U TRENUTKU kad sam iz splitskog šoping centra izašla grleći veliki roza plišanac, koji sam kupila sebi, dok si je dijete za svoj osmi rođendan odabralo crnu haljinu postalo mi je jasno da je naš novonormalni šoping mrvicu nenormalan.

Iako nam se čini da smo dva mjeseca karantene i zagrebačkih potresa prošli poprilično psihički neokljaštreni, realnost je zapravo sasvim nešto drugo, htjeli mi to priznati ili ne.

To što sam plišanog roza flaminga na iznenađenje vozača BlaBlaCara cijelo ljeto vozikala na relaciji Split - Zagreb mogu objasniti time da ne postoji bolji anatomski jastuk za putovanja od te igračke, no ipak, sad već poznati Pedro koji ima i Instagram profil jer su moji prijatelji počeli pitati za njegovo zdravlje je puno više od toga. On je tu da me podsjeti da će sve biti dobro ili barem pink.

Neke je lockdown spasio ili to barem tako sebi predstavljaju, drugima je okončao brak, uništio posao, narušio zdravlje i destabilizirao psihu. Da nam se svima događa nešto izvanserijski, a nije samo virus, postalo mi je jasno kada sam se krajem ožujka zaključana sama u stanu jogom borila s najezdom straha koja je stizala iz svih kanala, TV programa, portala, objava na društvenim mrežama i razgovora s prijateljima. Na toliku količinu straha samo uz sva čuda joge i psihoterapije možeš ostati netaknut i ne osjetiti grčenje želuca. Kao što vidimo, ipak nisam ostala neokrznuta pa sad doma imam veliku plišanu roza pticu.

Svo zlo u tome, neki su prošli i puno gore. U usporedbi s velikim brojem mojih poznanika čije stanje leluja između anksioznosti, depresije, bijesa i očaja, plišani flamingo Pedro i ja smo poprilično dobre volje iako objektivno gledano situacija nam najčešće ne ide u prilog. Tako sam konačno shvatila kako je 20 godina proučavanja psihoterapije, joge i različitih energetskih tehnika bilo jedno od najboljih ulaganja u životu. Umjesto da sam kupila nove prozore, dva sam mjeseca bauljala Indijom, a umjesto u torbu s potpisom barem jednom godišnje uložila bi u neki tečaj. U trenutku kad se moje potkrovlje ljuljalo kao brod u oluji, a na cesti nije bilo ni psa da vidi nekakvu brendiranu torbicu, znati se brinuti za vlastito mentalno zdravlje se pokazalo kao najveći modni "must have".

 Ako ne vjerujete meni, evo i malo statistike. Na primjer, istraživanje koje je proveo Kaiser Family Foundation pokazuje kolike su pandemija covida-19 i posljedična joj ekonomska recesija ostavili posljedice na mentalno zdravlje ljudi te stvorila nove probleme onima koji su već ranije patili od nekih psihičkih poremećaja, bolesti ili ovisnosti. Sredinom srpnja u SAD-u čak 53% odraslih je prijavilo da su na njihovo mentalno zdravlje negativno utjecali briga i stres zbog koronavirusa. To je značajno više od 32 posto koliko ih je bilo u ožujku kada se prvi put istraživalo ovu problematiku. Ispitanici su prijavili najviše problema sa spavanjem (36%), s hranjenjem (32%),  a tu je i povećana konzumacija alkohola i drugih supstanci (12%), kao i pogoršanje kroničnih stanja (12%).

Iako smo se na podrhtavanje zagrebačkog tla nakon 2400 potresa već pomalo i naviknuli, baš kao i na suživot s virusom, teško da se može reći kako je sve normalno jer ovo što smo doživjeli je ostavilo tektonske pomake na nivou psihičkog zdravlja svih.

Ljudi se mlate na semaforima zbog trubljenja, ljubavnice i supruge po kolnicima zbog lika kojeg bi najpametnije bilo zaboraviti, prijatelji zlobno javno komentiraju posve neutralne objave na društvenim mrežama tipa "Opet potres", drugi te blokiraju i zbog smiješnog skeča koji se ne uklapa u paradigmu kojoj su priklonjeni. Dijelimo se na vaksere i antivaksere, željni smo osvete, ljuti, frustrirani i agresivni. Sve više djece se bori s anksioznošću i paničnim napadajima, odrasli se krpaju antidepresivima, fizički nasrćemo na ljude koji ne nose maske. Zbog mišljenja koje nije u skladu s našim u stanju smo izvrijeđati javno bliskog prijatelja jer je na Facebooku napisao što misli. Ako mislite da pretjerujem, kao dokaz prilažem komentare ispod mojih tekstova na Indexu. Ja ih ne čitam, razum mi brani da rasipam energiju na mržnju i ludilo jer to nije produktivno. 

U mom svemiru jedino produktivno je ono što pomaže, a to je definitivno joga pa sam tako započela projekt #ostanimoNormalni2020 u sklopu kojeg kroz radionice podučavam različite joginske tehnike i pristupe jer svrha joge je doći u točku potpunog mentalnog mira, opuštenosti, radosti i ispunjenja, a ne u savršeni stoj na jednoj ruci.

Joga nije psihoterapija i ne služi liječenju psihičkih poremećaja, no donosi psihičku stabilnost mentalno zdravim osobama, a to je ključno u ovim poprilično turbulentnim vremenima. Tako je krenula priča o mojoj jogi za normalne ljude u nenormalna vremena #ostanimoNormalni2020. Počelo je s besplatnim satovima u parku na Trešnjevci, a zahvaljujući Zoomu uz jogu se družim i s ljudima izvan Hrvatske.

Ponekad volim misliti da su šokovi koje nam je priredila pandemija korone i potresi dobri utoliko da nas podsjete kako bavljenje vanjštinom i imovinom nije nužno najpametnija životna strategija. U trenutku kad ti potres ruši dom, karantena uništava biznis, a virus zdravlje, jedino važno je tko si i koliko dobro si se u stanju nositi s nedaćama koje su te zadesile. A to se ne radi tako da se baviš drugim ljudima, upireš prstom u njihove mane, vrijeđaš, širiš agresiju pasivno ili aktivno. To sve je samo znak osobne slabosti i nestabilnosti, što znači da je konačno došlo vrijeme da se umjesto drugima malo više pozabavimo sobom. Naime, sve što vam smeta kod drugih zapravo otkriva vašu slabu točku.

To bi na primjer značilo, ne šaljite uvrede mom plišanom flamingu u inbox na Instagramu. To je plišana igračka pa ne zna čitati, no postavit će se pitanje što nije u redu s vama da to radite i zato #ostanimoNormalni2020.