

"Mozak je vrlo pametan i gasi ono što smatra nepotrebnim dok reagira na opasnost", kaže ona. "Isključuje racionalni dio koji razumije činjenice jer mu, dok misli da se bori za život, ne treba ništa racionalno. Mozak se samo želi spasiti. Zato beskrajno ponavljanje statistika ne zaustavlja paniku - um i tijelo više nisu pod vašom kontrolom."

Disanje kao gumb za resetiranje

Prema Hanninim riječima, putnicima je polijetanje često stresnije od turbulencija jer se događa na samom početku putovanja, kada je razina tjeskobe najviša. I dalje im nudi konkretne informacije kako bi im olakšala, ali svjesna je da im je potrebna dublja podrška.

"Jedini način da vratite kontrolu nad umom i tijelom jest duboko disanje", poručuje. Čim su putnici počeli primjenjivati tehnike disanja kojima ih je podučavala, rezultati su bili vidljivi. "Nakon leta bi mi prilazili i govorili kako se prvi put nisu uspaničili i da su se osjećali puno bolje", ispričala je.

Pristup koji je stvorio globalnu podršku

"To se ponavljalo toliko često da sam shvatila kako se moram ozbiljnije posvetiti radu s ljudima koji se boje letenja." Ono što je počelo kao usputni razgovor tijekom leta preraslo je u globalnu mrežu podrške. Hanna kaže da joj se javljaju ljudi koji su uz pomoć njezinih uputa, poput vježbe disanja od 30 sekundi, rezervirali prvi let nakon 15 godina ili su po prvi put letjeli bez napadaja panike.

Svoj pristup temelji na razumijevanju: "U životu smo često strogi prema sebi, a ovaj strah je ljudima ogroman teret. Nerijetko ih ismijavaju. Ja ih nimalo ne osuđujem. Svatko misli da je njegov strah iracionalan, ali ja smatram da mozak samo normalno reagira na opasnost koju percipira. To što um i tijelo osjećaju opasnost ne znači da su uvijek u pravu".